Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1053/26 (O. O.)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1053/26

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-1053/26, rješavajući apelaciju Ognjena Orašanina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ognjen Orašanin protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 053764 25 Ko od 10. marta 2026. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Ognjen Orašanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sokoca, kojeg zastupa Igor Kovačević, advokat iz Istočnog Sarajeva, podnio je 19. marta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 053764 25 Ko od 10. marta 2026. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere.

2. Optužnicom broj T20 0 KTOV 0027961 25 od 10. februara 2026. godine, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) je optužilo apelanta, zbog postojanja osnovane sumnje, da je počinio krivična djela organizovanog kriminala iz člana 250. stav 3. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH), u vezi sa neovlaštenim prometom opojnim drogama iz člana 195. stav 1. KZBiH, pranjem novca iz člana 209. stav (3) u vezi sa st. (1) i (2) KZBiH, pomoći učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela iz člana 333. stav (2) u vezi sa stavom (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i falsifikovanja isprave iz člana 347. stav (1) KZRS, sve u vezi sa članom 53. KZBiH. Sud BiH je, 18. februara 2026. godine, potvrdio optužnicu.

3. Osporenim rješenjem broj S1 2 K 053764 25 Ko od 10. marta 2026. godine, Sud BiH je odbio kao neosnovane apelantove prethodne prigovore izjavljene na potvrđenu optužnicu. Sud BiH je ocijenio neosnovanim apelantov prethodni prigovor, kojim je osporavana stvarna nadležnost tog suda, za postupanje povodom krivičnog djela falsifikovanja isprave. U vezi s tim, Sud je pojasnio da iz dokaza proizlazi osnovana sumnja da apelant to krivično djelo nije počinio kao samostalno djelo, već u kontekstu ranijih inkriminacija za koje se sumnjiči, odnosno u cilju obezbjeđivanja povoljnijeg procesnog položaja u okviru krivičnog postupka koji se već vodio pred Sudom BiH. Također, Sud BiH je naveo da se prilikom utvrđivanja svoje nadležnosti rukovodio i odredbama člana 23. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPBiH), kojom je propisano da u slučaju ako je ista osoba počinila više krivičnih djela (kako se to osnovano sumnja), pa je za neka od tih djela nadležan Sud BiH, a za neka drugi sudovi, prioritet ima suđenje pred Sudom BiH. Dodatno, Sud je ukazao na ratio legis odredaba koje regulišu ovu oblast, i doveo ih u vezu sa zakonskim razlozima o potrebi vođenja spojenih i odvojenih postupaka, te je ocijenio da je pravilno zasnovana njegova nadležnost.

4. Sud BiH je za apelantove prigovore da istraga u ovom predmetu nije okončana u zakonom propisanim rokovima, ukazao da je provođenje i okončanje istrage u isključivoj nadležnosti Tužilaštva, što je izvan domena mogućnosti intervencije Suda BiH. Zatim je ukazao i da se razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud). U konkretnom slučaju, kako je istaknuto, radilo se o obimnoj i složenoj istrazi, kako zbog brojnosti krivičnopravnih radnji tako i zbog involviranosti većeg broja ljudi, što je iziskivalo dosta vremena i napora Tužilaštva. Osim toga, Sud je utvrdio, na bazi osnovane sumnje, da je apelant, u cilju obezbjeđivanja povoljnijeg procesnog položaja u okviru krivičnog postupka koji se već vodio pred Sudom BiH, tačnije kako bi izbjegao pozive Tužilaštva, doveo do odugovlačenja postupka/rokova trajanja istrage.

5. Apelant smatra da je u krivičnom postupku koji se vodi protiv njega prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je do navedene povrede došlo, prije svega, jer optužnica protiv njega nije mogla biti podignuta zbog proteka zakonskog roka za okončanje istrage iz člana 225. ZKPBiH-a. U prilog tome, apelant ističe da je naredba o provođenju istrage u ovom predmetu donesena 26. decembra 2022. godine, te da je, po odlukama glavnog tužioca, prolongirano njeno okončanje. Taj rok je, kako apelant smatra, 2. decembra 2025. godine, konačno istekao, i stoga je postojala smetnja da Sud BiH potvrdi optužnicu protiv njega. Međutim, Sud BiH je optužnicu potvrdio i osporenom odlukom, apelantove prethodne prigovore, arbitrarno odbio, bez adekvatnog obrazloženja. Dalje, apelant osporava nadležnost Suda BiH za postupanje po optužnici u dijelu koji se tiče krivičnog djela falsifikovanje isprave, jer je to krivično djelo propisano KZRS-a.

6. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će „odrediti prekid postupka protiv apelanta u predmetu Suda BiH broj S1 2 K 053764 26 K“ do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji. U prilog zahtjevu, apelant je naveo da bi dalje vođenje ovog postupka, bez privremene mjere, „moglo proizvesti nesagledive posljedice jer rizikuje da dovede do daljeg kršenja drugih prava, uključujući pravo na ličnu slobodu i sigurnost, budući da se apelant nalazi u pritvoru u kompeksnom predmetu, koji se morao obustaviti.“

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

9. U vezi s apelantovim navodima da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu s praksom Ustavnog suda i Evropskog suda, pitanje da li je poštovano načelo pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Član 6. Evropske konvencije mora se čitati i tumačiti u svjetlu šireg zahtjeva pravičnosti krivičnog postupka, posmatranog u cijelosti (vidi, Evropski sud, Simeonovi protiv Bugarske, presuda od 12. maja 2017. godine, predstavka broj 21980/04, tačka 113.). Konkretno, usklađenost sa zahtjevima pravičnog suđenja mora se ispitati u svakom slučaju s obzirom na razvoj postupka u cjelini, a ne na osnovu izoliranog razmatranja jednog posebnog aspekta ili jednog konkretnog incidenta (vidi, Evropski sud, Ibrahim i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 13. septembra 2016. godine, predstavka broj 50541/08 i druge, tačka 251). S obzirom na složenost krivičnog postupka, eventualni procesni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Imajući u vidu navedeno, proizlazi da nije moguće, u načelu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz stanja spisa, da je krivični postupak, po potvrđenoj optužnici protiv apelanta u toku pred Sudom BiH, zbog više krivičnih djela, od čega su tri propisana KZBiH, a dva KZRS-a. Apelant smatra da je zbog jednog krivičnog djela propisanog KZRS-a, odnosno krivičnog djela falsifikovanje isprave, nije nadležan Sud BiH. Osim toga, apelant smatra da optužnica protiv njega nije mogla biti podignuta zbog proteka zakonskog roka za okončanje istrage iz člana 225. ZKPBiH. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da apelantovi navodi koji se u suštini odnose na tumačenje i primjenu procesnog prava mogu biti predmet ispitivanja u krivičnom postupku sve do donošenja konačne odluke. Ustavni sud zapaža da u konkretnom predmetu još nije donesena odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, nego da se osporava odluka kojom je samo odlučeno o prethodnim prigovorima na potvrđenu optužnicu, pa slijedi da je apelacija preuranjena (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti broj AP-4296/25 od 15. decembra 2025. godine, tačka 7., AP-2742/17 od 7. septembra 2017. godine, tačka 8. i AP-2442/24 od 19. decembra 2024. godine, tačka 19., dostupne na www.ustavnisud.ba).

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1053/26 (O. O.) | Sudska praksa | Aktio