Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-948/26 (S.P.)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-948/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-948/26, rješavajući zahtjev S. P. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbija se kao neosnovan zahtjev S. P. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. S. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Rifat Konjić, Nihad Konjić i Zinaida Konjić Kabil iz Tuzle, podnio je 13. marta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 160374 25 Kž od 19. januara 2026. godine. Apelant je 17. aprila 2026. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odredio da se odloži izvršenje kazne zatvora po navedenoj osporenoj presudi Apelacionog suda do okončanja postupka o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 K 160374 24 K od 20. juna 2025. godine apelant je oglašen krivim da je radnjama bliže opisanim u izreci presude počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona SFRJ. Apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina, te je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u preciziranom iznosu, dok je oštećeni sa imovinskopravnim zahtjevom upućen da svoja prava ostvari u parničnom postupku. U obrazloženju presude, Osnovni sud je naveo dokaze koji su po prijedlogu optužbe i apelantove odbrane izvedeni na glavnom pretresu, te ih je detaljno naveo i interpretirao njihov sadržaj. Osnovni sud je obrazložio zašto nisu osnovani apelantovi prigovori o nezakonitosti pojedinih dokaza. Dalje je obrazloženo zašto je Osnovni sud pojedinim dokazima optužbe i obrane poklonio vjeru odnosno zašto nije prihvatio određene dokaze. U vezi s tim, Osnovni sud je obrazložio da je ocjenom svih provedenih dokaza, koje je cijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, van razumne sumnje utvrdio da se u apelantovim radnjama stekla sva bitna obilježja krivičnog djela za koje je osuđen.
3. Presudom Apelacionog suda broj 96 0 K 160374 25 Kž od 19. januara 2026. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Tužilaštva Brčko distrikta BiH i apelantovog branioca, te je prvostepena presuda potvrđena. U obrazloženju presude, Apelacioni sud je naveo da je, suprotno apelantovim navodima, prvostepeni sud cijenio sve dokaze, kako optužbe tako i odbrane, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, te da je na osnovu takve ocjene dokaza pravilno utvrdio činjenično stanje. Pri tome je Apelacioni sud obrazložio da je prvostepeni sud dao detaljne razloge zbog čega nije prihvatio apelantov iskaz i iskaze pojedinih svjedoka odbrane. Takođe je Apelacioni sud naveo da je prvostepeni sud u potpunosti ukazao na obilježja i uslove koji moraju biti ispunjeni da bi se radilo o krivičnom djelu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, te da je ukazao na povredu Ženevske konvencije, kao blanketne norme, o čemu je dao detaljne razloge koje prihvata i drugostepeni sud.
4. Apelant smatra da su mu osporenim presudama prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, apelant negira da je počinio krivično djelo, te ukazuje da se osporene odluke zasnivaju isključivo na iskazu jednog svjedoka. Pri tome, apelant tvrdi da nijedan drugi svjedok, kao očevidac događaja, nije potvrdio taj iskaz. Takođe ističe da su redovni sudovi proizvoljno cijenili dokaze, te da nisu naveli razumljive razloge zašto nisu prihvatili dokaze apelantove odbrane. Apelant je podnio Ustavnom sudu i zahtjev za donošenje privremene mjere na način opisan u tački 1. ove odluke. U vezi s tim apelant je naveo da je zbog zdravstvenih problema pod medicinskim nadzorom od 2008. godine. Takođe ističe da je dva puta bio hospitalizovan i da ima teške zdravstvene tegobe o čemu je dostavio određenu materijalnu dokumentaciju.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.
8. Apelant traži od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru o odlaganju izvršenja sudske odluke koja je predmet apelacije. Ustavni sud prvo zapaža da apelant nije predočio dokaz da mu je uručen uputni akt kojim se upućuje na izdržavanje kazne zatvora koja mu je izrečena osporenom presudom. Drugo, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“, broj 33/11 - u daljnjem tekstu: ZIKS) uređuje, između ostalog, postupak odlaganja izdržavanja kazne zatvora. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelantovi navodi o zdravstvenom stanju predstavljaju razloge iz člana 28. stav (1) tačka 1) ZIKS-a zbog kojih se osuđenoj osobi koja se nalazi na slobodi može odložiti izvršenje kazne zatvora. U tom kontekstu, Ustavni sud ukazuje da iz priloženih dokaza ne proizlazi da je apelant prethodno, u skladu sa mogućnostima propisanim navedenim zakonom, shodno članu 29. ZIKS-a, tražio odlaganje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa, iako se to u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda pokazuje kao neophodan preduslov za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3180/24 od 23. januara 2026. godine, stav 7, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman