Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-889/23 (G. P.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-889/23

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-889/23, rješavajući apelaciju koju je podnio Gordan Pehar, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac

Marin Vukoja, sudac

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 20. listopada 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Gordan Pehar.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata broj UP-I-03-41-ZKŽ-7114/12-1 od 1. srpnja 2025. godine.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Gordanu Peharu isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Gordan Pehar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Darislav Paponja, odvjetnik iz Mostara, podnio je 24. veljače 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne duljine postupka kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu, koji je u trenutku podnošenja apelacije Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 004387 19 U 2 od 20. veljače 2020. godine vraćen Federalnom ministarstvu za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) na ponovni postupak.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva i Vrhovnog suda zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Ministarstvo je 8. lipnja 2023. godine dostavilo odgovor na apelaciju, a Vrhovni sud 10. travnja 2023. godine. Odgovori su dostavljeni apelantu radi izjašnjenja, ali on u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje.

4. Ustavni sud je 31. listopada 2024. godine, odnosno 31. ožujka 2026. godine zatražio od Ministarstva da dostavi informaciju o stanju postupka. Ministarstvo je 18. studenog 2024., odnosno 8. travnja 2026. godine dostavilo tražene informacije.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelacijama navedene su kako slijedi.

6. Ministarstvo je u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu, tj. shodno Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljske zaštite, donijelo rješenje od 24. listopada 2013. godine kojim je ukinuto konačno rješenje nadležnog prvostupanjskog organa i riješeno da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu zaključno sa 28. studenog 2013. godine.

7. Apelant je 10. prosinca 2013. godine Vrhovnom sudu podnio tužbu protiv navedenog rješenja Ministarstva. Presudom Vrhovnog suda od 13. travnja 2017. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno navedeno rješenje Ministarstva od 24. listopada 2013. godine te predmet vraćen tom organu na ponovni postupak.

8. Postupajući po navedenoj presudi Vrhovnog suda, Ministarstvo je kompletan spis predmeta dostavilo nadležnoj liječničkoj komisiji. Nakon što je nadležna liječnička komisija 7. kolovoza 2018. godine sačinila nalaz i mišljenje, Ministarstvo je rješenjem od 21. svibnja 2019. godine priznalo apelantu svojstvo ratnog vojnog invalida IX. grupe sa 30 % vojnog invaliditeta.

9. Apelant je 19. lipnja 2019. godine protiv navedenog rješenja Ministarstva pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe Vrhovnom sudu. Presudom Vrhovnog suda od 20. veljače 2020. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno navedeno rješenje Ministarstva od 21. svibnja 2019. godine i predmet vraćen tom organu na ponovni postupak.

10. Iz stanja apelacijskog spisa, tj. dostavljenih informacija Ministarstva proizlazi da je Ministarstvo, postupajući po navedenoj presudi Vrhovnog suda, spis predmeta dostavilo nadležnoj liječničkoj komisiji, koja je 18. ožujka 2025. godine sačinila novi nalaz i mišljenje, te da je Ministarstvo, na temelju tog nalaza i mišljenja, rješenjem od 1. srpnja 2025. godine apelantu priznalo svojstvo ratnog vojnog invalida VIII. grupe sa 40 % vojnog invaliditeta i pravo na osobnu invalidninu u mjesečnom novčanom iznosu od 70,55 KM. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv tog rješenja može pokrenuti upravni spor pred nadležnim Kantonalnim sudom u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.

11. Kantonalni sud u Mostaru je dopisom od 22. svibnja 2026. godine obavijestio Ustavni sud da apelant protiv navedenog rješenja Ministarstva od 1. srpnja 2025. godine nije pokrenuo upravni spor pred tim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant u apelaciji ukazuje da postupak priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida, a koji je obnovljen po službenoj dužnosti, traje dulje od devet godina, te da u momentu podnošenja apelacije Ministarstvo nije postupilo po presudi Vrhovnog suda od 20. veljače 2020. godine. Apelant predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

13. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je presuda donesena u skladu s procesnim i materijalnim zakonima te da u postupku pred tim sudom nije došlo do povrede prava na koja se apelant poziva u apelaciji.

14. Ministarstvo je navelo kronologiju postupka te je navelo da nije došlo do povrede prava u rješavanju konkretne upravne stvari budući da je Ministarstvo provelo sve potrebne radnje u najkraćem mogućem roku.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

6. Načelo efikasnosti Članak 6. Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

14. Ekonomičnost postupka

Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

16. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantna odredba glasi:

5. Ostale odredbe postupka

Članak 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni pročišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

18. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena, u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

VII.Meritum

19. Apelant smatra da je duljina konkretnog postupka o kojem je riječ nespojiva sa zahtjevom za suđenje u „razumnom roku“. On se pozvao na članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

22. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost duljine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. veljače 2002. godine, predstavka broj 53176/99, točka 38., i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).

23. Ustavni sud naglašava da je u nizu svojih odluka već utvrdio kršenje prava na suđenje u razumnom roku u pitanjima sličnim onima koja se postavljaju i u navedenim apelacijama. Osim toga, Ustavni sud je utvrdio i da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta u razumnom roku pred sudovima u Bosni i Hercegovini, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u toj oblasti, za što ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53–66. i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

24. Nakon što je ispitao sve dokumente koji su mu dostavljeni u konkretnom predmetu, Ustavni sud nije uočio bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi mogao opravdati duljinu navedenog postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da se konkretni postupak tiče kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu, tj. da ga je Ministarstvo pokrenulo po službenoj dužnosti shodno Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljske zaštite donošenjem rješenja od 24. listopada 2013. godine. Također, Ustavni sud zapaža da se postupak dva puta nalazio i pred Vrhovnim sudom (prvi put u razdoblju od 10. prosinca 2013. do 13. travnja 2017. godine, a drugi put od 19. lipnja 2019. do 20. veljače 2020. godine), te da je postupak okončan rješenjem Ministarstva od 1. srpnja 2025. godine budući da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je apelant protiv navedenog rješenja pokrenuo upravni spor pred nadležnim Kantonalnim sudom. Dakle, postupak je trajao dulje od 11 godina. Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da je navedena duljina konkretnog postupka bila prekomjerna te da nije zadovoljila kriterij „razumnog roka“.

25. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

26. Apelant navodi da mu je zbog duljine trajanja navedenog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu tog prava temelji na identičnim navodima koje je iznio u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da ih nema potrebe posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32–34.), Ustavni sud smatra da apelantu, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 900,00 KM.

28. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da je duljina postupka više od 11 godina pretjerano duga, a za koju Vrhovni sud niti Ministarstvo nisu dali razumno i logično objašnjenje.

30. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka

74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-889/23 (G. P.) | Sudska praksa | Aktio