Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-287/26 (M. B.)
Odluka donesena 14. 05. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-287/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 05. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-287/26, rješavajući zahtjev Muharema Begića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Muharema Begića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Muharem Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 26. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 437872 25 Rev 3 od 23. decembra 2025. godine.
2. Odlukom Ustavnog suda broj AP-287/26 od 27. marta 2026. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbijen je apelantov zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je tražio da mu se po ranijim pravomoćnim presudama isplate plaće i uplate doprinosa, vraćanje na posao, te „obustavi i vrati prinudna naplata (povrat 150.000,00 KM)“.
3. Apelant je 2. i 7. aprila 2026. godine ponovo podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, bez preciziranja šta traži tom mjerom. Apelant je 14, 19. i 21. aprila 2026. godine ponovo podnio zahtjev za donošenje privremene mjere „povratka na rad“, te zatražio hitno rješavanje njegove apelacije. Apelant je 4, 5. i 8. maja 2026. godine dopunio zahtjev za donošenje privremene mjere „povratka na rad“, navodeći zdravstvene razloge i hitnu operaciju kao razlog za privremenu mjeru. Apelant je 13. maja 2026. godine dopunio zahtjev za donošenje privremene mjere „povratka na rad“, navodeći da je Federalni tužilac rješenjem od 6. maja 2006. godine odbio njegovu pritužbu.
4. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 437872 23 Rs 3 od 15. novembra 2023. godine poništena su kao nezakonita precizirana rješenja Federacije Bosne i Hercegovine – Sudska policija Federacije Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tužena) i obavezana tužena da apelantu uspostavi radnopravni status za period od 1. juna 2014. godine do 26. marta 2015. godine, te za taj period isplati naknadu plaće i uplati doprinose. Odbijen je apelantov tužbeni zahtjev za vraćanje na posao za period počevši od 27. marta 2015. godine, naknadu plaće i uplatu doprinosa za period od 27. marta 2015. godine do 31. maja 2023. godine, te troškove putovanja privatnim autom. Odbačena je apelantova tužba u pogledu zahtjeva za uplatu poreza na dohodak i isplatu regresa. Rješenjem Općinskog suda od 7. februara 2024. godine odbijen je apelantov prijedlog za dopunu prvostepene presude.
5. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 437872 24 Rsž 5 od 4. juna 2024. godine odbijene su žalbe i potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda. Rješenjem Kantonalnog suda od 15. jula 2025. godine potvrđeno je prvostepeno rješenje kojim je odbijen apelantov zahtjev za ponavljanje postupka okončanog presudom Općinskog suda od 15. novembra 2023. godine.
6. Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 437872 25 Rev 3 od 23. decembra 2025. godine odbijene su revizije apelanta i tužene izjavljene protiv presude, odbačena apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda od 15. jula 2025. godine, te odbačena apelantova dopuna revizije kao neblagovremena.
7. U postupku je utvrđeno da je apelantu 26. marta 2015. godine prestao radni odnos po sili zakona zbog navršenih 40 godina staža osiguranja i da je 8. oktobra 2022. godine navršio 65 godina života, pa bi vraćanje apelanta na posao predstavljalo kršenje odredbi Zakona o sudskoj policiji FBiH i Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH. Tužba je odbačena u preciziranom dijelu zbog postojanja negativnih procesnih pretpostavki, a zahtjev za naknadu troškova putovanja odbijen zbog nedokazanosti.
8. Apelant navodi da su mu osporenom odlukom prekršena prava iz člana II/3.a), b), d), e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 3, 5 i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te „pravo na zdravstveno liječenje“ i „pravo da ne bude potčinjen“. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Apelant smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru zbog „očiglednog kršenja njegovog pristupa na sud“, te „ignorisanja njegovih podnesaka i materijalnih dokaza“. Također, apelant traži da Ustavni sud usvoji njegov zahtjev za privremenu mjeru „povratka na rad“, kako bi mu se omogućilo liječenje, jer je očigledno da se krše njegova prava na rad i na život.
9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
12. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je za Ustavni sud neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba).
13. U pogledu zahtjeva za privremenu mjeru od 2. i 7. aprila 2026. godine, Ustavni sud prije svega zapaža da apelant nije naveo šta traži privremenom mjerom, ali da u obrazloženju zahtjeva za privremenu mjeru ističe isključivo razloge koji se odnose na meritum predmeta (vidi tačku 8. odluke). Međutim, Ustavni sud ukazuje da te apelantove navode ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije. U pogledu zahtjeva od 14, 19. i 21. aprila 2026. godine za donošenje privremene mjere „povratka na rad“ kako bi mu se omogućilo liječenje, jer je očigledno da se krše njegova prava na rad i na život, dopune zahtjeva od 4, 5. i 8. maja 2026. godine zbog zdravstvenih razloga i hitne operacije, te dopune zahtjeva od 13. maja 2026. godine zbog rješenja Federalnog tužioca o odbijanju njegove pritužbe, Ustavni sud primjećuje da navedene tvrdnje same po sebi ne mogu biti dovoljan osnov za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere. Prema tome, Ustavni sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
16. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman