Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-725/26 (K.Dž.)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Upravni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-725/26
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. lipnja 2026. godine godine, u predmetu broj AP-725/26, rješavajući apelaciju K. Dž., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio K. Dž. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 048145 25 Uvp 2 od 16. siječnja 2026. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. K. Dž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Jasmina Pujagić-Hasović, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 27. veljače 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 048145 25 Uvp 2 od 16. siječnja 2026. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odgodu izvršenje rješenja urbanističko-građevinskog inspektora Općine Novi Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvostupanjskog organa) od 29. srpnja 2024. godine. Uvodna napomena
2. Rješenjem prvostupanjskog organa od 29. srpnja 2024. godine naređeno je apelantu da ukloni sve elemente pomoćnog objekta-garaže pobliže opisane u izreci tog rješenja. Osporena odluka
3. Zaključkom prvostupanjskog organa od 13. rujna 2024. godine utvrđeno je da je navedeno rješenje od 29. srpnja 2024. godine postalo izvršno 6. kolovoza 2024. godine, te da se dozvoljava njegovo izvršenje i naređeno je apelantu da u roku od tri dana ukloni sve elemente pomoćnog objekta-garaže pobliže opisane u izreci tog zaključka. Također, određeno je da će se ukoliko apelant u danom ne ukloni navedeni objekt izvršenje izvršiti putem druge osobe, a na teret apelanta.
4. Rješenjem Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugostupanjski organ) od 5. studenog 2024. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv navedenog zaključka. Presudom Kantonalnog suda od 26. lipnja 2025. godine odbijena je apelantova tužba izjavljena protiv rješenja od 5. studenog 2024. godine.
5. Presudom Kantonalnog suda od 16. siječnja 2026. godine odbijen je apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje navedene presude. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski organ donio rješenje od 29. srpnja 2024. godine , koje je potvrđeno rješenjem drugostupanjskog organa od 3. listopada 2024. godine, te da apelant protiv navedenih rješenja nije pokretao upravni spor. Nadalje, proizlazi da je navedeno rješenje prvostupanjskog organa apelant primio 2. kolovoza 2024. godine, a da je ono postalo izvršno 6. kolovoza 2024. godine, te da apelant kao investitor nije postupio po tom rješenju, odnosno nije uklonio nelegalno sagrađeni objekt. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je prvostupanjski organ pravilno postupio kada je donio zaključak o dozvoli izvršenja u smislu odredbe članka 275. Zakona o upravom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP). Glede apelantovih navoda da bi rušenjem pomoćnog objekta bila ugrožena stabilnost glavnog objekta u kojem živi s obitelji, a na kojima u suštini apelant temelji svoju tužbu, Kantonalni sud je istaknuo da se takvi navodi ne mogu razmatrati u postupku administrativnog rješenja u smislu članka 277. ZUP. Navedenom odredbom je propisano da se u postupku administrativnog izvršenja može izjaviti žalba, koja se odnosi samo na izvršenje, a njome se ne može pobijati pravilnost rješenja koje se izvršava. Apelacijski navodi
6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na dom iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tijekom postupka pred redovitim sudovima, te smatra da su redoviti sudovi pri donošenju osporenih odlukā pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da bi rušenje pomoćnog objekta predstavljalo nepopravljivu štetu, jer „objekat služi zaštiti kuće od padinskih oborina i utiče na stabilnost obiteljskog objekta“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. veljače 2019. godine, predstavka broj 74628/16, točka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
9. Ustavni sud ukazuje da se apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovitih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-
4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
10. Na temelju činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelantovih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke, dovodeći u vezu stanje spisa u konkretnom predmetu s odredbom članka 275. ZUP, dao jasno obrazloženje za svoj zaključak da je prvostupanjski organ pravilno postupio kada je donio zaključak o dozvoli izvršenja. Također, Kantonalni sud je u obrazloženju osporene odluke, pozivajući se na odredbu članka 277. ZUP, jasno ukazao da u postupku administrativnog rješenja ne može razmatrati navode koje se odnose na pravilnost rješenja koji se izvršava. U takvim obrazloženjima Ustavni sud ne uočava bilo kakvu proizvoljnost. Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.
11. Apelant se pozvao i na kršenje prava na dom, te prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na dom i pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud ta prava posebno ispita prema standardima iz članka 8. Europske konvencije, odnosno članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
12. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
15. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman