Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1136/26 (V.B.)
Odluka donesena 14. 05. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1136/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 05. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger, te sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP 1136/26, rješavajući zahtjev V. B. za donošenje privremene mjere, na temelju člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev koji je podnio V. B. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. V. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Milenko Krčum, advokat iz Mostara, podnio je 25. marta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 302494 25 Mož od 11. februara 2026. godine. Istovremeno, apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo Hercegovačko-neretvanskom kantonu (u daljnjem tekstu: HNK), Ministarstvu privrede HNK da apelanta vrati na radno mjesto s kojeg je udaljen obavještenjem i da mu do pravosnažnog okončanja parnice omogući ostvarivanje svih prava iz radnog odnosa.
2. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Rs 302494 25 Mo od 21. novembra 2025. godine odbijen je apelantov prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja kojom bi se tuženi HNK obavezao da putem ministra privrede apelantu omogući pristup radnom mjestu s kojeg je udaljen obavještenjem i ostvarivanje svih prava iz radnog odnosa do pravosnažnog okončanja radnog spora ili drugačije odluke suda. Ocjenom provedenih dokaza sud je zaključio da je apelantu radni odnos prestao na temelju pravosnažne sudske odluke koju je tuženo Ministarstvo privrede HNK dužno provesti i obavijestiti apelanta o prestanku radnog odnosa. U takvim okonostima obrazloženo je da prestanak radnog odnosa nije posljedica samovljnog postupanja poslodavca, već provedba pravosnažne i izvršne sudske odluke koju je poslodavac bio dužan provesti. Isto tako je zaključeno da apelant nije učinio vjerovatnim postojanje svog prava, koje bi trebalo zaštiti, posebno jer je u sudskom postupku, koji je pravosnažno okončan, utvređeno da je apelant na poziciju pomoćnika ministra izabran nezakonito. Zaključeno je da apelant nije dokazao da su ispunjeni opšti uslovi za određivanje mjere osiguranja koji su propisani članom 269. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
3. Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 Rs 302494 25 Mož od 11. februara 2026. godine odbio apelantovu žalbu. Navedeno je da je prvostepeno rješenje pravilno i zakonito, te da na drugačiji zaključak nisu mogli uticati žalbeni navodi da apelant nije učestvovao u parničnom postupku u kojem su poništeni akti koji su doneseni u konkursnoj proceduri u kojoj je apelant imenovan na poziciju pomoćnika ministra u Ministarstvu privrede HNK.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je kao službenik HNK udaljen s radnog mjesta pomoćnika ministra na temelju „Informacije“ koja je donesena na osnovu pravosnažne presude koja je donesena u parnici u kojoj nije učestvovao, niti je o parnici bio obaviješten na temelju odredbe člana 372. ZPP-a kako bi se ostvario građanskopravni učinak presude na treću osobu. Smatra da takva presuda predstavlja res inter alios acta.
5. U zahtjevu za donošenje privremene mjere traži da se naloži HNK, Ministarstvu privrede HNK da apelanta vrati na radno mjesto sa kojeg je udaljen obavještenjem i da mu do pravosnažnog okončanja parnice omogući ostvarivanje svih prava iz radnog odnosa.
6. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.
7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U vezi s donošenjem privremene mjere apelant, osim razloga koji se tiču merituma spora povodom tužbenog zahtjeva u parnici u okviru koje je apelant tražio donošenje sudske mjere osiguranja, nije naveo razloge koji bi opravdali donošenje privremene mjere. Pri tome, Ustavni sud naglašava da razlozi koji se odnose na meritum spora ne mogu biti relevantan osnov za usvajanje zahtjeva. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da argumentacijom koju je apelant naveo nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je podneseni zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
8. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman