Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5372/25 (B.S.)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5372/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-5372/25, rješavajući apelaciju B. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio B. S. protiv akta Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 K 052801 25 Eks 3 od 4. decembra 2025. godine i Rješenja Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine broj 08-14-7-7316/25 od 24. novembra 2025. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. B. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupaju Adna Dobojlić Ucoglan i Aida Karavelić, advokati iz Sarajeva i Visokog, podnio je 16. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv akta Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 K 052801 25 Eks 3 od 4. decembra 2025. godine i Rješenja Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 08-14-7-7316/25 od 24. novembra 2025. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio njegovo izručenje u Republiku Italiju (u daljnjem tekstu: Italija) do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Ustavni sud je, prethodno, Odlukom o privremenoj mjeri broj AP-5372/25 od 18. decembra 2025. godine, odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere (dostupna na www.ustavnisud.ba).
Uvodne napomene
3. Pred Sudom BiH pokrenut je postupak izručenja potraživanog apelanta, iniciran realizacijom međunarodne potjernice NCB Interpola Rim, Italija, kontrolni broj A-11130/7-2025, broj predmeta 2025/62080 od 30. jula 2025. godine, odnosno potjernice NCB Interpola Sarajevo broj 20-04/1-14-2-
E-PL-26-2469-1/25-20 od 21. avgusta 2025. godine, raspisane s ciljem vođenja krivičnog postupka pred nadležnim pravosudnim organom Italije.
Rješenja Suda BiH o ispunjenosti uvjeta za apelantovo izručenje
4. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 K 052801 25 Kv 3 od 28. oktobra 2025. godine utvrđeno je da su ispunjene zakonske pretpostavke za apelantovo izručenje pravosudnim organima Italije s ciljem vođenja krivičnog postupka pred pravosudnim organima te države zbog krivičnog djela kriminalnog udruživanja, oružanog/teškog razbojništva i tjelesne povrede iz čl. 61 n. 5, 110, 582, 585, 648, 628 c. 1, 2, 3. i 4. Krivičnog zakona Italije (u daljnjem tekstu: KZ Italije).
5. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Sud BiH 29. septembra i 13. oktobra 2025. godine održao ročišta na kojima je strankama i apelantovoj odbrani omogućeno da se izjasne o molbi za izručenje i dostavljenoj dokumentaciji. Sud BiH je, nakon izvršenog uvida u dostavljenu dokumentaciju u spisu utvrdio da su nadležni organi Italije u potpunosti postupili u skladu s odredbama člana 35. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima (u daljnjem tekstu: ZMPP) i člana 12. Evropske konvencije o ekstradiciji. Osim toga, utvrđeno je da su, u skladu s odredbama člana 42. stav 1. ZMPP-a, ispunjene zakonske pretpostavke za apelantovo izručenje iz Bosne i Hercegovine u Italiju.
6. Sud BiH je, imajući u vidu činjenicu da apelant posjeduje državljanstvo Bosne i Hercegovine, ispitao da li se, s obzirom na krivično djelo za koje pravosudni organi Italije terete apelanta, mogu primijeniti odredbe Ugovora između Bosne i Hercegovine i Italije (u daljnjem tekstu: Ugovor), koji je stupio na snagu 26. maja 2019. godine, koje dozvoljavaju izručenje vlastitih državljana. Ukazano je da je članom 2. stav 1. Ugovora propisano da će se dozvoliti izručenje vlastitih državljana s ciljem krivičnog gonjenja ako su ispunjeni uvjeti propisani Ugovorom za krivična djela organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca, za koja je prema pravu obiju država ugovornica propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od najmanje četiri godine. Analizirajući činjenični supstrat, te ocjenjujući njegovu protivpravnost prema bilo kojoj odredbi domaćeg krivičnog zakonodavstva, Sud BiH je naveo da se apelant tereti da je, znajući za cilj zločinačkog udruženja i njegove kriminalne aktivnosti, djelujući u sastavu zločinačkog udruženja, ostvario obilježja bića krivičnog djela oružanog/teškog razbojništva i tjelesne povrede. Ukazano je da krivično djelo oružanog/teškog razbojništva i tjelesne povrede iz člana 628. KZ-a Italije po svojim bitnim obilježjima odgovara krivičnom djelu razbojničke krađe iz člana 288. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBIH) i teške ili lake tjelesne ozljede iz čl. 172. i 173. KZFBiH, odnosno razbojničkoj krađi iz člana 228. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i tjelesnoj povredi iz čl. 131. i 132. KZRS, kojim je sankcionirano više alternativno postavljenih radnji izvršenja sa zaprijećenom kaznom zatvora u trajanju od pet godina i više. Zatim je ukazano da se apelant tereti da je predmetne inkriminacije izvršio u sastavu zločinačkog udruženja iz člana 628. stav 3. tačka 1. KZ-a Italije. Analizom dostavljene ekstradicione dokumentacije s aspekta domaćeg krivičnog zakonodavstva, Sud BiH je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o višem stepenu organiziranosti osumnjičenih usljed čega su ostvarena bitna obilježja bića krivičnog djela organiziranog kriminala iz člana 250. stav 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Slijedom toga, Sud BiH je utvrdio da je ispunjen uvjet obostrane kažnjivosti.
7. Sud je utvrdio da su ispunjene i ostale pretpostavke za apelantovo izručenje propisane članom
34. ZMPP-a, što je detaljno obrazložio.
8. Rješenjem vijeća Apelacionog odjeljenja Odjela III Suda BiH (u daljnjem tekstu: apelaciono vijeće) broj S1 3 K 052801 25 Kž od 17. novembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja. Apelaciono vijeće je utvrdilo da ne postoje bilo kakve manjkavosti koje bi ukazivale da je odluka o apelantovom izručenju donesena na osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Konačno, i apelaciono vijeće je zaključilo da nema smetnji za izručenje potraživanog apelanta ni prema jednom zahtijevanom uvjetu, kako je to i prvostepeni sud pravilno i zaključio.
Odluka o izručenju
9. Ministarstvo pravde je 24. novembra 2025. godine donijelo Rješenje o izručenju broj 08-14-7-
7316/25 kojim se dopušta apelantovo izručenje u Italiju radi vođenja krivičnog postupka pred nadležnim sudom Italije. Određeno je da se izručenje dopušta pod uvjetom da se protiv apelanta ne može pokrenuti krivični progon za drugo krivično djelo počinjeno prije izručenja, niti se prema njemu može izvršiti kazna za drugo krivično djelo počinjeno prije izručenja. Određeno je da će rješenje izvršiti pripadnici Granične policije Bosne i Hercegovine, po prethodnom dogovoru Direkcije za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine (Interpol Sarajevo) i Interpola.
10. Sud BiH je aktom broj S1 3 K 052801 25 Eks 3 od 4. decembra 2025. godine obavijestio apelantove braniteljice da je apelantovo izručenje u Italiju zakazano za 19. decembar 2025. godine u 12.45 na Međunarodnom graničnom prijelazu Aerodrom Sarajevo. Navodi iz apelacije
11. Apelant navodi da su mu u provedenom postupku izručenja povrijeđena ljudska prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje kao državljaninu Bosne i Hercegovine, u vezi sa „članom I tačka 7. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i pravo iz člana 6. Protokola broj l uz Evropsku konvenciju“. Pri tome je apelant ukazao da traži hitnu privremenu mjeru odlaganja njegovog izručenja […] do donošenja odluke o podnesenoj privremenoj mjeri, odnosno, u slučaju usvajanja predložene privremene mjere, do donošenja odluke o apelaciji „koja će se podnijeti u propisanom roku shodno Pravilima Ustavnog suda“.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
13. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak izručenja. Bivša Komisija za ljudska prava je, razmatrajući ovo pitanje, zaključila da domaći sudovi, kada odlučuju o pitanju izručenja, ne donose odluku o „krivičnoj optužbi“ protiv te osobe u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) je ukazao da se pojam „odlučivanje o krivičnoj optužbi“ odnosi samo na postupak u kojem se odlučuje je li osoba kriva ili ne za krivično djelo koje joj je stavljeno na teret, a ne na postupak u kojem se odlučuje o tome je li treba biti izručena drugoj državi (vidi Evropski sud, Toniolo protiv San Marina i Italije, presuda od 26. jula 2012. godine, predstavka broj 44853/10, aoč. 59. i 60, sa daljnjim referencama). Navedena praksa Evropskog suda, koju podržava i Ustavni sud, primjenjiva je i u konkretnom slučaju, budući da se radi o postupku izručenja u kojem se isključivo odlučuje o postojanju zakonskih pretpostavki za apelantovo izručenje pravosudnim organima Italije, a ne o apelantovoj krivičnopravnoj odgovornosti. Prema tome, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nije odlučivalo o krivičnoj optužbi protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana
6. Evropske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije inkompatibilni ratione materiae s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4640/23 od 27.juna 2025. godine, tačka 7. dostupna na: www.ustavnisud.ba).
14. Također, apelant smatra da je osporenim odlukama došlo do kršenja člana I tačka 7. Ustava Bosne i Hercegovine (državljanstvo) i člana 6. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da odredbe člana I tačka 7. Ustava Bosne i Hercegovine, propisuju ko je državljanin Bosne i Hercegovine, kako se to državljanstvo stiče i štiti te omogućuje i dvojno državljanstvo pod određenim uvjetima. Zatim, da odredbe člana 6. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ne propisuju neko pravo građanina nego uređuju kako države članice Vijeća Evrope formalno pristupaju tom Protokolu i postaju obavezane njegovim pravilima. Dakle, navedene odredbe ne utemeljuju neko posebno individualno pravo (vidi mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3007/22 od 19. januara 2023. godine, tačka 11., dostupna na: www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud se neće upuštati u ocjenu ovih navoda.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman