Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3745/25 (D. G.)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3745/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-3745/25, rješavajući zahtjev Danka Galića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Danka Galića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Danko Galić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa advokat Petko Gojković iz Banje Luke, podnio je 8. avgusta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 71 0 Pr 426475 25 Zmž od 2. jula 2025. godine i 71 0 Pr 426475 25 Zmž od 9. juna 2025. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Pr 426475 25 Zm 2 od 23. maja 2025. godine. Apelant je, također, tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom se „obustavlja izvršenje rješenja Osnovnog suda broj 71 0 Pr 426475 25 Zm 2 od 23. maja 2025. godine i rješenje Okružnog suda od 71 0 Pr 426475 25 Zmž od 9. juna 2025. godine“.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Pr 426475 25 Zm 2 od 23. maja 2025. godine prihvaćen je prijedlog nadležne policijske stanice od 1. aprila 2025. godine „za produženje izrečenih zaštitnih mjera“ učiniocu nasilja u porodici-apelantu i to: 1. udaljenje apelanta iz precizirane kuće, te 2. zabrana apelantu približavanja i kontaktiranja žrtvi nasilja u porodici na preciziranoj udaljenosti. Rješenjem je određeno da se navedene mjere produžavaju za još šest mjeseci.
3. Rješenjem Okružnog suda 71 0 Pr 426475 25 Zmž od 9. juna 2025. godine djelimično je uvažena apelantova žalba, te preinačeno rješenje Osnovnog suda od 23. maja 2025. godine u odluci o izrečenim zaštitnim mjerama tako da se prema apelantu „izriču zaštitne mjere“: 1. udaljenje apelanta iz precizirane kuće u trajanju od šest mjeseci, te 2. zabrana apelantu približavanja i kontaktiranja žrtvi nasilja u porodici na preciziranoj udaljenosti u trajanju od šest mjeseci. U preostalom dijelu je odlučeno da pobijano rješenje Osnovnog suda ostaje nepromijenjeno. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je Osnovni sud pogrešno primijeni relevantnu odredbu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici kada je zaštitnu mjeru udaljenja iz kuće produžio za još šest mjeseci, jer je navedena mjera bila izrečena ranijim rješenjem od 2. aprila 2024. godine u maksimalnom trajanju i u međuvremenu je istakla. Zbog toga je Okružni sud u tom dijelu preinačio pobijano rješenje Osnovnog suda od 23. maja 2025. godine i izrekao mjeru udaljenja iz kuće u maksimalnom trajanju od šest mjeseci, jer su ispunjeni uslovi za ponovno određivanje navedene zaštitne mjere.
4. Rješenjem Okružnog suda 71 0 Pr 426475 25 Zmž od 2. jula 2025. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Okružnog suda od 9. juna 2025. godine.
5. Apelant se pozvao na kršenje prava iz čl. II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također je ukazano na kršenje prava iz člana 13. Evropske konvencije i člana 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Ističe da je odluka po žalbi bila nepovoljnija za apelanta, te da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja instituta ne bis in idem i načela zabrane reformatio in peius. U vezi sa postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere iz tačke 1. ove odluke je navedeno da privremena mjera ostaje na snazi sve dok Ustavni sud ne odluči drugačije.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud zapaža da je apelant u zahtjevu za privremenu mjeru ukazao na razloge koji se zapravo tiču merituma predmeta o kojima Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio razloge niti dokaze koji bi ukazivale da je neophodno donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelant nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman