Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3630/24 (S.V. i drugi)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3630/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-3630/24, rješavajući apelacije koje su podnijeli S. V. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
S. V., I. V. i D. V. protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0008812 24 od 28. juna 2024. godine;
Darko Popović protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0002719 25 od 25. novembra 2025. godine;
Nevresa Poljaković protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0009831 25 2 od 18. decembra 2025. godine;
Darko Popović protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTP 0002770 25 od 15. decembra 2025. godine i
Zlatan Mizić protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0010462 25 od 16. decembra 2025. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3630/24
1. S. V., I. V. i D. V. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Džejlana Šaćirbegović-Alibašić advokat iz Zenice, podnijeli su 30. avgusta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0008812 24 od 28. juna 2024. godine.
2. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) od 14. decembra 2023. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu krivične prijave apelanata protiv više NN fizičkih i pravnih lica vezano za izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Travniku, zbog krivičnih djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH), povreda zakona od sudije iz člana
357. KZFBiH, neizvršavanje sudske odluke iz člana 351. KZFBiH i davanje dara ili drugih oblika koristi iz člana 381. KZFBiH. U obrazloženju navedene naredbe, Kantonalno tužilaštvo je navelo da je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo, te da je sudski izvršitelj poduzimao radnje u izvršnom postupku po nalogu suda, odnosno da nije poduzeo nijednu radnju koja bi se dovela u vezu sa bilo kojim krivičnim djelom iz prijave. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 24. januara 2024. godine odbijena je pritužba apelanata izjavljena protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana i pritužba apelanata protiv rješenja Kantonalnog tužilaštva.
2. AP-397/26
3. Darko Popović (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 4. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) broj T12 0 KTPR 0002719 25 od 25. novembra 2025. godine.
4. Naredbom Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužilaštvo) od 26. avgusta 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv K. G., zbog krivičnih djela davanje lažnog iskaza iz člana 335. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i kleveta iz člana 208a. KZRS. U obrazloženju navedene naredbe, Okružno javno tužilaštvo je navelo da je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Rješenjem Okružnog javnog tužilaštva od 14. oktobra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Republičkog tužilaštva odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor protiv rješenja Okružnog javnog tužilaštva.
3. AP-625/26
5. Nevresa Poljaković (u daljnjem tekstu: apelantkinja) koju zastupa Mirza Ališah advokat iz Sarajeva, podnijela je 20. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0009831 25 2 od 18. decembra 2025. godine.
6. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) od 3. oktobra 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantkinjine krivične prijave protiv M. H., zbog krivičnog djela nepoduzimanje mjera zaštite pri radu iz člana 285. stav (1) KZFBiH. U obrazloženju navedene naredbe, Kantonalno tužilaštvo je navelo da je odgovorna osoba u pravnom licu preduzela sve zakonom i drugim propisima propisane mjere zaštite na radu, da se sporni događaj desio nesretnim slučajem, te da je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 27. oktobra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantkinjina pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana i apelantkinjina pritužba protiv rješenja Kantonalnog tužilaštva.
4. AP-651/26
7. Darko Popović (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 23. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0002770 25 od 15. decembra 2025. godine.
8. Naredbom Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Republičkog javnog tužilaštva (u daljnjem tekstu: Posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilaštva) od 19. novembra 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv Osnovnog suda u Banjaluci, kao pravnog lica i N. G., sudskog administratora u Osnovnom sudu u Banjaluci, zbog krivičnih djela davanje lažnog iskaza iz člana 335. stav (1) KZRS, nesavjestan rad u službi iz člana 322. stav (1) KZRS i povreda ravnopravnosti građana iz člana 139. stav (3) KZRS. U obrazloženju navedene naredbe, Posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilaštva je navelo da nema osnova sumnje da su prijavljena lica učinila navedena krivična djela. Osporenim rješenjem Republičkog javnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe.
5. AP-666/26
9. Zlatan Mizić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 23. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0010462 25 od 16. decembra 2025. godine.
10. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) od 18. juna 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv Z. M., M. B. i S. D., zbog krivičnog djela nepoduzimanje mjera zaštite na radu iz člana 285. stav (1) KZFBiH. U obrazloženju navedene naredbe, Kantonalno tužilaštvo je navelo da je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo, te da je ponašanje odgovorne osobe sankcionisano u domenu prekršajne odgovornosti. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 15. septembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana i apelantova pritužba protiv rješenja Kantonalnog tužilaštva.
11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3630/24.
12. Apelanti su se u svim apelacijama pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Pored toga, apelant u predmetima br. AP-397/26 i AP-651/26 pozvao na kršenje prava lica da ne bude povrgnuto nehumanom ili ponižavajućem postupku iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, dok su se apelanti u predmetu broj AP-3630/24 pozvali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
14. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnim slučajevima na apelante primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci u kojima su donesene osporene odluke, odnosi na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojima se apelanti pojavljuju u svojstvu podnosilaca krivičnih prijava. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
15. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, na koje su se pozvali apelanti u predmetu broj AP-3630/24, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Takođe, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti o pravu na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno da osporene odluke ne pokreću pitanje prava lica da ne bude povrgnuto nehumanom ili ponižavajućem postupku.
S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi pojedinih apelanata o kršenju navedenih prava takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman