Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5157/24 (N. M.)

Odluka donesena 11. 06. 2026.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5157/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-5157/24, rješavajući apelaciju koju je podnijela Nevzeta Mulalić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Nevzeta Mulalić zbog dužine trajanja postupka pred Odborom državne službe za žalbe Federacije Bosne i Hercegovine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Nevzeta Mulalić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Nedim Muhić advokat iz Sarajeva, podnijela je 20. decembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Odborom državne službe za žalbe Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Odbor).

2. Rješenjem Službe kabineta općinskog načelnika Općine Stari Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) broj 01-30-1656-152/24 od 4. marta 2024. godine apelantica, kao državni službenik, postavljena je na radno mjesto-viši stručni saradnik za rješavanje u oblasti boračko-invalidske zaštite u Službi za boračko-invalidsku zaštitu i socijalna pitanja-Odsjek za boračko-invalidsku zaštitu i kulturu sjećanja Općine Stari Grad Sarajevo. Također, apelantici je utvrđen IX platni razred sa koeficijentom za platu 3,90.

3. Apelantica je 22. marta 2024. godine protiv prvostepenog rješenja izjavila žalbu Odboru.

4. Odbor je u odgovoru na apelaciju od 16. februara 2026. godine obavijestio Ustavni sud da je rješenjem od 31. decembra 2025. godine odlučio o apelantičinoj žalbi tako što je odbio apelantičinu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Odbor je uz odgovor na apelaciju dostavio navedeno rješenje.

5. Apelantica u ostavljenom roku nije dostavila izjašnjenje na odgovor na apelaciju Odbora.

6. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka pred Odborom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica osporava dužinu trajanja postupka pred Odborom u predmetu koji se ticao postavljanja apelantice, kao državnog službenika, na određeno radno mjesto. Također, Ustavni sud zapaža da iz pouke o pravnom lijeku sadržane u rješenju Odbora od 31. decembra 2025. godine proizilazi da je to rješenje konačno i da se protiv njega ne može izjaviti žalba, ali da se može pokrenuti postupak njegovog preispitivanja pred nadležnim sudom u roku od 30 dana od dana dostavljanja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica nije obavijestila Ustavni sud da je Odbor odlučio o njenoj žalbi, niti da je pokrenula postupak pred nadležnim sudom u navedenom roku.

10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju tokom trajanja postupka pred nadležnim organima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog postupka. Međutim, Ustavni sud također podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje u razumnom roku ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je, u konkretnom slučaju, apelantica propustila da pokrene postupak pred nadležnim sudom, odnosno kako, u konkretnom postupku, niti jedna faza nije uključivala sudski postupak, Ustavni sud zaključuje da se apelantičini navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Odborom, ne mogu razmatrati, jer postojanje sudskog postupka predstavlja bitnu procesnopravnu pretpostavku za meritorno raspravljanje o konkretnim apelantičinim navodima.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5157/24 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio