Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5153/25 (L.B.)

Odluka donesena 11. 06. 2026.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5153/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-5153/25, rješavajući apelaciju L. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) točka m), člana 57. stav (2) točka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija L. B. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 027874 25 Kž od 25. februara 2025. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. L. B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Litvanije podnijela je 10. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 027874 25 Kž od 25. februara 2025. godine i rješenja Okružnog suda Banjaluci, Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 027874 25 K-p od 1. juna 2023. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „obustavio izvršenje i sve pravne posljedice rješenja o pritvoru od 1. juna 2023. godine koje je donio Okružni sud, uključujući sve naloge za hapšenje, sve naloge za pritvor ili obavještenja dostavljena međunarodnim ili stranim vlastima, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda u apelaciji“. Apelantica je dopunila apelaciju 1. juna 2026. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda od 1. juna 2023. godine apelantici je, na temelju člana 261. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP), određen pritvor do objavljivanja presude, a najduže 30 dana od dana i sata apelantičinog lišenja slobode.

3. Rješenjem Vrhovnog suda od 25. februara 2025. godine žalba koju je apelantičin branitelj odvjetnik Giedrius Danelius iz Litvanije podnio protiv prvostupanjskog rješenja, odbačena je kao nedozvoljena. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je odredbom člana 47. stav 2. ZKP propisano da se za branitelja optuženika može uzeti odvjetnik pod uvjetima propisanima zakonom. Za strane odvjetnike ti su uvjeti propisani u članu 13. Zakona o advokaturi Republike Srpske, a to je da je upisan u Imenik odvjetnika. Dalje, Vrhovni sud je naveo da iz izvještaja prvostupanjskog suda, koji je izvršio provjeru kod Advokatske komore RS, proizlazi da odvjetnik Giedrius Danelius iz Litvanije nije upisan ni u imenik A niti u imenik B stranih odvjetnika komore. S obzirom na to, Vrhovni sud je utvrdio da je žalba koju je podnio taj odvjetnik podnesena od neovlaštene osobe, pa je odbačena kao nedozvoljena.

4. Apelantica smatra da su joj osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.d) i e) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6, 13. i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica tvrdi da osporena odluka o pritvoru ne sadrži činjenično obrazloženje, da nikada nije preispitivana u meritumu od strane nijednog sudskog tijela, a izrečena je bez razmatranja manje restriktivnih mjera, što je suprotno ZKP i praksi Ustavnog suda. Činjenica da su joj optužnica i poziv za ročište uručeni tek 5. aprila 2018. godine a da je ročište zakazano za 31. januar 2018. pokazuje očiglednu proceduralnu ništavost. Apelantica smatra da je ab initio lišena prava „da bude odmah obaviještena o prirodi i uzroku optužbe“ prema članu 6. stav 3. Europske konvencije i da takav nedostatak potkopava samu zakonitost naknadnog pritvora u fazi suđenja i potvrđuje prima facie nezakonitost osporene mjere. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelantica je navela da traži zaštitu od neposredne i kontinuirane opasnosti od hapšenja i lišavanja slobode, što predstavlja kršenje njezinih osnovnih ljudskih prava. Navela je da joj je 5. aprila 2018. godine Okružni sud u Kaunasu, postupajući u ime Međunarodnog odjela Ministarstva pravde Republike Litvanije, uručio dokumente Okružnog suda - jednu stranicu optužnice na srpskom jeziku i njen dvostranični prijevod na litvanski jezik pod nazivom "Predstavljanje potvrđene optužnice i poziv na ispitivanje u vezi s priznanjem krivice", sedamdeset i sedam stranica teksta optužnice na srpskom jeziku (devedeset dvije stranice s prijevodom) i dvije stranice članova KZ na engleskom i srpskom jeziku. Pozivom se od nje tražilo da se pojavi pred Okružnim sudom 31. januara 2018. godine – na datum koji je već prošao kada su dokumenti uručeni. Navela je i da taj rok nikada nije produžen, niti joj je dostavljen novi poziv. Smatra da joj je time uskraćena svaka mogućnost da se izjasni o krivnji ili pripremi obranu. Dalje, navela je da su bosanske vlasti kasnije taj neispunjeni poziv tretirale kao početak suđenja i osnovu za određivanje pritvora. Smatra da iz navedenoga proizlazi hitnost preventivne zaštite koju traži privremenom mjerom. Dalje, apelantica je, u pogledu nastanka nepopravljive štete, navela da ukoliko rješenje o određivanju pritvora ostane na snazi ona može biti uhapšena u bilo kojem trenutku; postoji mogućnost da se protiv nje raspiše potjernica, čime će biti izložena riziku od hapšenja u bilo kojoj državi članici Europske unije ili bilo gdje u svijetu.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) točka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-

106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je tijekom postupka utvrđeno da apelantičin advokat Giedrius Danelius iz Litvanije nije upisan ni u imenik A niti u imenik B stranih odvjetnika Advokatske komore Republike Srpske. Dakle, apelantica je propustila postupiti u skladu s odredbama člana 47. stav 2. ZKP i člana 13. Zakona o advokaturi Republike Srpske i angažirati odvjetnika koji ispunjava uvjete za zastupanje pred sudovima u Bosni i Hercegovini, odnosno Republici Srpskoj, zbog čega je njena žalba odbačena kao nedozvoljena. Dakle, žalba koju je u apelantičino ime podnio ovaj odvjetnik je odbačena iz formalnih razloga, čime je apelantica propustila iscrpiti djelotvorni pravni lijek. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5153/25 (L.B.) | Sudska praksa | Aktio