Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-836/26 (N. B.)
Odluka donesena 20. 10. 2026.
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-836/26
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-836/26, rješavajući apelaciju koju je podnio Nebojša Blagojević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka i), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine –Prečišćeni tekst(„Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nebojša Blagojević protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 008687 25 U od 14. maja 2025. godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nebojša Blagojević iz Doboja (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 5. marta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 008687 25 U od 14. maja 2025. godine. Apelant je podneskom od 30. marta 2026. godine dopunio apelaciju na način da je dopunio navode apelacije i podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio izvođenje radova na izgradnji solarnih elektrana na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Zemljoradničke zadruge (ZZ) „Podnovlje“ u naseljenom mjestu Podnovlje neposredno uz stambene objekte, a sve kako bi se spriječio nastanak teških i nepopravljivih posljedica po život i zdravlje stanovnika tog naselja, te zaustavio štetni i negativni uticaj na životnu sredinu. Apelant je podneskom od 26. augusta 2026. godine urgirao postupanje Ustavnog suda po konkretnoj apelaciji i zahtjevu za donošenje privremene mjere.
2. Zaključkom prvostepenog organa uprave od 30. maja 2024. godine odbačen je prijedlog ZZ „Podnovlje” sa p.o. Podnovlje od 28. februara 2024. godine za ponavljanje postupka izlaganja na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanju prava na nepokretnostima, okončanog rješenjem ovog organa od 16. novembra 2022. godine i rješenjem od 8. juna 2023. godine, jer nije izjavljen od ovlaštenog lica.
3. Rješenjem drugostepenog organa uprave odbijena je kao neosnovana žalba ZZ „Podnovlje“ sa p.o. Podnovlje izjavljena protiv zaključka od 30. maja 2024. godine.
4. Presudom Okružnog suda od 14. maja 2025. godine odbijena je kao neosnovana tužba ZZ „Podnovlje“ sa p.o. Podnovlje protiv rješenja od 5. decembra 2024. godine.
5. Apelant se pozvao na povredu prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da se planiranom izgradnjom solarnih elektrana u naseljenom mjestu Podnovlje direktno ugrožavaju zdravlje i životi stanovnika, kao i njihova egzistencija. Naročito ističe da izvođenje radova u užoj eko-sanitarnoj zoni narušava vodozahvat koji napaja 140 domaćinstava i osnovnu školu sa 124 učenika, ugrožava pčelinjak od 111 košnica na samo 5 metara od granice parcele. Također, ističe da je Grad Doboj nezakonito i uz kršenje Aarhuske konvencije preknjižino zemljište koje je pripadalo ZZ „ Podnovlje“ a zatim ga prodao privatnom investitoru koji na njemu gradi solarne elektrane, jer se poljoprivredno zemljište smatra državnom imovinom i ne može biti predmet prodaje.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka i) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 18. stav 3. tačka i) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
i) apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Apelant u apelaciji tvrdi da mu je osporenom presudom Okružnog suda od 14. maja 2025. godine povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
8. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, uslijed planirane izgradnje solarnih elektrana u blizini njegovog domaćinstva i pčelinjaka.
9. Ustavni sud podsjeća da je apelacija ratione personae dopuštena samo ako apelant dokaže status „žrtve“, odnosno da je osporenim aktom „direktno i lično pogođen“ u svojoj pravnoj poziciji. Kada se poziva na povredu člana 8. Evropske konvencije uslijed štetnih uticaja na životnu sredinu (vidi ESLJP, López Ostra protiv Španije predstavka broj 16798/90, presuda od 9. decembra 1994. godine, stav 51. i Hatton i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 36022/97, presuda od 8. jula 2003. godine, stav 96.), apelant mora dokazati direktnu uzročno-posljedičnu vezu između osporene odluke i prekomjernog štetnog uticaja na njegov privatni život i dom.
10. U pogledu navoda o ugrožavanju javnog zdravlja, eko-vodozaštitne zone planiranom izgradnjom solarnih elektrana u naseljenom mjestu i povredi zabrane raspolaganja državnom imovinom prilikom prijenosa prava vlasništva sa ZZ „Podnovlje“, Ustavni sud zapaža da je konkretni upravni i sudski postupak vođen po zahtjevu ZZ „Podnovlje” i odnosio se na ponavljanje postupka izlaganja podataka o nepokretnostima. Apelant u tom postupku nije imao status stranke niti je tražio zaštitu svojih pojedinačnih prava, pa tako ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Nadalje, sama tvrdnja o ugroženosti javnog zdravlja i pčelinjaka na udaljenosti od pet metara, bez konkretnih materijalnih dokaza ili stručnih vještačenja o nastanku stvarne i prekomjerne štete, ne konstituiše status „žrtve“ u smislu člana 8. Evropske konvencije.
11. S obzirom na to da je osporena presuda donesena u postupku koji se tiče isključivo pravnih interesa trećeg lica (ZZ „Podnovlje“), te kako apelant nije dokazao direktan štetni uticaj na vlastitu pravnu poziciju, on ne uživa status „neposredne žrtve“. Slijedom navedenog, apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine u smislu člana 18. stav 3. tačka i) Pravila Ustavnog suda.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka i) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman