Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1651/25 (D.P.)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1651/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-1651/25, rješavajući zahtjev D. P. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev D. P. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. D. P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa advokat Violeta Popović iz Banje Luke, podnijela je 10. aprila 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 037613 25 Kž 2 od 11. februara 2025. godine. Apelantica je predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će „ukinuti pritvor i naložiti da se apelantica odmah pusti na slobodu do nove odluke o mjerama zabrane“.
2. Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 K 037613 25 Kv 2 od 30. januara 2025. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) utvrđeno je da nisu prestali razlozi za pritvor koji je apelantici i ostalim optuženim produžen rješenjem tog suda od 12. novembra 2024. godine nakon potvrđivanja optužnice, a potom produžen rješenjem Vrhovnog suda od 23. oktobra 2024. godine, a zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 207. stav (3) u vezi sa st. (1) i (2) tog člana Krivičnog zakonika Republike Srpske i krivično djelo omogućavanja uživanja opojnih droga iz člana 208. stav (1) navedenog zakona. Pritvor je produžen iz posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav (1) tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS).
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 037613 25 Kž 3 od 14. aprila 2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca apelantice i ostalih optuženih izjavljene protiv prvostepenog rješenja.
4. Apelantica se pozvala na kršenje prava iz člana II/3.d), e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5., 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također ukazuje i na kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U vezi s tim, apelantica ističe da se u pritvoru nalazi preko 300 dana i da nadležno tužilaštvo nije dokazalo nedozvoljene radnje koje joj se stavljaju na teret, odnosno da u konkretnom slučaju postoje „naročite okolnosti“ koje opravdavaju bojazan da će apelantica pokušano djelo dovršiti ili ponoviti krivično djelo.
5. U zahtjevu za privremenu mjeru, apelantica je navela da je „samostalno starajući roditelj“ dvije kćerke i da ima dva hronično bolesna roditelja kojima treba njena pomoć. Zatim je ukazala na sadržaje iskaza pojedinih saslušanih svjedoka koji su potvrdili da apelantica nije svojim postupanjem dovela do konzumacije opojne droge, odnosno da nikada nisu preuzeli opojnu drogu od apelantice. Pri tome je apelantica navela da je i bolesna, odnosno da ima urođeni dijabetes i da u pritvoru policijski službenici nemaju prostora da brinu samo o njoj i njenim potrebama.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud zapaža da je apelantica u zahtjevu za privremenu mjeru navela određene okolnosti lične prirode koje nije ničim potkrijepila, odnosno ukazala na razloge koji se zapravo tiču merituma predmeta o kojim Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila razloge niti dokaze koji bi ukazivale da je neophodno donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da apelantica nije dokazala da su ispunjeni uvjeti iz član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman