Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2733/23 (S. H.)

Odluka donesena 11. 06. 2026.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2733/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-2733/23, rješavajući apelaciju Senada Halilovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senada Halilovića podnesena protiv Rješenja Komisije za uslovni otpust broj 08.060/246-

2/23 od 30. marta 2023. godine i rješenjâ Ministra pravde Republike Srpske br. 08.060/243-10/24 od 29. avgusta 2024. godine i 08.060/243-

6/24 od 22. jula 2024. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Senad Halilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno - popravnom zavodu zatvorenog tipa u Zenici (u daljnjem tekstu: KPZ), kojeg zastupa Sabina Hota – Ćatović, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. juna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Komisije za uslovni otpust (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 08.060/246-2/23 od 30. marta 2023. godine.

2. Apelant je, 8. aprila 2026. godine, dopunio/podnio apelaciju i protiv rješenjâ Ministra pravde Republike Srpske br. 08.060/243-10/24 od 29. avgusta 2024. godine i 08.060/243-6/24 od 22. jula 2024. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere.

Postupak povodom apelantovog zahtjeva za uslovni otpust

3. Rješenjem Komisije broj 08.060/246-2/23 od 30. marta 2023. godine, odbijena je apelantova molba za uslovni otpust sa izdržavanja kazne zatvora, kao neosnovana.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Komisija je navela da se apelant nalazi na izdržavanju kazne zatvora u KPZ-u u trajanju od 12 godina, po presudi Vrhovnog suda Republike Srpske broj 140 K 00192 18 Kž od 20. novembra 2018. godine, kojom je preinačena Presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 140 K 00192 14 K od 5. jula 2018. godine. Tom presudom, apelant je osuđen zbog krivičnog djela ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 144. stav 1. u vezi sa stavom 22.

KZSFRJ.

5. Dalje, Komisija je navela da su, u skladu s odredbama člana 186. stav 3. Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZIKS), dostavljeni relevantni podaci za odluku Komisije i mišljenje o opravdanosti molbe. Na osnovu tih podataka, Komisija je ocijenila da apelant ne ispunjava uvjete za odobravanje uslovnog otpusta jer, na osnovu člana 47. Krivičnog zakonika Republike Srpske, nije izdržao 2/3 izrečene kazne zatvora. Konačno, u pouci o pravnom lijeku, navedeno je da se protiv osporenog rješenja ne može izjaviti žalba niti se može pokrenuti upravni spor.

Postupak povodom apelantovih molbi za prekid izdržavanja kazne zatvora

6. Apelant je, 20. juna 2024. godine, KPZ-u podnio Molbu za prekid izdržavanja kazne zatvora, uz pozivanje na odredbe člana 152. ZIKS-a, „zbog znatnog pogoršanja postojeće bolesti i nepostojanja uvjeta za liječenje u Ustanovi.“

7. Rješenjem Ministra pravde Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministar pravde) broj 08.060/243-6/24 od 22. jula 2024. godine, odbijena je apelantova molba za prekid izdržavanja kazne zatvora, koju izdržava u KPZ-u.

8. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da zavodski ljekar nije dostavio Izvještaj, odnosno da se nije izjasnio o tome da li se u konkretnom slučaju radi o vrsti i težini bolesti koja ima karakter naveden u članu 152. stav 1. tačka 2) ZIKS-a. Ukazano je na sadržaj odredaba člana 152. stav

1. ZIKS-a, kojim je propisano zbog kojih razloga, na molbu zatvorenika, ministar pravde može rješenjem odobriti prekid izdržavanja kazne zatvora. Tim razlozima je, između ostalog, propisano i da će se odobriti prekid izdržavanja kazne zatvora: ako je osuđenik obolio od teže akutne bolesti, ili mu se znatno pogoršala postojeća hronična bolest, a nema uslova za liječenje u Ustanovi - dok bolest traje.

9. Razmatrajući apelantovu molbu, te uzimajući u obzir podatke o apelantu iz izvještaja ustanove, podatke o ukupnoj bezbjednosnoj situaciji u vezi sa zatvorenikom, ocijenjeno je da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 152. ZIKS-a. Ukazano je i da se zatvorenicima tokom izdržavanja kazne zatvora obezbjeđuje zdravstvena zaštita po odredbama ZIKS-a. Konačno, u pouci o pravnom lijeku, navedeno je da se protiv osporenog rješenja može izjaviti žalba ministru pravde u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

10. Apelant je 29. jula 2024. godine KPZ-u podnio Molbu za prekid izdržavanja kazne zatvora, uz pozivanje na odredbe člana 152. ZIKS-a, „zbog znatnog pogoršanja postojeće bolesti i nepostojanja uvjeta za liječenje u Ustanovi.“

11. Rješenjem Ministra pravde broj 08.060/243-10/24 od 29. avgusta 2024. godine, odbijena je apelantova molba za prekid izdržavanja kazne zatvora, koju izdržava u KPZ-u.

12. U rješenju je navedeno da je u Izvještaju zavodskog ljekara, a na osnovu apelantove zdravstvene dokumentacije, navedeno je da se zatvorenik „liječi od više dijagnoza, te da je zaključak da se radi o slabovidoj osobi koja u dosta životnih situacija treba pomoć druge osobe, a u slučaju određenih dijagnoza zatvorenik se prati i kontroliše po preporukama iz povremenih kontrola.“ Ukazano je na sadržaj odredaba člana 152. stav 1. ZIKS-a.

13. Razmatrajući apelantovu molbu, te uzimajući u obzir podatke o apelantu iz izvještaja ustanove, podatke o ukupnoj bezbjednosnoj situaciji u vezi sa zatvorenikom, te uvidom u Izvještaj zavodskog ljekara, ocijenjeno je da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 152. ZIKS-a. Ukazano je i da se zatvorenicima tokom izdržavanja kazne zatvora obezbjeđuje zdravstvena zaštita po odredbama ZIKS-a. Konačno, u pouci o pravnom lijeku, navedeno je da se protiv osporenog rješenja može izjaviti žalba ministru pravde u roku od 15 dana od dana prijem rješenja.

14. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3. b) i d) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3., 5., 7. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

15. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će „naložiti Okružnom sudu Istočno Sarajevo da ne poduzima radnje radi daljeg izvršenja kazne zatvora koja je apelantu izrečena Presudom tog suda broj 14 0 K 01926 14 K od 5. jula 2018. godine, te da naloži KPZ-u da apelanta otpusti sa izdržavanja kazne radi hitnog liječenja, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

17. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

U odnosu na rješenje o odbijanju molbe za uslovni otpust

18. U konkretnom slučaju, apelant osporava odluku Komisije koja je donesena povodom molbe za uslovni otpust. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant protiv te odluke nije imao mogućnost da izjavi žalbu niti da pokrene upravni spor. Međutim, apelant je, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, imao mogućnost protiv osporene odluke nadležnom okružnom sudu podnijeti zahtjev za zaštitu sloboda i prava građana zagarantovanih Ustavom Republike Srpske u skladu s odredbama člana 53. Zakona o upravnim sporovima Republike Srpske (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Šerbečić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 26. aprila 2022. godine, predstavka broj 51661/21 i Ustavni sud, odluke o dopustivosti broj AP-641/22 od 27. februara 2025. godine, tačka 6., AP-4062/24 od 15. decembra 2025. godine, tačka 7., dostupne na www.ustavnisud.ba). Budući da je apelant propustio iskoristiti ovaj pravni lijek, Ustavni sud smatra da nije iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu. S obzirom na to, apelacija se ne može razmatrati. U odnosu na rješenja o odbijanju molbi za prekid izdržavanja kazne zatvora

19. U konkretnom slučaju, apelant osporava odluke Ministra pravde koje su donesene povodom apelantovih molbi za prekid izdržavanja kazne zatvora. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da iz apelantovih navoda ne proizlazi da je protiv tih odluka izjavio žalbu, u roku od 15 dana od dana prijema, mada su osporene odluke sadržavale pouku o toj mogućnosti. Dakle, apelant je, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, imao mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 152. stav (4) ZIKS-a, protiv rješenja kojim je odbijena molba za prekid izdržavanja kazne zatvora izjavi žalbu ministru u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. Budući da je apelant propustio iskoristiti ovaj pravni lijek, Ustavni sud smatra da nije iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu. S obzirom na to, apelacija se ni u ovom dijelu ne može razmatrati.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2733/23 (S. H.) | Sudska praksa | Aktio