Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1372/24 (B.B.)

Odluka donesena 11. 06. 2026.

  • Apelacija preuranjena
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1372/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-1372/24, rješavajući apelaciju koju je podnio B. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. l) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio B. B. zbog dužine trajanja postupka stambenog zbrinjavanja dodjelom stambene jedinice, koji se vodi pred Odjeljenjem za boračko-invalidsku zaštitu Grada Banjaluke, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio B. B. protiv Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-03/2.2.2.1-372-280/23 od 19. februara 2024. godine, u dijelu odluke o troškovima postupka, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. B. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Zoran Kisin advokat iz Banjaluke, podnio je 29. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka stambenog zbrinjavanja dodjelom stambene jedinice, koji se vodi pred Odjeljenjem za boračko-invalidsku zaštitu Grada Banjaluke (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) i protiv Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) broj 16-03/2.2.2.1-372-280/23 od 19. februara 2024. godine, u dijelu odluke o troškovima postupka.

2. Apelant je, kao lice sa statusom ratnog vojnog invalida, 15. maja 2019. godine prvostepenom organu podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambene jedinice.

3. Rješenjem prvostepenog organa od 29. novembra 2021. godine utvrđeno je da apelant ne ispunjava uslove za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambene jedinice.

4. Rješenjem drugostepenog organa od 22. februara 2022. godine uvažena je apelantova žalba i poništeno je navedeno prvostepeno rješenje, te je predmet vraćen na ponovni postupak. Također, odlučeno je da će se o troškovima postupka odlučiti posebnim zaključkom nakon što postupak bude završen konačnim upravnim aktom.

5. U daljnjem toku postupka, u periodu od 2022. do 2024. godine, prvostepeni organ je nekoliko puta donio rješenje kojim je utvrđivao da apelant ne ispunjava uslove za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambene jedinice, dok je drugostepeni organ rješenjima uvažavao apelantove žalbe, poništavao ta prvostepena rješenja i predmet vraćao prvostepenom organu na ponovni postupak. Također, drugostepeni sud je odlučivao da će se o troškovima postupka odlučiti posebnim zaključkom nakon što postupak bude završen konačnim upravnim aktom.

6. Konačno, rješenjem drugostepenog organa od 19. februara 2024. godine uvažena je apelantova žalba i naloženo je prvostepenom organu da u roku od 30 dana od dana prijema rješenja donese upravni akt u postupku po rješenje tog organa od 28. novembra 2023. godine. Također je odlučeno da će se o troškovima postupka odlučiti posebnim zaključkom nakon što postupak bude završen konačnim upravnim aktom.

7. Prema stanju spisa i apelacionim navodima, postupak je u toku pred prvostepenim organom.

8. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

Preuranjenost-u odnosu na odluku o troškovima postupka

10. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju drugostepeni organ, a u odnosu na apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka, odlučio da će se o troškovima postupka odlučiti posebnim zaključkom nakon što postupak bude završen konačnim upravnim aktom, budući da je drugostepeni organ predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. Prema tome, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za rješavanje o naknadi troškova upravnog postupka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je konkretni postupak u toku, te da će se o troškovima postupka odlučiti nakon donošenja konačnog upravnog akta, pa slijedi da je apelacija, u tom dijelu, preuranjena. Neiscpljivanje pravnih lijekova mogućih prema zakonu-u odnosu na suđenje u razumnom roku

12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

13. U konkretnom slučaju apelant se žali na dužinu trajanja upravnog postupka stambenog zbrinjavanja dodjelom stambene jedinice.

14. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbama člana 17. stav (1) Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) propisano da „ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena“. Također, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 17. stav (3) Zakona o upravnim sporovima propisano da „ako prvostepeni organ protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese žalbu drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga pod uslovima iz stava (1) ovog člana pokrenuti i ako ovaj organ ne donese rješenje“. Međutim, apelant, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokrenuo upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredbi. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje u razumnom roku ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelant propustio da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelant, u okolnostima konkretnog slučaja, nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju. Stoga, kako apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju, apelacija se, u ovom dijelu, ne može razmatrati.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1372/24 (B.B.) | Sudska praksa | Aktio