Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1021/26 (M. R.-S.)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1021/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine u predmetu broj AP-1021/26, rješavajući zahtjev Mirjane Ristić-Sirćo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mirjane Ristić-Sirćo za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirjana Ristić-Sirćo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 18. marta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 499091 25 Rev 2 od 2. decembra 2025. godine. Apelantica je predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se zabranilo pokretanje ili provođenje izvršnog postupka radi naplate troškova od 5.880,00 KM dosuđenih pobijanom presudom, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 499091 23 Rs 2 od 27. decembra 2024. godine utvrđeno je da apelanticin radni odnos kod Centra za promociju civilnog društva (u daljnjem tekstu: tuženi) nije prestao ni na jedan od zakonom propisanih načina, pa je dosljedno tome tuženi obavezan da joj omogući rad na radnom mjestu za koje ispunjava uslove školske spreme i radnog iskustva. Dalje, naloženo je tuženom da na ime pripadajuće neto plate isplati apelantici dug u preciziranim novčanim iznosima za određeni vremenski period sa zakonskim zateznim kamatama. Također, naloženo je tuženom da nadoknadi apelantici troškove parničnog postupka u iznosu od 10.655,47 KM.

3. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 499091 25 Rsž 3 od 16. maja 2025. godine žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda je potvrđena.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 499091 25 Rev 2 od 2. decembra 2025. godine revizija tuženog je usvojena i obje nižestepene presude su preinačene tako što je tužbeni zahtjev odbijen. Apelantica je obavezana da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 5.880,00 KM. U obrazloženju, Vrhovni sud je naveo da su troškovi postupka dosuđeni primjenom odredaba člana 386. stav 1. i člana 387. stav 1. ZPP-a, te čl. 15. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata, uključujući i trošak sastava revizije.

5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica je predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se zabranilo pokretanje ili provođenje izvršnog postupka radi naplate troškova postupka od 5.880,00 KM dosuđenih pobijanom presudom. Smatra da bi joj izvršenje nanijelo nenadoknadivu štetu, naročito imajući u vidu da ni tuženi nije izvršio obavezu isplate troškova u iznosu od 10.655,47 KM koji su joj dosuđeni pravosnažnim presudama nižestepenih sudova.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavni sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-7391/18 od 10. januara 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se zabranilo pokretanje ili provođenje izvršnog postupka mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

11. Apelantica je navela da bi joj provođenjem izvršenja u vezi sa isplatom troškova parničnog postupka na što je obavezana osporenom presudom Vrhovnog suda nanijelo nenadoknadivu štetu. Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila bilo kakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Pri tome, Ustavni sud zapaža da iz činjenica predmeta i dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je tuženi pokrenuo izvršni postupak protiv apelantice radi naplate troškova parničnog postupka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelantica nije dokazala da su ispunjeni uslovi iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1021/26 (M. R.-S.) | Sudska praksa | Aktio