Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3491/25 ("Prevent Nekretnine" d.o.o. Visoko)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3491/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-3491/25, rješavajući apelaciju „Prevent Nekretnine“ d.o.o. Visoko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Prevent Nekretnine” d.o.o. Visoko podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Ip 095900 25 Pž 4 od 21. maja 2025. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „Prevent Nekretnine“ d.o.o. Visoko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ahmed Žilić, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. jula 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 Ip 095900 25 Pž 4 od 21. maja 2025. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 Ip 095900 25 Ip 2 od 1. aprila 2025. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegov zahtjev za donošenje privremene mjere i/ili da po službenoj dužnosti obustavi izvršni postupak pred Općinskim sudom u predmetu broj 41 0 Ip 095900 23 Ip, i/ili da na vlastitu inicijativu odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, do donošenja konačne odluke po apelaciji.
2. Apelant je u više navrata dostavio Ustavnom sudu urgencije za postupanje sa obavijestima o novim okolnostima, zakazanim ročištima za prodaju nekretnine, te zahtjevima za donošenje privremene mjere.
Uvodna napomena
3. VTB Bank (Europe) SE, Frankfurt am Main, kao tražilac izvršenja je podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Prevent Central and Eastern Europe“ d.o.o. Visoko (u daljnjem tekstu: izvršenik), vrijednost spora 41.873.936,87 KM. Kako je u prijedlogu za izvršenje navedeno, tražilac izvršenja i izvršenik su 10. decembra 2014. godine zaključili Ugovor o uslovima revolving kreditnog aranžmana, a 26. februara 2015. godine Aneks 1 tog Ugovora kojim je tražilac izvršenja odobrio nivo zaduženja u iznosu glavnice do iznosa od 40.000.000,00 EUR, što je na dan zaključenja ugovora iznosilo 78.233.200,00 KM. Dalje, notarski obrađenim Ugovorom o zasnivanju hipoteke broj OPU-IP-136/15 od 16. marta 2015. godine, te Aneksom 1 Ugovora o zasnivanju hipoteke osigurana je novčana tražbina tražioca izvršenja u visini od 40.000.000,00 EUR. Ugovorom o zasnivanju hipoteke broj OPU-IP-136/15, u korist tražioca izvršenja je uknjižena hipoteka/založno pravo prvog slobodnog reda, pristanak na neposredno prinudno izvršenje bez odlaganja, zabrana otuđenja i daljeg raspolaganja na nekretnini u izvršenikovom vlasništvu 1/1 (pomoćna zgrada u privredi). Nakon toga, tražilac izvršenja i izvršenik su 3. novembra 2016. godine zaključili Aneks 2 Ugovora o kreditu čiji je sastavni dio izmijenjeni Ugovor o kreditu kojim je izvršeniku odobrena tranša D koja iznosi 16.666.666,67 EUR što je na dan zaključenja tog ugovora iznosilo 32.597.166,67 KM. Tražilac izvršenja i izvršenik su 3. novembra 2016. godine zaključili i notarski obrađen Ugovor o hipoteci broj OPU-IP-640/16 kojim ugovorom je izvršenik pristao da se radi obezbjeđenja glavnog i sporednog potraživanja po osnovu tranše D iz Aneksa 2 Ugovora o kreditu čiji je sastavni dio izmijenjeni Ugovor o kreditu odmah izvrši zasnivanje i uknjižba založnog prava - hipoteke istog reda i ranga namirenja sa već upisanom hipotekom u zk ulošku na istoj nekretnini u vlasništvu izvršenika sa 1/1, u korist tražioca izvršenja. Tražilac izvršenja je naveo da su njegova potraživanja iz notarskih otpravaka dospjela i da nisu plaćena, pa je predložio da sud donese rješenje o izvršenju kojim će dozvoliti izvršenje radi namirenja izvršne tražbine i to glavnog duga, zakonskih zateznih kamata i troškova izvršenja. S obzirom na navedeno tražilac izvršenja je predložio da se izvršenje provede zabilježbom izvršenja u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom nekretnine, te uplatom iznosa dobijenog prodajom na račun punomoćnika tražioca izvršenja.
4. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 41 0 Ip 095900 23 Ip od 12. januara 2023. godine kojim je određeno predloženo izvršenje.
5. Rješenjem Općinskog suda broj 41 0 Ip 095900 23 Ip od 3. aprila 2023. godine dozvoljena je promjena rješenja o izvršenju broj 41 0 Ip 095900 23 Ip od 12. januara 2023. godine tako da je u naslovu umjesto označenog izvršenika (Prevent Central and Eastern Europe d.o.o. Visoko) označena promjena na strani izvršenika koja glasi: Društvo za dizajn, razvoj, proizvodnju i promet u široj industrijskoj djelatnosti „Prevent Nekretnine“ d.o.o. Topuzovo polje bb, Visoko.
6. Rješenjem Općinskog suda broj 41 0 Ip 095900 23 Ip od 4. aprila 2023. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 12. januara 2023. godine.
7. Apelant je podnio žalbe protiv rješenjâ Općinskog suda od 3. i 4. aprila 2023. godine.
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 Ip 095900 23 Pž od 20. juna 2023. godine apelantove žalbe su odbijene i osporena rješenja su potvrđena.
9. Zatim, Rješenjem Općinskog suda broj 41 0 Ip 095900 23 Ip od 14. januara 2025. godine dozvoljena je promjena u nazivu tražioca izvršenja i umjesto ranijeg naziva kao tražilac izvršenja je označen OWH SE i.L ul. Marientum Taunuslange 9-10, 60329, Frankfurt am Main HRB 12169 (Amsgericht, Frankfurt am Main), zastupano po Advokatskom društvu „Marić&Co“ d.o.o. Sarajevo.
10. Dalje, Rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 Ip 095900 25 Pž 3 od 13. marta 2025. godine odbijena je apelantova žalba i rješenje od 14. januara 2025. godine potvrđeno.
Osporene odluke
11. Rješenjem Općinskog suda broj 41 0 Ip 095900 25 Ip 2 od 1. aprila 2025. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za prekid i obustavu izvršnog postupka. U obrazloženju, Općinski sud je ukazao da apelant kao razloge za prekid i/ili obustavu izvršnog postupka navodi da Agencija za bankarstvo FBiH nije dala tražiocu izvršenja licencu - dozvolu za rad u BiH-FBiH kao banci sa većinskim osnivačkim ruskim kapitalom, te zbog likvidacionog postupka koji je otvoren nad tražiocem izvršenja u Njemačkoj i nametnutih strogih međunarodnih sankcija zbog ruskog agresorskog rata u Ukrajini. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da se nijedan od razloga koji su odredbama člana 378. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisani kao uslov za prekid postupka ne može primijeniti u ovom postupku. Kako je sud ukazao, nastupanje posljedica likvidacije nije osnov za prekid postupka, već takve posljedice nastupaju pri otvaranju stečajnog postupka (član 378. stav 1. tačka 4. ZPP-a). Također, sud je naveo da otvaranjem likvidacionog postupka tražilac izvršenja nije prestao postojati kao pravna osoba u smislu tačke 3. navedenog člana već je nastavio djelovati pod drugačijim uslovima i drugim nazivom do okončanja postupka likvidacije. Dalje, sud je naveo da ni tačka 2. člana 378. ZPP-a nije primjenjiva u ovom slučaju. Kako je sud ukazao, tražilac izvršenja je dostavio sudu istorijski izvod iz registra iz kojeg je evidentna promjena naziva tražioca izvršenja i ostale izvršene promjene, o čemu je donesena pravosnažna odluka. Također, sud je naveo da tokom postupka nije došlo do spajanja, pripajanja ili podjele tražioca izvršenja ili formiranja novog društva kao pravnog sljednika, već je samo izvršena promjena naziva tražioca izvršenja. Općinski sud je naveo da je na osnovu priložene dokumentacije utvrđeno da u spisu postoji punomoć koju je dao tražilac izvršenja pod sadašnjim nazivom, koju je potpisao likvidator M. Z. u kojoj su navedeni raniji nazivi tražioca izvršenja i punomoćnici ovlašteni za poduzimanje pravnih radnji u ovom postupku. Zatim, sud je naveo da su odredbama Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisani razlozi kada se izvršni postupak može obustaviti, te je citirao sadržaj člana 63. stav 1. ZIP-a. U vezi s tim, sud je ukazao da ne raspolaže dokazom da je izvršna isprava na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage, niti je na drugi način određeno da je bez pravnog dejstva, odnosno da je potvrda o izvršnosti pravomoćno ukinuta. Općinski sud je ukazao da je razmotrio i ostale apelantove navode i prigovore te da je ocijenio da oni nisu od uticaja na drugačiju odluku. Dalje je naveo da razlozi koje apelant ističe u brojnim podnescima nemaju uticaja na dalji tok izvršnog postupka jer je evidentno da apelant nije ispunio svoju obavezu prema tražiocu izvršenja. Prema zaključku suda, apelantovi navodi vode ka odugovlačenju izvršnog postupka i izbjegavanju izmirenja duga prema tražiocu izvršenja. Kako je sud ukazao, svrha izvršnog postupka jeste ekonomično i hitno vođenje postupka, odnosno namirenje tražioca izvršenja prinudnim putem čije se potraživanje temelji na izvršnoj ispravi.
12. Rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 Ip 095900 25 Pž 4 od 21. maja 2025. godine odbijena je apelantova žalba i rješenje Općinskog suda od 1. aprila 2025. godine je potvrđeno. U obrazloženju, Kantonalni sud je naveo da se prekid postupka može odrediti u skladu sa odredbama čl. 378. i 379. ZPP-a, u vezi sa članom 21. ZIP-a, te na osnovu člana 34. ZIP-a. S obzirom na to da nije ispunjen niti jedan od uslova propisan navedenim zakonskim odredbama za prekid izvršnog postupka, Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud postupio na pravilan i zakonit način kada je apelantov prijedlog odbio kao neosnovan. Dalje, Kantonalni sud je ukazao da su odredbama člana 63. ZIP-a propisani razlozi kada se izvršni postupak može obustaviti. U vezi s tim, Kantonalni sud je naglasio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za obustavu izvršnog postupka kako to apelant predlaže. Kantonalni sud je naveo da obustavljanje po službenoj dužnosti zbog, kako je apelant naveo, nezakonitog poslovanja tražioca izvršenja, nije i ne može biti razlog za obustavu izvršnog postupka. Kako je sud ukazao, u konkretnom slučaju se ne radi o poslovanju, nego o ostvarivanju prava koja su nastala iz ranijeg poslovanja. Kantonalni sud je ponovio da nema dokaza da je izvršna isprava na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak, pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage, niti je na neki drugi način utvrđeno da je bez pravnog dejstva, odnosno da je potvrda o izvršnosti pravomoćno ukinuta. Kako je sud istakao, nijedan od razloga za obustavu postupka po službenoj dužnosti propisanih zakonom nije utvrđen u ovom izvršnom postupku. Shodno tome, Kantonalni sud je zaključio da je apelantov prijedlog za obustavu ili prekid izvršnog postupka pravilno i u skladu sa zakonom odbijen kao neosnovan.
13. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i opću zabranu diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je u opširnim apelacionim navodima istakao brojne prigovore kojima je ukazao na proizvoljnu ocjenu dokaza, proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu procesnog, materijalnog i međunarodnog prava.
Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15).
15. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 378. Postupak se prekida:
1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost; 2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje; 3) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravomoćno odluči o zabrani rada; 4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;
5) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu;
6) kad je to drugim zakonom određeno.
16. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18 - Rješenje US BiH, 25/20 OUS BiH i 19/25)
17. U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH i 55/18 - Rješenje US BiH) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 21. stav (1)
Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Član 63. stav (1)
Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršni dokument pravosnažno ukinut, preinačen, poništen, stavljen van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
19. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
21. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da u izvršnom postupku nisu utvrđivana apelantova „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom – notarski obrađenim ugovorima o zasnivanju hipoteke (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3935/21 od 12. januara 2022. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
22. Dalje, apelant se pozvao i na povredu prava na imovinu. Ustavni sud ukazuje da je za razmatranje navoda o povredi prava na imovinu, kao preduslov potrebno utvrditi da li je odlukama koje su osporene apelacijom došlo do miješanja u apelantovo pravo na imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u ranojoj fazi izvršnog postupka došlo do miješanja u apelantovo pravo na imovinu, tj. rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 12. januara 2023. godine, te rješenjem istog suda od 4. aprila 2023. godine kojim je odbijen apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju, kao i rješenjem Kantonalnog suda od 20. juna 2023. godine kojim je odbijena apelantova žalba podnesena protiv rješenja kojim je odlučeno o prigovoru (vidi tač.4, 6. i 8. ove odluke). Međutim, te odluke nisu osporene podnesenom apelacijom, niti mogu biti predmet ovog apelacionog postupka. Naime, apelant je podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog i Općinskog suda kojima je odbijen njegov prijedlog za prekid i/ili obustavu izvršnog postupka. Dakle, osporenim odlukama se nije odlučivalo o samom meritumu predmeta, nego samo o tome da li su se u konkretnom postupku, na osnovu razloga na koje je apelant ukazao, stekli uslovi propisani relevantnim zakonskim odredbama za prekid i/ili obustavu izvršnog postupka (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti broj AP-525/16 od 19. aprila 2017. godine, tačka 7, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud zaključuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo o apelantovoj imovini, već samo da li su ispunjene zakonske pretpostavke za prekid i/ili obustavu postupka. Shodno tome, Ustavni sud smatra da su i apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije te navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesorna prava) u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud ukazuje da član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju sadrži opšti princip zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluke kojima je odlučeno o ispunjenosti zakonskih uslova za prekid i/ili obustavu postupka, a ne o meritumu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
24. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman