Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4316/25 (O.M.)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4316/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-4316/25, rješavajući apelaciju O. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija O. M. podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 047095 25 Ko od 10. septembra 2025. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. O. M. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nermin Mulalić, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 26. septembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 047095 25 Ko od 10. septembra 2025. godine. Apelant je u podnesenoj apelaciji zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će „naložiti Sudu BiH da ne zakazuje ročište za izjašnjenje o krivnji dok se ne donese meritorna odluka po ovoj apelaciji“. Apelant je 16. oktobra 2025. godine obavijestio Ustavni sud da je ročište za izjašnjenje o krivnji pred Sudom BiH zakazano za 29. oktobar 2025. godine. Apelant je, 4. oktobra 2025. godine, dostavio rješenje Suda BiH broj S1 2 K 047095 25 Kv 18 od 31. oktobra 2025. godine kojim se vođenje postupka protiv apelanta i drugih optuženika prenosi na Posebni odjel za suzbijanje korupcije, organiziranog i međukantonalnog kriminala Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.
2. Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) je 1. jula 2025. godine podnijelo Sudu BiH optužnicu protiv apelanta i još dvije osobe zbog postojanja osnovane sumnje da su radnjama bliže opisanim u dispozitivu optužnice počinili kaznena djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ), u vezi sa članom 29. KZ, krivotvorenja službene isprave iz člana 226. stav 1. KZ, primanja nagrade i drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem iz člana 219. stav 1. KZ, neovlaštenog prisluškivanja i zvučnog i optičkog snimanja iz člana 147a. u vezi sa članom 29. KZ, kazneno djelo iz člana 29. Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini i lažnog predstavljanja iz člana 369. stav 1. KZ, sve u vezi sa članom 53. KZ. Sudac za prethodno saslušanje Suda BiH je 12. augusta 2025. godine potvrdio navedenu optužnicu.
3. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 047095 25 Ko od 10. septembra 2025. godine odbijeni su prethodni prigovori apelantovog branitelja izjavljeni na navedenu optužnicu. U obrazloženju rješenja, Sud BiH je naveo da su odredbom člana 233. stav 1. Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP) taksativno navedeni razlozi zbog kojih se mogu izjaviti prethodni prigovori na optužnicu. Naime, ukazano je da apelant ne osporava stvarnu nadležnost tog suda, te da se njegov prigovor „nadležnosti“ iz člana 233. stav 1. tačka a) zasniva na „važnim razlozima“ zbog kojih Sud BiH vođenje kaznenog postupka protiv apelanta treba prenijeti na drugi sud. U vezi s tim je obrazloženo da je sudac za prethodno saslušanje, nakon što je Sud BiH primio optužnicu na potvrđivanje, donio rješenje kojim se vođenje postupka protiv apelanta prenosi na drugi sud shodno odredbi člana 27. ZKP, kojom je propisano: „ako postoje važni razlozi, Sud može vođenje postupka za kazneno djelo iz svoje nadležnosti, prenijeti rješenjem sudu na čijem je području kazneno djelo izvršeno ili pokušano. Vođenje postupka se može prenijeti najkasnije do zakazivanja glavnog pretresa“. Dalje je navedeno da je vijeće tog suda (u daljnjem tekstu: Vijeće), odlučujući o žalbi Tužiteljstva, ukinulo navedeno rješenje i predmet vratilo na ponovni postupak. U vezi s tim je obrazloženo da je Vijeće ukazalo da se navedeno pitanje može razmatrati tek nakon što se donese odluka o optužnici (o čemu je Sjednica Kaznenog odjeljenja tog suda zauzela stav 19. februara 2025. godine). Pri tome je ukazano da je sudac za prethodno saslušanje, uvažavajući uputstvo Vijeća, potvrdio optužnicu i dostavio svoj i prijedlog apelantove odbrane za prijenos vođenja postupka na drugi sud, Vijeću kao funkcionalno nadležnom za odlučivanje o tom pitanju. Međutim, kako je istaknuto Vijeće je vratilo spis sucu za prethodno saslušanje sa uputom da pouči apelanta o mogućnosti podnošenja prethodnih prigovora na optužnicu. Osim toga, navedeno je da je Vijeće ukazalo da se o pitanju prenošenja vođenja postupka može razmatrati tek nakon okončanja faze odlučivanja o prethodnim prigovorima i izjašnjenja o krivnji optuženih, a najkasnije do zakazivanja glavnog pretresa. S obzirom na to, sudac za prethodno saslušanje je naveo da će se to pitanje razmotriti u daljem toku postupka, kada se za to steknu procesne pretpostavke, te da je, stoga, taj apelantov prigovor, u ovom procesnom momentu, preuranjen. Također je obrazloženo da nisu osnovani apelantovi prigovori kojima ukazuje na prekoračenje rokova za okončanje istrage, te kojima osporava zakonitost dokaza i formalne nedostatke optužnice.
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da sud (uključujući i Sud BiH) ne može voditi kazneni postupak protiv suca i/ili predsjednika tog istog suda, te da zbog toga, postupak u ovom predmetu ne može biti nastavljen pred Sudom BiH. Apelant, dalje, navodi da pitanje (ne)nadležnost treba imati prioritet u odnosu na druga pitanja koja se odnose na postupak odlučivanja o optužnici uključujući i izjašnjavanje o krivnji ako je optužnica potvrđena i prethodni prigovori odbijeni. U protivnom, posljedice kasnijeg utvrđivanja da su postojali važni razlozi za prenošenje vođenja postupka, mogu biti povrede prava na pravično suđenje. Apelant, također, smatra da postoji neophodnost konzistentne primjene utvrđenih standarda vezanih za važne razloge iz člana 27. stav 1. ZKP BiH, odgovor je da to treba biti uvjet sine qua non svakog kaznenog postupka. Primjena tako jasnih standarda u predmetima u kojima se postupak vodi protiv sudaca istog suda je mandatorna jer se jedino na taj način zadržava utisak nepristranosti i neovisnosti uz zadržavanje pravne sigurnosti.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka (l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
6. U vezi s apelantovim navodima da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije, Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu s praksom Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), pitanje da li je poštovano načelo pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Član 6. Europske konvencije mora se čitati i tumačiti u svjetlu šireg zahtjeva pravičnosti kaznenog postupka, promatranog u cijelosti (vidi, Europski sud, Simeonovi protiv Bugarske, presuda od 12. maja 2017. godine, predstavka broj 21980/04, tačka 113.). Konkretno, usklađenost sa zahtjevima pravičnog suđenja mora se ispitati u svakom slučaju s obzirom na razvoj postupka u cjelini, a ne na osnovu izoliranog razmatranja jednog posebnog aspekta ili jednog konkretnog incidenta (vidi, Europski sud, Ibrahim i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 13. septembra 2016. godine, predstavka broj 50541/08 i druge, tačka 251). S obzirom na složenost kaznenog postupka, eventualni procesni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Imajući u vidu navedeno, proizlazi da nije moguće, u načelu, utvrditi da li je kazneni postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča.
7. U konkretnom slučaju Ustavni sud, na temelju stanja u spisu, zapaža da je kazneni postupak protiv apelanta u tijeku. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da apelantovi navodi koji se u suštini odnose na pristranost suda pred kojim se vodi postupak, te tumačenje i primjenu procesnog prava mogu biti predmet ispitivanja u kaznenom postupku tek nakon donošenja konačne odluke. Ustavni sud zapaža da u odnosu na rješenje protiv kojega je apelacija podnesena, još uvijek nije donesena konačna odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog kaznenog postupka protiv apelanta, nego se osporava odluka kojom je samo odlučeno o prethodnim prigovorima na potvrđenu optužnicu. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je o suštinski identičnim navodima kojima se osporava rješenje kao u konkretnom predmetu, odlučivao povodom apelacije drugog apelanta, te je zaključio da je apelacija preuranjena (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4296/25 od 15. decembra 2025. godine). Stoga, slijedi da je apelacija preuranjena.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman