Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1480/26 (A.F.)

Odluka donesena 11. 06. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1480/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

11. 06. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-1480/26, rješavajući zahtjev A. F. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev A. F. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. A. F. (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 14. aprila 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 035432 24 Uvp od 5. marta 2025. godine. Apelantica je također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud do donošenja konačne odluke u konkretnom predmetu „obustavio pravno dejstvo“ osporene presude Vrhovnog suda, „kao i svih akata, radnji i postupanja koja se ne toj presudi zasnivaju ili iz nje proizlaze, ukoliko bi njihovo dalje provođenje moglo proizvesti štetne posljedice po apelanticu i maloljetno dijete“.

Uvodne napomene

2. Apelantica je majka i zakonski staralac maloljetnog djeteta (u daljnjem tekstu: dijete).

3. Apelantica je pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pokrenula vanparnični postupak radi oduzimanja roditeljskog prava ocu djeteta.

4. Osnovni sud se dopisom od 1. septembra 2021. godine, obratio JU Centar za socijalni rad Banja Luka (u daljnjem tekstu: Centar) sa inicijativom za postavljanje staraoca za poseban slučaj djetetu, u postupku koji je pokrenula apelantica.

5. Rješenjem Centra od 7. septembra 2021. godine, postavljen je staraoc djetetu, koje rješenje je poništeno rješenjem Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 13. juna 2022. godine, te predmet vraćen Centru na ponovni postupak. Ponovni postupak u kome je donesena osporena presuda

6. Rješenjem Centra broj 01-UP/I-60214-243/21 DĆ od 17. oktobra 2022. godine, djetetu je postavljen staralac za poseban slučaj u postupku pred Osnovnim sudom, radi oduzimanja roditeljskog prava ocu djeteta.

7. Rješenjem Ministarstva broj 11/05-544-432/22 od 20. juna 2023. godine, odbijena je apelantičina žalba podnesena protiv rješenja Centra.

8. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 035432 23 U od 10. aprila 2024. godine, odbijena je apelantičina tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva.

9. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 035432 24 Uvp od 5. marta 2026. godine, odbijen je apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. U obrazloženju, Vrhovni sud je istakao da je oduzimanje roditeljskog prava jedna od najtežih mjera, jer se trajno ili dugoročno mijenja odnos roditelj-dijete. Stoga je, kako je obrazloženo, pravilno Osnovni sud, u cilju donošenja ispravne odluke, predložio postavljanje djetetu staraoca za poseban slučaj, koji će da prati da li se poštuje najbolji interes djeteta. Vrhovni sud je istakao da u ovoj vrsti postupka može postojati sukob interesa između apelantice i djeteta, jer apelantica ima cilj da se oduzme roditeljsko pravo ocu djeteta, a sud ima obavezu da utvrdi šta je to u najboljem interesu djeteta, što ne mora da se podudara sa interesom apelantice kao majke. Apelantica u postupku oduzimanja roditeljskog prava ima obavezu da dokaže ispunjenost uslova za navedeno. Vrhovni sud je ukazao da staralac za poseban slučaj, s druge strane, ima u vidu samo interes djeteta, jer je odluka u postupku oduzimanja roditeljskog prava dugoročna i može da liši dijete ostvarivanja prava na učešće jednog od roditelja u njegovom odrastanju. Staralac za poseban slučaj se postavlja, ne zato što apelantica ne brine i ne štiti interese svog djeteta, već iz razloga što u postupku oduzimanja roditeljskog prava ocu djeteta, a na prijedlog apelantice, dijete je učesnik sa posebnim pravima koje mu garantuje Porodični zakon i Konvencija o pravima djeteta. Vrhovni sud je pojasnio da se postupak vodi zbog djeteta i u njegovom interesu, pa ima pravo da bude zaštićeno od ,,neutralne“ osobe i da se čuje njegovo mišljenje, iz kojeg razloga je i pravilno na osnovu odredbe člana 215. stav 1. Porodičnog zakona, djetetu postavljen staralac za poseban slučaj.

10. Apelantica smatra da je osporenom presudom prekršeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i opća zabrana diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelantica se pozvala i na kršenje odredbi čl. 3, 5, 6, 9, 12, 16, 18, 19, 24. i 28. Konvencije o pravima djeteta. Apelantica je vrlo opširno obrazložila zašto smatra da su povrijeđena navedena prava, ističući, između ostalog, da nije utvrđeno da postoje suprotni interesi između nje i djeteta, da nije obrazloženo zašto blaže mjere nisu dovoljne, da djetetu nije osigurano stvarno pravo da bude saslušano, te da nije cijenjen najbolji interes djeteta. Također, apelantica je istakla da se Centar nije mogao tretirati kao neutralan. Apelantica je ukazala na ranije radnje Centra, navodeći kako nije reagovao kada je trebalo pomoći da dijete dođe do važnih medicinskih informacija, da ostvari pravovremen pristup liječenju. Također je istakla da je Centar zakazivao rasprave u vrijeme kada je znao da su apelantica i dijete van zemlje iz medicinski opravdanih razloga, a zatim je takve okolnosti koristio za sačinjavanje službenih zabilješki i institucionalni pritisak. Apelantica je istakla i da su „prijavljeni radnici Centra“ protiv apelantice dostavljali „montirane službene zabilješke“ MUP-u. Pored toga, apelantica je ukazala i da su u javnosti već postojale sumnje i indicije o zloupotrebama i teškim propustima u radu Centra. Vezano za donošenje privremene mjere, apelantica je istakla da je nužna jer postoji realna i neposredna opasnost da bi dalje pravno dejstvo osporene presude moglo proizvesti teško popravljive ili nepopravljive posljedice po porodični život, procesni položaj, zdravstvenu stabilnost i ukupnu sigurnost djeteta.

11. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

12. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je posebno neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3941/23 od 28. septembra 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba).

13. U vezi s donošenjem privremene mjere apelantica, osim razloga koji se tiču merituma spora, ukazuje da postoji realna i neposredna opasnost da bi dalje pravno dejstvo osporene presude moglo proizvesti teško popravljive ili nepopravljive posljedice po porodični život, procesni položaj, zdravstvenu stabilnost i ukupnu sigurnost djeteta. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu u ovom trenutku bili dovoljni da bi donio predloženu privremenu mjeru. Apelantica nije ukazala kakva bi konkretna nenaknadiva šteta nastupila zbog donošenja osporene odluke, tj. nije dostavila dokaze koji bi potvrdili njene navode da zbog donošenja osporene presude mogu nastupiti neke nenadoknadive štetne posljedice. Osporenom presudom se odlučivalo samo o postavljanju staraoca za poseban slučaj djetetu u vanparničnom postupku oduzimanja roditeljskog prava ocu djeteta, koji je pokrenula apelantica. Dakle staralac za poseban slučaj postavljen je samo u tom postupku, radi zaštite interesa djetetu. Stoga, Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju je apelantica navela nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Iz navedenog proizlazi da apelantica nije ponudila razloge koji bi ukazivali da su ispunjeni uvjeti za donošenje privremene mjere u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1480/26 (A.F.) | Sudska praksa | Aktio