Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-483/24 (M. B.)

Odluka donesena 11. 06. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-483/24

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

11. 06. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-483/24, rješavajući zahtjev Mehe Berbića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mehe Berbića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Meho Berbić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, podnio je 3. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 650 Mal 1034150 23 Gž od 11. decembra 2023. godine. Apelant je na zahtjev Ustavnog suda dopunio apelaciju 2. i 19. avgusta 2024. godine. Također, apelant je 7. aprila 2026. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da obustavi izvršenje po Rješenju o izvršenju broj 65 0 Mal 1196384 25 I od 26. marta 2026. godine do donošenja konačne odluke po apelaciji.

2. Presudom zbog propuštanja Općinskog suda od 7. novembra 2016. godine apelant je obavezan da tužitelju („Sarajevo stan“ d.d. Sarajevo) na ime naknade za održavanje zajedničkih dijelova zgrade i upravljanja zgradom isplati određeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda od 11. decembra 2023. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je potvrđena. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da je tužba na odgovor radi dostavljanja eventualnog odgovora na tužbu dostavljena u skladu sa odredbom člana 347. a u vezi sa čl. 345. i 346. Zakona o parničnom postupku, a koja se ima smatrati urednom. Pri tome je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da nikada nije primio tužbu i da mu nije omogućeno učestvovanje u postupku radi osporavanja tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Dalje, kako se dostava tužbe ima smatrati urednom, te kako apelant nije dostavio odgovor na tužbu, a tužitelj je predložio donošenje presude zbog propuštanja, sud je istakao da je donesena presuda zbog propuštanja kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja. Imajući to u vidu, kao i činjenicu da tužbeni zahtjev nije očigledno neosnovan, sud je istakao da je žalbu ocijenio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Iz apelantovih navoda proizlazi da apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, te pravo na nezavisan i nepristrasan sud. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili relevantne propise. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant navodi da je na osnovu presude koju je osporio apelacijom pokrenut izvršni postupak. Apelant smatra da bi za njega nastupila nenadoknadiva šteta zbog pljenidbe i prodaje imovine, ukoliko se izvršenje nastavi prije donošenja odluke Ustavnog suda. Dalje navodi da „odluka može imati direktan uticaj na zakonitost izvršne isprave“, te da bi provođenje izvršenja prije donošenja odluke Ustavnog suda proizvelo štetne posljedice koje bi bilo teško ili nemoguće u potpunosti sanirati.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavni sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 11., dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

7. Apelant ističe da bi provođenje izvršenja proizvelo štetne posljedice koje bi bilo teško ili nemoguće u potpunosti sanirati, odnosno da bi za njega nastupila nenadoknadiva šteta zbog pljenidbe i prodaje imovine. Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je potrebno donijeti privremenu mjeru kako bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno da apelant nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere.

8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, ove apelacije.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-483/24 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio