Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5557/25 (V. P.)

Odluka donesena 11. 06. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5557/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

11. 06. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. lipnja 2026. godine u predmetu broj AP-5557/25, rješavajući zahtjev Vojina Pavlovića za donošenje privremene mjere, na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) točka e) i člana 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neutemeljen zahtjev Vojina Pavlovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Vojin Pavlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bratunca, kojeg zastupa Mirko Blagojević, odvjetnik iz Bijeljine, podnio je 23. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 047294 25 Kž od 14. oktobra 2025. godine i broj S1 2 K 047294 24 K od 22. maja 2025. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud do donošenja odluke o dopustivosti i meritumu u ovom predmetu odloži izvršenje presude Suda BiH od 14. oktobra 2025. godine. Apelant je 31. decembra 2025. godine dostavio dopunu apelacije uz koji je dostavio uputni akt za izdržavanje kazne zatvora broj S1 2 047294 25 Iks od 15. decembra 2025. godine. U tom je uputnom aktu navedeno da je apelant obvezan javiti se na izdržavanje kazne zatvora 12. januara 2026. godine. Apelant je s obzirom na navedeno tražio od Ustavnog suda da hitno donese odluku o privremenoj mjeri, ukazujući da ima teške zdravstvene probleme i da bi se, stupanjem na izdržavanje kazne, njegovo zdravstveno stanje pogoršalo. Podneskom od 5. januara 2026. godine apelant je urgirao donošenje odluke o privremenoj mjeri.

2. Presudom Suda BiH od 22. maja 2025. godine, apelant je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145.a stav

6. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: KZ) i kazneno djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145.a stav 4. u vezi sa stavom 3. KZ. Apelantu je za kazneno djelo iz člana 145.a stav 6. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, a za kazneno djelo iz člana 145.a stav 4. u vezi sa stavom 3. KZ kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

3. Presudom Vijeća Apelacijskog odjeljenja Suda BiH od 14. oktobra 2025. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv prvostupanjske presude, dok je žalba Tužiteljstva BiH usvojena. Prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu odluke o kazni na način da je apelantu za kazneno djelo iz člana 145.a stav 6. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za kazneno djelo iz člana 145.a stav 4. u vezi sa stavom 3. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.

4. Apelant smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena prava iz čl. I.2. i II.2, II/3.e), g) i h), te III.b) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6 i 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te člana 7. Europske konvencije u vezi s članom 3. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant zahtjev za donošenje privremene mjere nije posebno obrazlagao, nego ga je temeljio na navodima koje se odnose na meritum apelacije. U urgenciji, apelant je tražio da se hitno donese privremena mjera kojom bi mu se odgodilo izdržavanje kazne zatvora, iz razloga što je teškog zdravstvenog stanja, koje bi se dodatno pogoršalo ukoliko bi se javio na izdržavanje kazne.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može da podnese učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16 ovih pravila pod uslovom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.

8. Ustavni sud ukazuje da je članom 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da „zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima“. Dakle, navedenom odredbom je jasno propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi Odluku o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). Tu mogućnost apelant nije koristio, odnosno nije ponudio dokaz o tome. Stoga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen.

9. Na temelju izloženoga, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5557/25 (V. P.) | Sudska praksa | Aktio