Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4363/24 (J. L.)
Odluka donesena 14. 05. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4363/24
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 05. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-4363/24, rješavajući zahtjev Jasmine Lelović za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Jasmine Lelović za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmina Lelović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, kojeg zastupa Adnan Novo, advokat iz Sarajeva, podnijela je 1. novembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 704244 20 Rsž od 31. jula 2024. godine.
2. Odlukom Ustavnog suda broj AP-4363/24 od 23. januara 2026. godine odbijen je apelantičin zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio izvršenje rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 1139726 24 I od 25. augusta 2025. godine.
3. Apelantica je 30. marta 2026. godine ponovo podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje, do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji.
4. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Rs 704244 18 Rs od 6. jula 2020. godine, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine, a usvojen protivtužbeni zahtjev tuženog „KRAŠ trgovina“ d.o.o. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: tuženi) i obavezana apelantica da tuženom isplati precizirani novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Presudom Kantonalnog suda 65 0 Rs 704244 Rsž od 31. jula 2024. godine preinačena je prvostepena presuda u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate, dok je u preostalom dijelu odbijena apelantičina žalba i potvrđena prvostepena presuda. Zaključeno je da ne postoji pravni osnov za apelantičino potraživanje isplate otpremnine, a da je apelantica dužna tuženom vratiti precizirani iznos koji je ranije primila po osnovu koji je prestao.
5. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 139726 24 I od 16. marta 2026. godine, djelomično je usvojen apelantičin prigovor protiv rješenja o izvršenju i navedeno rješenje izmijenjeno u dijelu koji se odnosi na visinu zapljene apelantičinih novčanih primanja kod Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, na način da se određuje izvršenje pljenidbom na 1/3 apelantičine penzije. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je odredio izvršenje na 1/3 apelantičine penzije, imajući u vidu ograničenja izvršenja u skladu sa članom 138. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, na način da se time neće ugroziti apelantičina osnovna egzistencija. U vezi s tim, obrazloženo je da apelantica starije lice, penzioner sa najnižom penzijom u Federaciji Bosne i Hercegovine i da je dostavila medicinsku dokumentaciju o liječenju. Također je ukazano na postojanje inflacije izazvane ratnim dešavanjima u svijetu koja u prvom planu pogađa lica sa najnižim primanjima kao što je apelantica.
6. Apelantica navodi da joj je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava i nerazumno dugom trajanju postupka. Apelantica smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi obustavio konkretno izvršenje. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelantica navodi da prima minimalnu penziju od oko 667 KM, da ima ratu kredita od oko 165 KM, te da iz priloženih računa proizilazi da mjesečni troškovi osnovnih režija iznose 210 KM. Ističe da nakon provođenja izvršenja do 1/3 njene penzije i odbijanja navedenih troškova, ostane joj 77 KM mjesečno za sve ostale potrebe, uključujući hranu i lijekove. Smatra da je navedeni iznos očito nedovoljan za osnovne životne potrebe, pa bi je nastavak izvršenja doveo u stanje u kojem nije moguće osigurati osnovne uslove za život. Također ističe da za razliku od ranijeg zahtjeva za privremenu mjeru, sada dostavlja konkretne i relevantne dokaze koji ukazuju na postojanje nepopravljive štete. Apelantica je dostavila ovjereni ček od posljednje penzije i ovjerene račune režija za februar, te rješenje Općinskog suda od 16. marta 2026. godine.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.
10. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavnih sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
11. Apelantica ističe da bi provođenjem izvršenja bila ugrožena njena životna egzistencija. Ustavni sud prvo primjećuje da je od donošenja ranije odluke Ustavnog suda o privremenoj mjeri (vidi tačku 2. ove odluke), Općinski sud izmijenio svoje ranije rješenje o izvršenju i odredio izvršenje na 1/3 apelantičine penzije, uzimajući u obzir apelantičinu tešku ekonomsku situaciju. Uvažavajući dokaze koje je apelantica dostavila i njene navode koje nesporno ukazuju na njeno teško imovinsko stanje, Ustavni sud ukazuje da navedene tvrdnje same po sebi ne mogu biti dovoljan osnov za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri AP-
4198/13 od 10. novembra 2015. godine, tačka 12, dostupna na www.ustavnisud.ba). Prema tome, Ustavni sud smatra da argumentacijom koju je apelantica navela nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno nije dokazala da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno je kao u izreci ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
14. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman