Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-824/26 (S. T.)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-824/26
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-824/26, rješavajući apelaciju Stoje Tice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stoje Tice podnesena protiv zaključka Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 I 401148 23 I od 30. decembra 2025. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Stoja Tica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Ognjen Vučen, advokat iz Laktaša, podnijela je 4. marta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 401148 23 I od 30. decembra 2025. godine. Apelantica je predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru zabrane izvršenja, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud rješenjem o izvršenju od 19. oktobra 2023. godine dozvolio izvršenje na suvlasničkom dijelu apelantičinih nekretnina, na osnovu izvršne presude Osnovnog suda u Herceg Novom i Višeg suda u Podgorici, koje su rješenjem Okružnog suda u Banja Luci od 1. decembra 2022. godine priznate kao strane sudske odluke.
3. Osnovni sud je, nakon provedenog postupka, donio rješenje o dosudi broj 71 0 I 401148 23 I od 24. oktobra 2024. godine kojim je konstatovano da je kupcu – M.T., dosuđen suvlasnički dio apelantičinih nekretnina, u naravi stambeni objekat sa dvorištem (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina) za iznos od 48.800,00 KM, te da se kupcu predaje suvlasnički dio tih nekretnina.
4. Rješenjem o namirenju od 14. marta 2025. godine Osnovni sud je od sredstava dobijenih prodajom apelantičinih nekretnina u cijelosti namirio tražioca izvršenja u iznosu od 23.665,70 KM, dok je preostali dio novca vraćen apelantici. Naknadnim rješenjima od 8. aprila 2025. godine apelantica je obavezana da, na ime dodatno nastalih troškova izvršnog postupka, isplati tražiocu izvršenja iznos od 450,00 KM, a njegovom punomoćniku 2.580,00 KM. Odlučujući o žalbi, Okružni sud je rješenjem od 24. septembra 2025. godine djelomično uvažio apelantičine navode tako što je troškove punomoćnika smanjio na 1.680,00 KM, dok je u preostalom dijelu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.
5. Na osnovu pravosnažnog rješenja o dosudi spornih nekretnina Osnovni sud je donio osporeni zaključak broj 71 0 I 401148 23 I od 30. decembra 2025. godine kojim je za 24. februar 2026. godine zakazao predaju spornih nekretnina kupcu na način pobliže označen u zaključku.
6. Na traženje Ustavnog suda, Osnovni sud je 9. aprila 2026. godine dostavio informaciju o statusu predmeta. Osnovni sud je naveo da je tokom izvršnog postupka, zapisnikom o izvršnoj radnji od 24. februara 2026. godine, konstatovano da je, uz izričitu suglasnost kupca, odloženo izvršenje na period od 30 dana radi uključivanja nadležnog Centra za socijalni rad i preduzimanja mjera iz njihove nadležnosti i pružanja potrebne institucionalne podrške. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je istaknuo da je izvršenje privremeno odloženo, te će u saradnji sa nadležnim organima, u narednom periodu donijeti novi zaključak kojim će odrediti novi datum provođenja izvršenja.
7. Apelantica smatra da joj je osporenim zaključkom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na dom iz člana II/f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. S tim u vezi, apelantica ističe da je osoba starije životne dobi koja spornu nekretninu koristi kao jedini dom i nema obezbijeđen alternativni smještaj, te da je izvršenje određeno bez provođenja odgovarajućeg testa proporcionalnosti, odnosno bez vaganja između prava kupca na imovinu i njenog prava na dom. Smatra da je osporeni zaključak rezultat formalnog postupanja suda, budući da u obrazloženju nije razmatrana njena starosna dob, stambena situacija niti mogućnost primjene blažih mjera ili odlaganja izvršenja. Također navodi da sud nije cijenio njen prijedlog za promjenu predmeta izvršenja, niti je uključio nadležni Centar za socijalni rad radi davanja mišljenja u skladu s relevantnim propisima. U odnosu na zahtjev za donošenje privremene mjere apelantica smatra da bi provođenje izvršenja proizvelo faktički nepovratne posljedice, pa je predložila da Ustavni sud odredi privremenu mjeru zabrane izvršenja.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantica ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
10. U konkretnom slučaju, Osnovni sud je nakon pravosnažnosti rješenja o dosudi od 24. oktobra 2024. godine donio osporeni zaključak od 30. decembra 2025. godine, kojim je zakazao predaju apelantičinih spornih nekretnina kupcu. Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju osporenim zaključkom nisu utvrđivana apelantičina „nova građanska prava ili obaveze“ već da su ona utvrđena rješenjem o dosudi kojim je konstatovano da je kupcu dosuđen suvlasnički dio apelantičinih nekretnina i naložena njihova predaja. Prema tome, osporeni zaključak predstavlja akt kojim se upravlja izvršnim postupkom odnosno završnu fazu izvršnog postupka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, apelantica ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija, u odnosu na apelacione navode o povredi prava na pravično suđenje, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U vezi s apelantičinim navodima o povredi prava na dom iz člana II/f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da je o tim pravima odlučeno u ranijoj fazi izvršnog postupka donošenjem rješenja o dosudi. Navedenim rješenjem o dosudi od 24. oktobra 2024. godine kupcu je dosuđen suvlasnički dio apelantičinih nekretnina i određena njihova predaja u posjed. Pri tome, Ustavni sud zapaža da navedeno rješenje nije predmet ove apelacije. Naime, osporenim zaključkom je određeno provođenje pravosnažnog rješenja o dosudi, pri čemu su oduzimanje prava raspolaganja i prijenos suvlasničkog dijela nekretnine na kupca utvrđeni tim rješenjem, dok osporeni zaključak predstavlja njegovu provedbu, odnosno završnu fazu izvršnog postupka. Imajući to u vidu, Ustavni sud zaključuje da su apelantičini navodi o povredi navedenih prava, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u praksi razmatrao skoro identične apelacione navode (vidi, Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP-1726/08 od 14. oktobra 2008. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci, Ustavni sud je ocijenio da se osporenim rješenjima nisu određena nikakva nova apelantova građanska prava, niti obaveze. Stoga je zaključio da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman