Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1366/26 (Matteo di Giovanni)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1366/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-1366/26, rješavajući zahtjev Mattea di Giovannia za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Mattea di Giovannia za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Matteo di Giovanni (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milana, Italija, kojeg zastupa Ivan Tomić advokat iz Mostara, podnio je 9. aprila 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 56 0 P 078797 26 Rev od 3. februara 2026. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 P 078797 25 Gž od 19. novembra 2025. godine i presude Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 P 078797 23 P od 19. juna 2025. godine. Apelant je dostavio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „naložio Grawe osiguranju d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu isplaćuje rentu za tuđu njegu i pomoć i rentu za izgubljenu zaradu koje su pravosnažno utvrđene presudom Općinskog suda broj 56 0 P 078797 23 P od 19. juna 2025. godine jer mjesecima tuženi ne postupa po sudskoj odluci i time ucjenjuje apelanta da odustane od sudskog postupka“.
2. Presudom Općinskog suda broj 56 0 P 078797 23 P od 19. juna 2025. godine izmijenjena je presuda toga suda broj 56 0 P 048063 14 P od 14. jula 2017. godine pa je tuženi dužan, počev od 19. juna 2025. godine kao dana presuđenja pa ubuduće dok se okolnosti ne izmijene, plaćati apelantu na ime renti za tuđu njegu i pomoć i izgubljenu zaradu, precizirane novčane mjesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom. Presudom je obavezan apelant da tuženom isplati precizirani novčani iznos stečen bez osnova sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. juna 2021. godine do isplate dok je odbijen protivtužbeni zahtjev tuženog za isplatu preko dosuđenog novčanog iznosa. U presudi je navedeno da je apelant teško povrijeđen u saobraćajnoj nezgodi koju je skrivio vozač koji je bio osiguran kod tuženog. U parničnom postupku koji je vođen po apelantovoj tužbi za naknadu štete zbog navedene nezgode, apelantu su dosuđeni novčani iznosi na ime naknada za tuđu njegu i pomoć i izgubljenu zaradu sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe. U tom predmetu, presudom Vrhovnog suda broj 56 0 P 048063 21 Rev od 7. septembra 2019. godine usvojena je revizija tuženog i djelimično preinačena drugostepena presuda u dijelu odluke o zateznim kamatama. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da su prije donošenja navedene revizijske presude, apelant i tuženi zaključili sporazum o izmirenju duga po pravosnažnoj presudi Kantonalnog suda koja je preinačena navedenom revizijskom presudom. Prema tom sporazumu, utvrđen je iznos koji je po osnovu te presude tuženi isplatio apelantu. Vještačenjem ekonomske struke utvrđeno je da je nakon donošenja navedene revizijske presude tuženi isplatio apelantu veći iznos od dosuđenog te je taj novčani iznos apelant stekao bez osnova i dužan ga je vratiti tuženom.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 56 0 P 078797 25 Gž od 19. novembra 2025. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda broj 56 0 P 078797 26 Rev od 3. februara 2026. godine, djelimično je usvojena apelantova žalba i prvostepena presuda preinačena u dijelu u kojem je određen početak plaćanja novčanih renti tako što je određeno da taj dan teče od dana podnošenja tužbe umjesto od dana presuđenja. U preostalom dijelu apelantova žalba i žalba tuženog su odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda potvrđena. Sudovi su naveli da suprotno apelantovim tvrdnjama, zatezne kamate nisu dio naknade štete plaćene zbog ozljede tijela, narušenog zdravlja ili smrti pa se na iznos plaćen na ime zateznih kamata ne primjenjuju odredbe člana 216. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Navedeno je da se svrha i smisao ove odredbe odnose samo na mogućnost zadržavanja isplaćenih novčanih iznosa na ime glavnice za naknadu štete kada je isplaćena savjesnom pribavitelju, ali ne i na isplatu zakonskih zateznih kamata.
4. Apelant navodi da su mu osporenim presudama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da je nejasno kako vrhovni sudovi entiteta mogu imati različite stavove po pitanju zadržavanja isplaćenih novčanih iznosa na ime zakonskih zateznih kamata i glavnice u smislu člana 216. ZOO. Apelant smatra da je prema tom članu bitno da li je sticatelj bio svjestan a ne da li su kamate dio naknade štete ili nisu. Smatra da u tom smislu osporene presude nisu adekvatno obrazložene te da Vrhovni sud u ovom predmetu uzima ulogu zakonodavca i temelji presude na pravnom apsurdu i proturječju. Apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti tuženom „da apelantu isplaćuje rentu za tuđu njegu i pomoć i rentu za izgubljenu zaradu koje su pravosnažno utvrđene presudom Općinskog suda broj 56 0 P 078797 23 P od 19. juna 2025. godine jer mjesecima tuženi ne postupa po sudskoj odluci i time ucjenjuje apelanta da odustane od sudskog postupka“.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijetiu interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje.
9. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da apelant nije naveo niti jedan argument zbog kojeg bi trebalo usvojiti privremenu mjeru. Stoga Ustavni sud smatra da nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da su ispunjeni uslovi iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
12. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman