Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-290/26 (D.B.)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-290/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine u predmetu broj AP-290/26, rješavajući zahtjev D. B. za donošenje privremene mjere, na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) točka e) i člana 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev D. B. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. D. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Aleksandar Radan, odvjetnik iz Bijeljine, podnio je 26. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 031002 24 Kž 2 od 11. decembra 2025. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci – Posebnog odjela za suzbijanje korupcije, organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 031002 23 K-p od 28. marta 2024. godine. Apelant je u apelaciji predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se „odlaže izvršenje kazne zatvora izrečeno presudom Okružnog suda od 28. marta 2024. godine. Ova odluka stupa na snagu odmah i obvezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda“.
2. Presudom Okružnog suda od 28. marta 2024. godine apelant je proglašen krivim da je počinio produženo kazneno djelo primanja mita pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci. Apelantu je izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja poslova kriminalističkog policajca u trajanju od pet godina od dana pravosnažnosti presude. Apelantu je, također, izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, pa mu je trajno oduzet novac u iznosu od 10.000,00 KM koji je bio predmet potkupnine. Apelant je obvezan platiti troškove sudskog postupka, te mu je naloženo da oštećeniku isplati novčani iznos od 10.000 KM.
3. Presudom Vrhovnog suda od 11. decembra 2025. godine odbijene su apelantova žalba i žalba Republičkog javnog tužiteljstva – Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala, pa je potvrđena prvostupanjska presuda.
4. Apelant smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U zahtjevu za privremenu mjeru apelant je naveo da su mu osporenim odlukama očigledno povrijeđena navedena prava jer mu je, uslijed njihovog donošenja, prestao radno-pravni status policijskog službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Srpske. Naveo je i da je ostao bez plaće i bilo kakvih primanja, te da je doživio osobnu i profesionalnu degradaciju i neopravdanu osudu kako svoje radne sredine, tako i lokalne društvene zajednice u kojoj živi. Zbog toga je prinuđen svoja prava u vezi sa radno-pravnim statusom i pretrpljenom štetom ostvarivati u odgovarajućem postupku pred nadležnim sudom. Apelant smatra da sve navedeno ukazuje da je do sada, uslijed nezakonitih odluka redovnih sudova i kršenja njegovih prava, pretrpio značajne posljedice kako u statusnom, tako i u materijalnom smislu. Stoga tvrdi da bi upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora bio izložen dodatnoj osobnoj i statusnoj degradaciji i dodatnoj šteti, odnosno da je očigledno da je u interesu pravičnog i zakonitog vođenja postupka opravdano donijeti odluku o privremenoj mjeri kojom se odlaže izvršenje izrečene kazne zatvora do odluke Ustavnog suda o apelaciji.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može da podnese učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16 ovih pravila pod uslovom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.
8. Ustavni sud ukazuje da je članom 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da „zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima“. Dakle, navedenom odredbom je jasno propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi Odluku o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). Tu mogućnost apelant nije koristio, odnosno nije dostavio dokaz o tome. Stoga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen, te da apelant nije dokazao da su ispunjeni uvjeti za donošenje privremene mjere iz člana 64. stav (1) i (5) Pravila Ustavnog suda.
9. Na temelju izloženoga, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman