Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3015/21 (Javno komunalno preduzeće d.o.o. Tomislavgrad)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Troškovi postupka
- Građanski postupak
- Revizija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3015/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-3015/21, rješavajući apelaciju Javnog komunalno preduzeća d.o.o. Tomislavgrad, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Javnog komunalnog preduzeća d.o.o. Tomislavgrad podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030215 21 Rsž 3 od 30. juna 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Javno komunalno preduzeće d.o.o. Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnijelo je 20. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Rs 030215 21 Rsž 3 od 30. juna 2021. godine.
Uvodna napomena
2. U parničnom postupku koji je vođen po tužbi tužitelja H. S. protiv apelanta radi zaštite prava iz radnog odnosa, Općinski sud u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) donio je presudu broj 68 0 Rs 030215 13 Rs od 14. oktobra 2014. godine kojom je tužbeni zahtjev odbijen i tužitelj obavezan da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka. Apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu kojom je osporio odluku o troškovima postupka.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 030215 14 Rsž od 29. avgusta 2018. godine apelantova žalba je odbijena i rješenje o troškovima postupka potvrđeno.
4. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 Rs 030215 18 Rev od 31. januara 2019. godine apelantova revizija je odbačena kao nedopuštena jer nije ispunjavala imovinski cenzus za izjavljivanje revizije.
5. Apelant je podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog i Vrhovnog suda, koja je Odlukom Ustavnog suda broj AP-1901/19 od 10. septembra 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbačena kao nedopuštena zbog proteka roka za podnošenje.
6. U međuvremenu, Općinski sud je donio Rješenje broj 68 0 Rs 030 215 13 Rs od 4. aprila 2019. godine kojim je apelantu naloženo da na račun proračuna Kantona 10 u Livnu uplati taksu na reviziju u iznosu od 1.000,00 KM, s obzirom da to na prethodni poziv suda nije učinio.
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 030215 19 Rsž od 3. septembra 2019. godine apelantova žalba je uvažena i rješenje Općinskog suda preinačeno tako što je apelant dužan uplatiti taksu na reviziju u iznosu od 30,00 KM umjesto iznosa od 1.000,00 KM. Obrazloženo je da je apelant izjavio reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda od 29. avgusta 2018. godine u dijelu odluke o troškovima postupka. S obzirom na to da vrijednost pobijanog dijela odluke iznosi 556,34 KM, Kantonalni sud je, u skladu sa članom 1. stav 2. Zakona o sudskim taksama, a u vezi sa članom 1. stav
12. Tarife sudskih taksi, obavezao apelanta da plati taksu na reviziju u iznosu od 30,00 KM.
8. Nakon toga, Kantonalni sud je na apelantov prijedlog donio dopunsko Rješenje broj 68 0 Rs 030215 19 Rsž 2 od 4. novembra 2019. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je apelantova žalba uvažena samo u dijelu koji se odnosi na visinu uplate takse na reviziju, pa je u skladu sa članom 397. stav 2, u vezi sa članom 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), odbio apelantov zahtjev.
9. Odlukom o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP-4375/19 od 7. aprila 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) usvojena je apelantova apelacija, utvrđena povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ukinuta rješenja Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 030215 19 Rsž od 3. septembra i 4. novembra 2019. godine. Ustavni sud je ukazao da obrazloženja osporenih odluka Kantonalnog suda ne zadovoljavaju standarde koje predviđa pravo na pravično suđenje jer Kantonalni sud nije razmotrio apelantov žalbeni navod u vezi s pitanjem dvostruke naplate sudske takse za reviziju, dok je pri donošenju dopunskog rješenja smatrao da je apelantova žalba nepotrebna i pri tome zanemario činjenicu da je ta žalba uvažena i prvostepeno rješenje preinačeno.
Postupak u kojem je donesena osporena odluka
10. U ponovnom postupku, Kantonalni sud je donio rješenje broj 68 0 Rs 030215 21 Rsž 3 od 30. juna 2021. godine kojim je apelantova žalba uvažena i prvostepeno rješenje preinačeno tako što je apelant obavezan da uplati taksu na reviziju u iznosu od 30,00 KM umjesto u iznosu od 1.000,00 KM. U obrazloženju, Kantonalni sud je naveo da je članom 1. Zakona o sudskim taksama Kantona 10 (u daljnjem tekstu: kantonalni ZST) propisano da se ovim Zakonom regulišu pitanja vezana za sudske takse i utvrđuje postupak i način plaćanja sudskih taksi, kao i drugih pitanja u vezi s tim, u postupcima pred sudovima u Kantonu 10. Također je navedeno da je članom 1. Zakona o sudskim taksama u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine propisano da se ovim Zakonom propisuju sudske takse u postupku pred Vrhovnim sudom i način njihovog plaćanja. Zatim je ukazano da je parnični postupak pokrenut pred Općinskim sudom i da je apelant izjavio reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda. Dakle, ne radi se, kako pojašnjava sud, o postupku koji je pokrenut pred Vrhovnim sudom, pa se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe kantonalnog ZST. Kantonalni sud je stoga istakao da nisu osnovani apelantovi navodi da bi dva puta trebao platiti istu taksu. S obzirom na to da je revizija izjavljena samo protiv odluke o troškovima postupka i da vrijednost pobijanog dijela iznosi 556,34 KM, Kantonalni sud je ukazao da je apelant, u skladu sa članom 30. stav 5. kantonalnog ZST, a u vezi sa članom 1. stav 12. Tarife sudskih taksi obavezan platiti taksu na reviziju u iznosu od 30,00 KM, umjesto u iznosu od 1.000,00 KM.
11. Dopunskim rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 030215 21 Rsž 3 od 30. juna 2021. godine odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe. U obrazloženju, Kantonalni sud je naveo da je apelant, u skladu sa odredbama člana 2. st. 1. i 4. kantonalnog ZST, obavezan da uplati taksu na izjavljenu reviziju. Dakle, apelant je, kako pojašnjava sud, obveznik plaćanja takse na reviziju, a ne suprotna strana. Kantonalni sud je zaključio da apelant nema pravo na naknadu troškova sastava žalbe koja je uvažena samo u dijelu koji se odnosi na visinu uplate takse na reviziju, jer troškove sastava žalbe snosi sam apelant i ne može ih snositi suprotna strana. Kantonalni sud je stoga ukazao da u skladu sa odredbama člana 397. stav 2, u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP apelantov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe nije osnovan.
12. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da o reviziji odlučuje Vrhovni sud, a novac se temeljem kantonalnog zakona uplaćuje na budžet kantona. Ukazuje da Vrhovni sud nije sud Kantona 10, pa tako ne može ni nastati obaveza za plaćanje takse na reviziju. Ističe da je plaćanje sudske takse na reviziju propisano i federalnim i kantonalnim zakonom, te u vezi s tim problematizira dvostruko plaćanje sudske takse. Ističe da je dopunsko rješenje zasnovano na proizvoljnoj primjeni odredaba ZPP i Advokatske tarife.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
14. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
16. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43. i Khudunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, kao i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, tačka 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
17. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, u suštini, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivnopravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
18. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, postupajući u izvršenju prethodno donesene odluke Ustavnog suda, u ponovnom postupku dao razloge za svoje odlučenje. Naime, Kantonalni sud se pozvao na relevantne odredbe kantonalnog ZST i pojasnio njihovu primjenu na konkretnu situaciju. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno obrazložio zbog čega nisu osnovani apelantovi navodi o dvostrukom plaćanju sudske takse i zbog čega apelant nema pravo na naknadu troškova za sastav žalbe, u čemu Ustavni sud ne vidi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već razmatrao pitanje naplate sudskih taksi i da u vezi s tim nije utvrđena proizvoljnost u primjeni relevantnih zakonskih odredaba (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-834/17 od 18. jula 2018. godine i AP-2814/20 od 14. oktobra 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, u ponovnom postupku, obuhvatio sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli uticati na konačno odlučenje, za razliku od ranije odluke Kantonalnog suda koja je ukinuta Odlukom Ustavnog suda broj AP-4375/19 od 7. aprila 2021. godine. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u ovom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje.
19. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
20. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman