Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1557/26 (B. B.)

Odluka donesena 11. 06. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1557/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

11. 06. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-1557/26, rješavajući zahtjev Bojana Bošnjaka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Bojana Bošnjaka za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Bojan Bošnjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa ZAK Jasmir Muratović, Tanja Hadžagić i Ilvana Bijedić iz Sarajeva, podnio je 27. aprila 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Posebnog odjela za korupciju, organizovani i međukantonalni kriminal (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 70 1K 000014 25 Kpp. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Vrhovnom sudu da „odmah donese rješenje o statusu mjera zabrane u odnosu na apelanta“.

2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 1127978 25 Kpp 2 od 7. februara 2025. godine, apelantu je ukinut pritvor. Istovremeno su apelantu određene mjere zabrane iz člana 140a. stav (1) tač. a), b) i c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP), te je određeno da će sud kontrolu opravdanosti primjene mjera zabrane vršiti svaka dva mjeseca. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 K 1127978 25 Kv 3 od 14. februara 2025. godine odbijena je žalba apelantovog branioca izjavljena protiv prvostepenog rješenja.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 K1127978 25 Kpp 2 od 7. aprila 2025. godine, u postupku odlučivanja o kontroli mjera zabrane, utvrđeno je da prema apelantu i dalje postoji potreba primjene mjere zabrane posjećivanja određenih mjesta iz člana 140a. stav (1) tačka b) ZKP i mjere zabrane sastajanja sa određenim licima iz člana 140a. stav (1) tačka c) ZKP, na način bliže opisan u izreci rješenja. Istovremeno je apelantu ukinuta mjera zabrane preduzimanja službenih dužnosti iz člana 140a. stav (1) tačka a) ZKP. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 K1127978 25 Kv 4 od 22. aprila 2025. godine odbijena je žalba apelantovog branioca i potvrđeno je prvostepeno rješenje.

4. Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 K 1127978 24 Kpp od 5. maja 2025. godine kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u konkretnom krivičnom postupku i spis dostavio na postupanje Vrhovnom sudu, kao stvarno nadležnom sudu.

5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 1K 000012 25 Kpp od 15. jula 2025. godine spojeni su krivični postupci koji se pred tim sudom vode pod br. 70 1 K 000012 25 Kpp i 70 1 K 000014 25 Kpp, te je određeno da će se provesti jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem 70 1K 000014 25 Kpp. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je naveo da se pred tim sudom vodi krivični postupak protiv apelanta zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav (1) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Takođe je naveo da se pred tim sudom za isto krivično djelo vodi postupak i u odnosu na poimenično označenih sedam lica, a koji postupci su međusobno povezani. S obzirom na to da se protiv svih osumnjičenih pred Posebnim odjelom Federalnog tužilaštva vodi jedinstven istražni postupak, te cijeneći da je u cilju efikasnosti, ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka, Vrhovni sud je shodno članu 32. stav (7) u vezi sa stavom (8) ZKP odlučio kao u izreci.

6. Apelant se pozvao na kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju postupka te je ukazao da Vrhovni sud od momenta kada mu je dostavljen predmet na postupanje pa do podnošenja apelacije nije vršio kontrolu opravdanosti izrečenih mjera zabrane. Naime, apelant tvrdi da Vrhovni sud u periodu dužem od 12 mjeseci nije ispitao da li primjena mjera zabrane i dalje potrebna što je bila njegova zakonska obaveza. Imajući u vidu navedeno apelant je predložio da Ustavni sud prvo usvoji privremenu mjeru na način kako je navedeno u tački jedan ove odluke, a da potom usvoji apelaciju i utvrdi kršenje apelantovog prava iz člana 13. Evropske konvencije.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjevaili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere te da se razlozi koje je apelant naveo kao osnov tražene privremene mjere zapravo tiču merituma predmeta. Naime, Ustavni sud zapaža da apelant problematizira postupanje Vrhovnog suda u postupku određivanja mjera zabrane. Ustavni sud o tim navodima ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. Imajući to u vidu, te okolnost da apelant nije ponudio razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere neophodno radi sprečavanja neotklonjivih štetnih posljedica, Ustavni sud smatra da apelant nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, za donošenje privremene mjere. Stoga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1557/26 (B. B.) | Sudska praksa | Aktio