Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-710/26 ("MP Company Peo" d.o.o. Bijeljina)
Odluka donesena 14. 05. 2026.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-710/26
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 05. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-710/26, rješavajući apelaciju „MP Company Pro“ d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „MP Company Pro“ d.o.o. Bijeljina protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 Ps 034631 25 Pžip od 9. decembra 2025. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „MP Company Pro“ d.o.o. Bijeljina protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 Ps 034631 25 Pžip od 9. decembra 2025. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „MP Company Pro“ d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Dražen Nikolić advokat iz Bijeljine, podnio je 23. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 Ps 034631 25 Pžip od 9. decembra 2025. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio da se odloži izvršni postupak koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) pod brojem 59 0 Ps 034631 24 Ip do donošenja odluke o apelaciji.
2. „Bobar banka" a.d. Bijeljina - u stečaju podnijela je tužbu protiv apelanta, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji.
3. Presudom Okružnog privrednog suda broj 59 0 Ps 034631 22 Ps 2 od 24. marta 2023. godine, koja je potvrđena presudom Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 034631 23 Pž od 7. jula 2023. godine, utvrđeno je da su ugovor i ispravke ugovora o kupoprodaji nekretnina iz augusta i septembra 2018. godine, zaključeni između apelanta/kupca i apelantovog osnivača i direktora M. P./prodavca, bez pravnog učinka prema tužitelju „Bobar banka" a.d. Bijeljina - u stečaju radi namirenja tužiteljevog potraživanja prema prodavačevom ocu u iznosu od 3.631.744,63 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te je obavezan apelant da dopusti namirenje tog tužiteljevog potraživanja prodajom određenih nekretnina. Vrhovni sud Republike Srpske je presudom od 24. januara 2024. godine odbio apelantovu reviziju protiv presude Višeg privrednog suda od 7. jula 2023. godine.
4. „Bobar banka " a.d. Bijeljina - u stečaju (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) podnijela je prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – pravosnažne presude Okružnog privrednog suda broj 59 0 Ps 034631 22 Ps 2 od 24. marta 2023. godine, radi naplate novčanog potraživanja, predlažući da se izvršenje provede prodajom određenih apelantovih nekretnina.
5. Rješenjem Okružnog privrednog suda od 27. januara 2025. godine određeno je predloženo izvršenje navedene pravosnažne presude.
6. Budući da se na navedenim nekretninama već vodi izvršni postupak pred Osnovnim sudom u Bijeljini u predmetu broj 80 0 I 042818 12 I, Okružni privredni sud je, u skladu sa članom 73. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, odredio da tražilac izvršenja stupa u već pokrenuti izvršni postupak u pogledu prodaje navedenih nekretnina.
7. Rješenjem Okružnog privrednog suda od 3. septembra 2025. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Višeg privrednog suda od 9. decembra 2025. godine odbijen je apelantov prigovor i rješenje o izvršenju u cijelosti ostavljeno na snazi. Viši privredni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je tražitelj izvršenja u uvodnom dijelu osnovnog prijedloga za izvršenje jasno i nedvosmisleno predložio da se izvršenje provede na apelantovim nekretninama upisanim u katastarskoj općini Dvorovi, ali da ih je omaškom označio kao upisane u katastarskoj općini Bijeljina
1. Naveo je da je tražitelj izvršenja uz prijedlog za izvršenje dostavio list nepokretnosti katastarske općine Dvorovi. Napomenuo je da je tražitelj izvršenja naknadno, na poziv suda, dostavio uređen prijedlog za izvršenje u kojem je ispravio svoju grešku i pravilno označio nekretnine na kojima predlaže izvršenje. Kako se navedena izvršna isprava - pravosnažna presuda odnosi na nekretnine upisane u katastarskoj općini Dvorovi, sud je odbio kao neosnovan apelantov prigovor da ne postoji identitet između izvršne isprave i rješenja o izvršenju u pogledu nekretninama na kojima je određeno izvršenje. U odnosu na apelantov prigovor koji se odnosi na visinu potraživanja tražioca izvršenja koje se namiruje u ovom izvršnom postupku, sud je istakao da je neosnovan. Podsjetio je da je rješenje o izvršenju određeno na osnovu izvršne isprave - pravosnažne presude, kojom je naloženo apelantu da dopusti namirenje tražioca izvršenja u iznosu od 3.631.744,63 KM prodajom nekretnina upisanih u katastarskoj općini Dvorovi. Istakao je da je izvršni sud vezan sadržinom izvršne isprave i da ne preispituje ono što je njom utvrđeno, pa tako ni visinu potraživanja. Dakle, kako je zaključio, pravo koje je utvrđeno pravosnažnom odlukom u parničnom postupku ne može se dovoditi u pitanje u izvršnom postupku. Naglasio je da će se u postupku namirenja tražitelja izvršenja utvrđivati konačan iznos duga i da će apelant tada biti u prilici da dostavi sudu dokaze o eventualnom izmirenju duga u potpunosti ili djelimično, ako je ono u međuvremenu izvršeno.
8. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi u postupku u kojem je donesena osporena odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da ne postoji identitet predmeta izvršenja u izvršnoj ispravi i rješenju o izvršenju, jer je u prijedlogu za izvršenje predloženo da se izvršenje provode na nekretnini upisanoj u drugoj katastarskoj općini, a ne u onoj koja je označena u izvršnoj ispravi - presudi. Apelant ističe da potraživanje tražioca izvršenja prema apelantu iznosi 1.181.623,20 KM, a ne 3.631.744,63 KM koji iznos potražuje u ovom izvršnom postupku.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Dopustivost ratione materiae u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
10. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kog se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
11. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Višeg privrednog suda se odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uslova da se protiv apelanata provede prinudno izvršenje na osnovu pravosnažne presude. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana apelantova „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant ne uživa zaštitu i garancije iz član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. Dopustivost prima facie u pogledu navoda o povredi prava na imovinu
12. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
13. U vezi apelantovih navoda o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je provođenje postupka prinudnog izvršenja na osnovu izvršne isprave u situaciji kad izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obvezu.
Imajući u vidu obrazloženje koje je dao Viši privredni sud u ovom slučaju, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovu imovinu bilo i proporcionalno, odnosno da je uspostavljena pravična ravnoteža između općeg interesa i apelantovog prava na imovinu, odnosno da na apelanta nije prebačen pretežak teret. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman