Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-910/26 („Plants Global INC BiH“ d.o.o. Zvornik)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-910/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-910/26, rješavajući zahtjev „Plants Global INC BiH“ d.o.o Zvornik za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „Plants Global INC BiH“ d.o.o. Zvornik za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „Plants Global INC BiH“ d.o.o. Zvornik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju advokati Suzana Nadarević i Aida Kreso iz Sarajeva, podnio je 13. marta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 62 0 Ps 013347 25 Rev od 28. januara 2026. godine. Apelant je 18. marta 2026. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojim je tražio da Ustavni sud obustavi izvršni postupak koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom u Banja Luci pod brojem 57 0 Ip 145732 25 Ip do okončanja postupka po apelaciji.

2. Presudom Okružnog privrednog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 62 0 Ps 013347 23 Ps od 18. aprila 2024. godine, koja je potvrđena presudom Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 62 0 Ps 013347 24 Pž 2 od 25. decembra 2024. godine, obavezan je Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime korištenja određenog poslovnog prostora i garažnog/parkirnog prostora koji se nalazi u okviru iste zgrade (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine), za određene periode isplati precizirane novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom. U postupku je utvrđeno da je apelant investitor, graditelj i vlasnik spornih nekretnina koje u faktičkom posjedu drži tuženi. Utvrđeno je i da je apelant, kao prodavac sa S.Š. kao kupcem, zaključio kupoprodajni ugovor čiji su predmet bile sporne nekretnine. Nakon toga S.Š. je, kao prodavac, sa tuženim, kao kupcem, zaključio kupoprodajni ugovor čiji su predmet bile također sporne nekretnine. Utvrđeno je da je preciziranim presudama redovnih sudova raskinuti navedeni kupoprodajni ugovori između apelanta i S.Š. te je S.Š. i između S.Š. i tuženog te naložena uspostava stanja kakvo je bilo prije zaključenja navedenih ugovora. Temeljem navedenih presuda apelant je podnio zahtjev za ponovnu uknjižbu prava vlasništva na spornim nekretninama što je i učinjeno. Utvrđeno je i da tuženi drži u posjedu sporne nekretnine iako nema zaključen ugovor o zakupu sa apelantom. Stoga je na osnovu ekonomskog vještačenja utvrđena visina zakupnine za određene periode i tuženi je obavezan da taj novčani iznos isplati apelantu.

3. Presudom Vrhovnog suda broj 62 0 Ps 013347 25 Rev od 28. januara 2026. godine usvojena je revizija tuženog, obje nižestepene presude su preinačene na način da je odbijen apelantov tužbeni zahtjev. Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da su na osnovu zaključenih ugovora o kupoprodaji spornih nekretnina, u različitim periodima kao vlasnici spornih nekretnina bili uknjiženi S.Š. i tuženi. Vrhovni sud je naveo da iz tog razloga apelant nije mogao biti vlasnik spornih nekretnina u tim periodima pa ne može ni tražiti da mu tuženi isplati novčani iznos na ime neovlašenog korištenja spornih nekretnina.

4. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Apelant navodi da presuda Vrhovnog suda ne sadrži adekvatno obrazloženje. Navodi i da je tuženi u bespravnom i nesavjesnom posjedu sporne nekretnine čiji je apelant vlasnik te da na taj način onemogućava apelanta da koristi svoju imovinu. Apelant navodi da nije jasno na osnovu čega je Vrhovni sud zaključio da apelant nema pravo na naknadu za upotrebu njegove imovine. Apelant smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi do donošenja odluke o apelaciji odložio izvršni postupak koji se protiv njega vodi pred Okružnim privrednim sudom u Banja Luci pod brojem 57 0 Ip 145732 25 Ip radi povrata novčanih sredstava koje je apelant naplatio na osnovu presuda nižestepenih sudova. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelant navodi da bi mu izvršenjem nastala nesaglediva šteta jer nema sredstava da isplati sporni novčani iznos i jer bi prestao sa radom i ne bi mogao isplaćivati plate zaposlenicima niti plaćati obaveze prema državi.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke i druge zakonom određene izvršne isprave predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri broj AP-2534/23 od 17. jula 2023. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke ili zakonom određene izvršne isprave mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

9. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju je apelant naveo nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem odnosno da su ispunjeni uslovi iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-910/26 („Plants Global INC BiH“… | Sudska praksa | Aktio