Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5073/25 (M. V.)
Odluka donesena 02. 07. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5073/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
02. 07. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine, u predmetu broj AP-5073/25, rješavajući zahtjev Mindaugasa Valančiusa za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev Mindaugasa Valančiusa za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Mindaugas Valančius (u daljnjem tekstu: apelant) iz Litvanije podnio je 25. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 027874 25 Kž od 25. februara 2025. godine i Rješenja Okružnog suda Banjaluci, Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 K 027874 25 K-p od 1. juna 2023. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „obustavio izvršenje i sve pravne posljedice rješenja Okružnog suda od 1. juna 2023. godine, uključujući bilo koji nalog za hapšenje, pritvor ili međunarodnu komunikaciju upućenu stranim organima, do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. Također, traži da sud obavijesti sve nadležne organe Republike Srpske i Bosne i Hercegovine o izrečenoj suspenziji kako bi se spriječilo njeno izvršenje, te da, kada ocijeni potrebnim, naloži i druge mjere koje su nužne za zaštitu njegove slobode i prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda [u daljnjem tekstu: Europska konvencija]“.
2. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 027874 25 K-p od 1. juna 2023. godine apelantu je, na temelju člana 261. stav 2. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP), određen pritvor do objavljivanja presude, a najduže 30 dana od dana i sata apelantovog lišenja slobode.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 027874 25 Kž od 25. februara 2025. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da apelantovi navodi o tome da glavni pretres nije ni započeo, pozivajući se na odredbu člana 275. stav 1. ZKP te kojom je propisano da glavni pretres počinje čitanjem optužnice. Vrhovni sud je istakao da bi takav stav bio opravdan kada bi se izdvojila samo njegova faza pretresanja glavne stvari koja je predmet optužbe. Međutim, glavni pretres ima i svoje druge faze u kojima se utvrđuju pretpostavke za njegovo održavanje i koje su dio glavnog pretresa. Dalje, Vrhovni sud je ukazao da je osporeno rješenje doneseno u dijelu glavnog pretresa u kojemu su utvrđivane pretpostavke za njegovo održavanje, kada sud provjerava jesu li sve pozvane osobe uredno primile poziv za glavni pretres. Iz tog je razloga Vrhovni sud ocijenio ovaj apelantov prigovor neutemeljenim. Dalje, navedeno je da, prema odredbi člana 261 stav 2 ZKP, rješenje o određivanju pritvora po ovoj osnovi donosi predsjednik vijeća koji upravlja postupkom ali da ne postoji smetnja da takvu odluku donese i pretresno vijeće. S obzirom da se radi o rješenju kojim se upravlja postupkom i osiguravaju pretpostavke za njegovo održavanje i nesmetano odvijanje i da ga, u pravilu, donosi predsjednik vijeća, to se u situaciji kada ga donese sudeće vijeće ne sastavlja poseban zapisnik o vijećanju i glasanju. Stoga je Vrhovni sud ocijenio neutemeljenim apelantov prigovor o tome da rješenje nije sadržano u zapisniku o glavnom pretresu i da je time počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka. Vrhovni sud je ocijenio neutemeljenima i apelantove žalbene navode da rješenje nije doneseno na pretresu. Navedeno je da je apelant taj svoj navod argumentirao ukazujući na vremensku distancu između održavanja glavnog pretresa i prijema rješenja. S tim u vezi ukazano je da prema stanju u spisu proizlazi da je poslije donošenja rješenja i njegove pismene izrade sud poduzimao kontinuirane radnje koje uključuju njegovo prevođenje na jezik optuženika, potom aktivnost otpremanja, uključujući i međunarodnu pravnu pomoć, pri čemu poduzimanje tih radnji zahtijeva odgovarajuće vrijeme. Vrhovni sud je naveo da svi drugi prigovori iz žalbe koji se odnose na optužnicu, osnovanu sumnju, mogućnost ustupanja predmeta stranoj državi i ispunjenost drugih pretpostavki za održavanje glavnog pretresa su irelevantni. Ukazano je da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju odlučivao o pritvoru kao procesnoj mjeri prinude za njihov dolazak na glavni pretres. U takvoj situaciji, sud je bio dužan samo utvrditi jesu li optuženici uredno pozvani, izbjegavaju li doći na glavni pretres i je li uspjelo prinudno dovođenje. Sve drugo je predmetom glavnog pretresa. S obzirom da je Vrhovni sud utvrdio da je prvostupanjski sud tako i postupio, žalbeni navodi u ovom smjeru su ocijenjeni neutemeljenima.
4. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Europske konvencije. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je naveo da traži zaštitu od neposrednih i nepopravljivih posljedica koje mu prijete prije nego što sud bude u mogućnosti odlučiti o njegovoj apelaciji. Naveo je da se nalazi u situaciji u kojoj neposrednost prijetnje hapšenjem opravdava hitno postupanje. Naime, odluka o pritvoru iako nije izvršena, je pravno djelotvorna i proizvodi pravne posljedice. Pri tome, apelant živi pod stalnom prijetnjom da može biti uhapšen u Bosni i Hercegovini ili bilo kojoj drugoj državi, uključujući i države članice Europske unije kroz mehanizme međunarodne pravne suradnje ili eventualno izdavanje Interpolove potjernice. Ističe da takva prijetnja nije apstraktna, nego utječe na njegovo svakodnevno kretanje, psihološko stanje, kao i njegovu profesionalnu i osobnu reputaciju. Ističe i da bi posljedice eventualnog hapšenja u njegovoj situaciji bile nepopravljive. Jednom narušena sloboda ne može se retroaktivno vratiti u prvobitno stanje.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud smatra da se svi navodi kojima apelant argumentira zahtjev za donošenje privremene mjere suštinski odnose na meritum predmetima o kojim Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka, jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. Budući da apelant, dakle, nije ponudio razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je neophodno donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen.
9. Na temelju navedenoga, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman