Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5061/25 (S. H. i drugi)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5061/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine u predmetu broj AP-5061/25, rješavajući zahtjev Suvade Halilović i Emire Vakufac. za donošenje privremene mjere, na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) točka e) i člana 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev Suvade Halilović i Emire Vakufac za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Suvada Halilović i Emira Vakufac (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Novog Grada, koje zastupaju Mirsad Sipović i Amar Sipović, odvjetnici iz Sarajeva, podnijele su 22. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 K 044736 25 Kž 3 od 23. jula 2025. godine i broj S1 3 K 044736 23 K od 31. januara 2025. godine. Apelantice su u apelaciji predložile da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će „naložiti Sudu BiH da odloži upućivanje apelantica na izdržavanje kazne zatvora, do donošenja odluke Ustavnog suda o meritumu apelacije“. Podneskom od 2. decembra 2025. godine, apelantice su dopunile apelaciju.
2. Presudom Suda BiH od 31. januara 2025. godine apelantice su proglašene krivima da su radnjama opisanima u izreci presude počinile kazneno djelo izborne prevare. Apelanticama je izrečena uvjetna osuda i to tako što je apelantici Halilović utvrđena kazna u trajanju od jedne godine, a apelantici Vakufac kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, te je određeno da se utvrđene kazne neće izvršiti ukoliko apelantice u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti presude ne počine novo kazneno djelo. Sud je apelanticama izrekao i mjeru sigurnosti oduzimanja predmeta označenih u presudi.
3. Presudom Vijeća Apelacijskog odjeljenja Suda BiH od 23. jula 2025. godine, tačkom I izreke, uvažena je žalba Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o kazni. Apelantice su, za kazneno djelo izborne prevare, za koje su prvostupanjskom presudom proglašene krivima, osuđene i to apelantica Halilović na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a apelantica Vakufac na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Točkom II izreke presude odbijena je žalba apelantica i prvostupanjska presuda je u preostalom dijelu potvrđena.
4. Apelantice smatraju da su im osporenim presudama povrijeđena prava iz čl. I/2, II/2 i II/3 tačka e) i člana II/4 i II/6 Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1, čl. 13. i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), člana 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju, čl. 7. i 17. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, člana 2. točka 3. a), b) i c) i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, čl. 2. – 4. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i Anexa 4, 6, 7 i 10 Dejtonskog sporazuma. Apelantice smatraju da su osporene presude Suda BiH nezakonite i pravno neodržive iz razloga što su donesene na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pristranom, arbitrarnom, proizvoljnom i pogrešnom tumačenju i primjeni pravno relevantnih zakonskih odredaba. Smatraju i da su osporene presude suprotne ustavnim načelima, međunarodnim standardima iz međunarodnih dokumenata koje je Bosna i Hercegovina ratificirala, kao i da se tim presudama negira vladavina prava i funkcioniranje pravne države, u konkretnom slučaju pravosudne vlasti. Apelantice prijedlog za donošenje privremene mjere nisu posebno obrazlagale, nego su ga utemeljile na navodima koji se odnose na meritum apelacije.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može da podnese učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16 ovih pravila pod uslovom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.
8. Ustavni sud ukazuje da je članom 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da „zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima“. Dakle, navedenom odredbom je jasno propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi Odluku o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). Tu mogućnost apelantice nisu koristile, odnosno nisu ponudile dokaz o tome. Stoga Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantica za donošenje privremene mjere neutemeljen.
9. Na temelju izloženoga, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman