Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4504/25 (M.B.Rješenjâ Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 1017736 24 Gž od 16. jula 2025. godine)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4504/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-4504/25, rješavajući zahtjev M. B. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev M. B. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. M. B. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo sa ograničenom odgovornošću „Nedžad E. Beća“ iz Sarajeva, podnio je 10. oktobra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenjâ Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 1017736 24 Gž od 16. jula 2025. godine. Također, apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se odložila „provedba rješenja o dosudi od 09.05.2024. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Ustavni sud je odlukom o privremenoj mjeri broj AP-4504/25 od 19. februara 2026. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Apelant je 12. maja 2026. godine, putem istog punomoćnika, podnio novi zahtjev za donošenje privremene mjere kojim je tražio da Ustavni sud odloži provedbu rješenja o dosudi od 9. maja 2024. godine do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji. Također, apelant je 12. maja 2026. godine dostavio Ustavnom sudu podnesak kojim je urgirao za donošenje odluke o apelaciji. Odluke donesene u izvršnom postupku
4. „Raiffeisen Bank“ d.d. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnio je 26. januara 2023. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika, vrijednost spora 31.610,20 KM. U prijedlogu za izvršenje je navedeno da je apelantu na osnovu Ugovora od 27. marta 2020. godine odobren kredit i isplaćena kreditna sredstva u iznosu od 37.600,00 KM, te je ugovoreno da je sredstvo obezbjeđenja povrata kreditnih sredstava mjenica preciziranog broja izdata 27. marta 2020. godine. U prijedlogu za izvršenje je navedeno da je mjenica dospjela na plaćanje i da je po dospijeću popunjena na iznos od 32.910,20 KM, te je podnesena na protest Općinskom sudu koji je izdao preciziranu protestnu ispravu. Tražilac izvršenja je predložio da se dozvoli izvršenje zabilježbom, procjenom i prodajom nekretnina u apelantovom vlasništvu 1/1 i prenosom novčanih sredstava ostvarenih prodajom na račun tražioca izvršenja.
5. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 1017736 23 I od 31. januara 2023. godine kojim je određeno predloženo izvršenje.
6. Nakon što je vještak arhitektonske struke procijenio vrijednost nekretnine koja je predmet prodaje na iznos od 34.000,00 KM, Općinski sud je donio Zaključak o prodaji nekretnine (u naravi dvosoban stan). Na prvom ročištu za javno nadmetanje održanom 27. marta 2024. godine nekretnina je prodata kupcu A. Č. (u daljnjem tekstu: kupac) za iznos od 17.000,00 KM.
7. Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 I 1017736 23 I od 9. maja 2024. godine kojim je prodata nekretnina dosuđena kupcu i određena predaja u posjed.
8. Dalje, Općinski sud je donio Rješenje o namirenju broj 65 0 I 1017736 23 I od 2. oktobra 2024. godine kojim je iz iznosa dobijenog prodajom namiren tražilac izvršenja i to za troškove izvršnog postupka i dio glavnog duga, dok je za preostali dio glavnog duga ostao nenamiren.
9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 1017736 24 Gž od 16. jula 2025. godine odbijena je apelantova žalba te je potvrđeno rješenje o dosudi od 9. maja 2024. godine. U obrazloženju, Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da se većina apelantovih prigovora odnosi na rješenje o izvršenju i vjerodostojnu ispravu – mjenicu. Kantonalni sud je istakao da je apelant odustao od prigovora kojeg je izjavio protiv rješenja o izvršenju i da je u vezi s tim doneseno rješenje od 15. maja 2023. godine. Dalje, sud je ukazao da apelant nije podnio žalbu protiv rješenja od 15. maja 2023. godine, pa je rješenje o izvršenju steklo status pravomoćnosti. Dakle, sud je naveo da je samim tim iscrpljena mogućnost ulaganja prigovora u pogledu visine i obima dozvoljenog izvršenja. Kako je sud istakao, prigovor da je prodata nekretnina njegov „dom“, apelant je trebao isticati u odnosu na rješenje o izvršenju.
10. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 1017736 24 Gž od 16. jula 2025. godine odbijena je apelantova žalba i rješenje o namirenju od 2. oktobra 2024. godine je potvrđeno. Kantonalni sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da se u ovom slučaju namiruje samo jedan tražilac izvršenja i da je stoga neosnovan apelantov prigovor da se u smislu člana 109. stav 1. ZIP-a prije donošenja rješenja o namirenju trebalo održati ročište. Kantonalni sud je istakao da nije mogao cijeniti kao relevantan apelantov navod da je u međuvremenu vršio uplate i da je dug prema tražiocu izvršenja manji, jer apelant nije dokumentovao o kojim uplatama i iznosima se radi.
11. Apelant je podneskom od 19. januara 2025. godine obavijestio Ustavni sud da je kupac podnio Općinskom sudu zahtjev za predaju u posjed kupljene nekretnine. Zaključkom Općinskog suda broj 65 0 I 1017736 23 I od 25. decembra 2025. godine naloženo je sudskom izvršiocu da bez odlaganja pristupi provođenju Rješenja o dosudi tako što će izvršiti ispražnjenje nepokretnosti i predati je kupcu u posjed.
12. Kako proizlazi iz Zapisnika sudskog izvršioca od 14. januara 2025. godine, na licu mjesta (na datoj adresi) se nalazi stambeni objekat sastavljen od više stambenih jedinica sa zajedničkim glavnim ulazom i da tom prilikom sudski izvršilac na datoj adresi nije zatekao nikoga, kao i da se sa „vanjske strane može zaključiti da u istom ne živi niko“.
Dodatna napomena
13. Iz apelantovog novog zahtjeva za donošenje privremene mjere proizlazi da je obavještenjem izvršnog odjeljenja Općinskog suda od 6. maja 2026. godine apelantov punomoćnik obaviješten da je za 19. maj 2026. godine u 11:00 sati zakazano provođenje izvršenja radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed kupcu. Ranija privremena mjera
14. Apelant je u prethodnom zahtjevu za donošenje privremene mjere ukazao da bi ostavljanje na snazi rješenja o prodaji nekretnine koja predstavlja jedini dom za njega i njegovu porodicu (supruga i troje mldb. djece) predstavljalo očitu zloupotrebu prava na njegovu štetu, što bi od njih napravilo beskućnike i socijalne slučajeve. Apelant je naveo da bi za njega i njegovu porodicu nastupila nenadoknadiva šteta koja bi se ogledala u gubitku doma radi 17.000,00 KM.
15. Ustavni sud je konstatovao da apelantovi navodi da će provođenjem rješenja o dosudi njegova porodica ostati bez jedinog doma sami po sebi ne mogu predstavljati dovoljan razlog da se uvaži zahtjev za donošenje privremene mjere. Ustavni sud je zaključio da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Novi zahtjev za donošenje privremene mjere
16. U novom zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je naveo da su se u međuvremenu promijenile okolnosti i da su ispunjeni uslovi za njeno donošenje. Apelant je naveo da je Općinski sud odredio predaju u posjed njegove nekretnine/doma za 19. maj 2026. godine te je ponovio sve navode koje je isticao u ranijem zahtjevu za donošenje privremene mjere. Zatim, apelant je ukazao da trenutna cijena 1mstana iznosi i do 8.000.00 KM. Apelant je naveo da je zaposlen i da je prijavljen na minimalnu platu, dok je njegova supruga nezaposlena. Kako je apelant ukazao, ukoliko se izvršenje provede i preda nekretninu, ne samo da će ostati bez doma, već će postati i socijalni slučaj jer neće moći kupiti novu nekretninu niti finansirati zakupninu i izdržavanje porodice. Apelant je naveo da su prosječne potrebe njegovo troje djece veće od prihoda koje on ostvaruje te je istakao da se prema njegovom saznanju na toj lokaciji trebaju graditi stanovi, odnosno nova zgrada, tako da je jedina pravna smetnja njegova nekretnina.
17. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
18. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
19. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
20. Ustavni sud zapaža da je apelant kao razlog za donošenje privremene mjere u novom zahtjevu naveo da će provođenjem izvršenja ostati bez jedinog doma, te da zbog minimalne plate koju prima neće moći kupiti novu nekretninu ili plaćati zakup, kao i da neće moći izdržavati svoju porodicu. U odnosu na apelantove navode u kojima ponavlja da će ostati bez jedinog doma, Ustavni sud podsjeća da je te navode već razmotrio u prethodno donesenoj odluci o privremenoj mjeri (vidi tač. 2, 14. i 15. ove odluke). Također, Ustavni sud zapaža da apelant u zahtjevu za donošenje privremene mjere ukazuje na svoju lošu ekonomsku situaciju koja će se prema apelantovim tvrdnjama pogoršati ukoliko dođe do predaje nekretnine jer će to uticati na izdržavanje njegove porodice. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da takvi navodi sami po sebi ne mogu predstavljati relevantan razlog da bi se udovoljilo apelantovom zahtjevu za donošenje privremene mjere. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelant nije dokazao da su ispunjeni uslovi iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere.
21. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
22. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman