Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-949/26 (B. N.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-949/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-949/25, rješavajući zahtjev Bojana Ninkovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Bojana Ninkovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Bojan Ninković (u daljnjem tekstu: apelant), iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa advokat Siniša Derganc iz Istočnog Sarajeva, podnio je 12. marta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 14 0 K 002616 25 Kž 5 od 21. januara 2026. godine i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 K 002616 25 Kv 4 od 5. juna 2025. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi „Ustavni sud zabranio izvršenje presude Vrhovnog suda broj 14 0 K 002616 25 Kž 5 od 21. januara 2026. godine, odnosno obustavio postupak izvršenja navedene presude, do donošenja konačne odluke o apelaciji“.

2. Presudom Okružnog suda broj 14 0 K 002616 25 Kv 4 od 5. juna 2025. godine (u daljnjem tekstu: prvostepena presuda), koja je donesena u ponovnom postupku, apelant je oglašen krivim da je počinio krivično djelo „Ubistvo“ iz člana 148. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) u vezi sa članom 20. navedenog zakona, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru. Presudom je apelantu izrečena i precizirana mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta, dok su oštećeni B. M. i S. M. sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni na parnicu. U obrazloženju je Okružni sud zaključio da su apelantove krivično-pravne radnje imale za cilj lišenje života oštećenih, te su počinjene sa direktnim umišljajem. U vezi s tim je navedeno da svi saslušani svjedoci govore o dinamici sukoba koji je prethodio onome što se apelantu stavlja na teret (nanošenje nožem ubodnih rana oštećenima), a da u cjelini posmatrano voljna komponenta na apelantovoj strani izražava jasan stav prema krivičnom djelu za koje se tereti.

3. Presudom Vrhovnog suda broj 14 0 K 002616 25 Kž 5 od 21. januara 2026. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepene presude, dok je uvažena žalba nadležnog okružnog tužilaštva i prvostepena presuda preinačena u odluci o kazni na način da se apelant za krivično djelo Ubistvo u pokušaju iz člana 148. stav 1. KZRS u vezi sa članom 20. navedenog zakona (za koje je oglašen krivim) osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od devet godina, dok u preostalom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmijenjena. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da su neosnovani svi apelantovi navodi u pogledu nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Shodno tome, Vrhovni sud zaključio da su se apelantovim radnjama stekla sva bitna obilježja krivičnog djela ubistvo u pokušaju.

4. Apelant smatra da su mu osporenim presudama prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Negira da je počinio krivično djelo, te u vezi s tim ukazuje na kršenje prava na nepristrasan sud (zbog toga što je u ponovnom postupku predmet dodijeljen potpuno izmijenjenom sudskom vijeću) i prava na obrazloženu sudsku odluku, zatim kršenje načela neposrednosti i kontradiktornosti, te na proizvoljnost provedenog dokaznog postupka, kao i na proizvoljnost u zaključku redovnih sudova u odnosu na apelantov psihički odnos prema djelu koje mu je stavljeno na teret. Apelant je, također, podnio Ustavnom sudu i zahtjev za donošenje privremene mjere na način opisan u tački 1. ove odluke, pri čemu je ponovio navode o kršenju naprijed navedenih aspekata prava na prava na pravično suđenje.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud zapaža da je apelant u zahtjevu za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio postupak izvršenja osporene presude temelji isključivo na razlozima koji se zapravo tiču merituma predmeta. U vezi s tim , Ustavni sud ukazuje da u ovoj fazi postupka ne može odlučivati o tim pitanjima jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio razloge niti dokaze koji bi ukazivale da je neophodno donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelant nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-949/26 (B. N.) | Sudska praksa | Aktio