Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5476/25 (M. N. i drugi)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5476/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-5476/25, rješavajući apelacije koje su podnijeli Majra Nuhić i Darko Popović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Majra Nuhić protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0010091 25 od 20. oktobra 2025. godine;

Darko Popović protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTP 0002740 25 od 4. decembra 2025. godine;

Darko Popović protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTP 0002755 25 od 4. decembra 2025. godine;

Darko Popović protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTP 0002745 25 od 4. decembra 2025. godine i Darko Popović protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTP 0002736 25 od 4. decembra 2025. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-5476/25

1. Majra Nuhić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) podnijela je 18. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0010091 25 od 20. oktobra 2025. godine.

2. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) od 28. novembra 2024. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantkinjine krivične prijave vezano za „nezakonito zapošljavanje u Općinskom sudu u Konjicu“. U obrazloženju navedene naredbe, Kantonalno tužilaštvo je navelo da se evidentno radi o radno-pravnom sporu, povodom kojeg je podnesena tužba nadležnom sudu, te je zaključeno da prijavljene radnje nemaju bitna obilježja nekog od krivičnih djela propisanih Krivičnim zakonom Federacije BiH. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 25. aprila 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantkinjina pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana apelantkinjina pritužba izjavljena protiv rješenja Kantonalnog tužilaštva.

2. AP-536/26

3. Darko Popović (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 16. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) broj T12 0 KTP 0002740 25 od 4. decembra 2025. godine.

4. Naredbom Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Republičkog javnog tužilaštva (u daljnjem tekstu: Posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilaštva) od 5. novembra 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv I. G., sudije Osnovnog suda u Banjaluci, zbog krivičnog djela povreda zakona od strane sudije ili javnog tužioca iz člana 346. stav (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS). U obrazloženju navedene naredbe, Posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilaštva je navelo da apelant smatra da je prijavljeno lice nesavjesnim postupanjem odbilo apelantov zahtjev za oslobođenje od sudske takse, te je zaključilo da je očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Osporenim rješenjem Republičkog javnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe.

3. AP-538/26

5. Apelant je 16. februara 2026. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0002755 25 od 4. decembra 2025. godine.

6. Naredbom Posebnog odjeljenja Republičkog javnog tužilaštva od 5. novembra 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv M. D., S. S. i G. S., sudija Okružnog suda u Banjaluci, zbog krivičnog djela povreda zakona od strane sudije ili javnog tužioca iz člana 346. stav (1) KZRS. U obrazloženju navedene naredbe, Posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilaštva je zaključilo da se u radnjama prijavljenih lica ne stiču obilježja krivičnog djela za koja su prijavljena, niti nekog drugog krivičnog djela. Osporenim rješenjem Republičkog javnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe.

4. AP-539/26

7. Apelant je 16. februara 2026. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0002745 25 od 4. decembra 2025. godine. Apelant je 23. februara 2026. godine dopunio apelaciju.

8. Naredbom Posebnog odjeljenja Republičkog javnog tužilaštva od 4. novembra 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv M. D., sudije Okružnog suda u Banjaluci, zbog krivičnog djela povreda zakona od strane sudije ili javnog tužioca iz člana 346. stav (1) KZRS. U obrazloženju navedene naredbe, Posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilaštva je, nakon izvršene detaljne analize navoda prijave, zaključilo da ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena učinila konkretno krivično djelo. Osporenim rješenjem Republičkog javnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe.

5. AP-540/26

9. Apelant je 16. februara 2026. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0002736 25 od 4. decembra 2025. godine.

10. Naredbom Posebnog odjeljenja Republičkog javnog tužilaštva od 9. oktobra 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv M. S., sudije Osnovnog suda u Banjaluci, zbog krivičnog djela povreda zakona od strane sudije ili javnog tužioca iz člana 346. stav (1) KZRS. U obrazloženju navedene naredbe, Posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilaštva je zaključilo da ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo konkretno krivično djelo. Osporenim rješenjem Republičkog javnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5476/25.

Apelacioni navodi

12. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Takođe, apelantkinja se pozvala na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i opšte zabrane diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, dok se apelant pozvao na kršenje prava lica da ne bude povrgnuto nehumanom ili ponižavajućem postupku iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnim slučajevima na apelante primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci u kojima su donesene osporene odluke, odnosi na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojima se apelanti pojavljuju u svojstvu podnosilaca krivičnih prijava. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

15. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesorna prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, na koja se pozvala apelantkinja, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U pogledu apelantkinjinih navoda o kršenju člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni član sadrži opšti princip zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluku kojom je odlučivano o krivičnoj prijavi protiv trećih lica, a ne o pravu zasnovanom na zakonu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. Takođe, Ustavni sud ukazuje da osporene odluke ne pokreću pitanje prava lica da ne bude povrgnuto nehumanom ili ponižavajućem postupku, slijedom čega su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5476/25 (M. N. i drugi) | Sudska praksa | Aktio