Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1062/26 (M. V. i drugi)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1062/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-1062/26, rješavajući zahtjev Marka Vukovića i Sare Vuković za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Marka Vukovića i Sare Vuković za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Marko Vuković i Sara Vuković (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Istočnog Sarajeva, koje zastupa Mirza Kovač advokat iz Sarajeva, podnijeli su 24. marta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 I 060431 25 Gž od 23. februara 2026. godine. Istovremeno, apelanti su podnijeli zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio provođenje osporene odluke do donošenja odluke po apelaciji.

Uvodne napomene

2. Presudom Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje u Palama (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 24. juna 2024. godine, koja je ispravljena rješenjem od 16. jula 2024. godine, obavezani su apelanti da u roku od 30 dana od prijema presude B. J. (u daljnjem tekstu: tužitelj ili tražitelj izvršenja) predaju u suposjed precizirane nekretnine (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine), zajedno sa ključevima svih ulaznih vrata u prizemlju i spratu sporne nekretnine. Presudom Okružnog suda od 11. decembra 2024. godine odbijena je žalba apelanata i potvrđena je prvostepena presuda. Između ostalog, sudovi su utvrdili da su apelanti i tužitelj suvlasnici spornih nekretnina, odnosno da apelanti u spornim nekretninama imaju udio od po 7/24 dijela dok tužitelj ima udio od 10/24. Također, utvrđeno je da tužitelj ne posjeduje ključeve od svih vrata, kao i da su mu apelanti uskratili korištenje spornih nekretnina.

Postupak u kojem je donesena osporena odluka

3. Na prijedlog tražitelja izvršenja Osnovni sud je rješenjem od 1. oktobra 2025. godine odredio naknadni rok od 15 dana, od dana dostave rješenja, za izvršenje nenovčane obaveze utvrđene pravosnažnom i izvršnom presudom Osnovnog suda od 24. juna 2024. godine. Sud je odredio da će apelanti, ukoliko ne ispune svoju obavezu u navedenom roku, plaćati sudske penale tražitelju izvršenja za svaki dan zakašnjenja.

4. Okružni sud je rješenjem broj 89 1 I 060431 25 Gž od 23. februara 2026. godine odbio žalbu apelanata i potvrdio prvostepeno rješenje. Obrazloženo je da apelanti nisu izvršili svoju nenovčanu obavezu u skladu sa izvršnom ispravom, odnosno nisu u naknadnom primjerenom roku tražitelju izvršenja predali u suposjed sporne nekretnine sa pripadajućim ključevima. Navedeno je da postupak fizičke diobe spornih nekretnina, koji je u toku između stranaka, ne utiče na drugačije rješavanje ove pravne stvari jer je prijedlog određen u granicama izvršne isprave. Ovo iz razloga što je odredbom člana 194. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisana obaveza suda da, na prijedlog tražitelja izvršenja u slučaju neizvršenja nenovčane obaveze, rješenjem odrediti izvršeniku naknadni primjereni rok za izvršenje obaveze i izreći mu da će, ako svoju obavezu ne ispuni u tom roku, biti dužan da isplati tražiocu izvršenja određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali).

5. Apelanti smatraju da je osporenom odlukom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovi i člana 8. Evropske konvencije. Naveli su da su pravosnažnom odlukom obavezani da predaju tražitelju izvršenja u suposjed sporne nekretnine, sa pripadajućim ključevima od svih prostorija pa i stana na spratu u kojem žive. Istakli su da je u toku postupak za fizičku diobu spornih nekretnina i da posjeduju veći udio u idealnim dijelovima spornih nekretnina, odnosno da polažu pravo na posjedovanje većeg dijela u fizičkoj diobi. Zbog toga smatraju da je „nedozvoljeno i nelogično“ da tražitelju izvršenja, kako je to određeno u osporenom rješenju, „pripadne više prava nego što ga ima“ budući da još nije doneseno pravosnažno rješenje o fizičkoj diobi spornih nekretnina. Zbog navedenog smatraju da su im povrijeđena navedena prava i posebno pravo na dom, te predlažu da Ustavni sud donese privremenu mjeru „o neprovođenju osporavane odluke do okončanja fizičke diobe navedenih predmetnih nekretnina“.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavnih sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.

8. Apelanti smatraju da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi se naložilo neprovođenje osporene odluke do okončanja fizičke diobe spornih nekretnina, dok su u apelacionim navodima iznijeli prigovore u pogledu kršenja prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na dom. Ustavni sud zapaža da navodi apelanata kojima osporavaju nalog iz osporenog rješenja koje je doneseno na osnovu pravosnažne presude tiču merituma predmeta te da oni, bez bilo kakvih drugih konkretnih dokaza koji bi ukazivali da je zaista neophodno donijeti privremenu mjeru, sami po sebi ne mogu predstavljati dovoljan razlog za uvažavanje zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, Ustavni sud smatra da apelanti nisu dokazali da su ispunjeni uvjeti za donošenje privremene mjere iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1062/26 (M. V. i drugi) | Sudska praksa | Aktio