Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-818/24 (Z. G.)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Legitimno očekivanje
  • Isplata duga
  • Vještak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-818/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine, u predmetu broj AP-818/24, rješavajući apelacije Zorana Gavrića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zoran Gavrić protiv Presudā Okružnog suda u Banjaluci br. 71 0 P 320957 23 Gž od 18. januara 2024. godine i 73 0 P 043251 24 Gž od 5. augusta 2024. godine;

D. K. protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Mal 343654 23 Rev od 25. decembra 2023. godine;

Rodoljub Janković i Saša Segić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 383691 23 Gž od 20. februara 2024. godine;

Mirko Kotur protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 Mal 040139 24 Rev od 15. maja 2024. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 408959 24 Gž od 25. septembra 2024. godine;

Vinko Berak protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 041368 24 Gž 2 od 4. septembra 2024. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1.AP-818/24 i AP-4536/24

1. Zoran Gavrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Milana Vukojević, advokatica iz Banjaluke, podnio je 26. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 320957 23 Gž od 18. januara 2024. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-818/24.

2. Apelant, kojeg zastupa ista punomoćnica, podnio je 11. novembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 73 0 P 043251 24 Gž od 5. augusta 2024. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-4536/24.

2. AP-1176/24

3. D. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, kojeg zastupa Milan Stojić, advokat iz Banjaluke, podnio je 18. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 Mal 343654 23 Rev od 25. decembra 2023. godine.

3. AP-1983/24

4. Rodoljub Janković i Saša Segić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prnjavora, koje zastupa Vujadin Ljubojević, advokat iz Prnjavora, podnijeli su 10. maja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 71 0 P 383691 23 Gž od 20. februara 2024. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 383691 22 P od 5. maja 2023. godine.

4.AP-3024/24 i AP-4552/24

5. Mirko Kotur (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Milana Vukojević, advokatica iz Banjaluke, podnio je 16. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 78 0 Mal 040139 24 Rev od 15. maja 2024. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3024/24.

6. Apelant, kojeg zastupa ista punomoćnica, podnio je 12. novembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 71 0 Mal 408959 24 Gž od 25. septembra 2024. godine i Presude Osnovnog suda broj 71 0 Mal 408959 23 Mal od 26. aprila 2024. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-4552/24.

5. AP-4167/24

7. Vinko Berak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Milana Vukojević, advokatica iz Banjaluka, podnio je 18. oktobra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 73 0 P 041368 24 Gž 2 od 4. septembra 2024. godine.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-818/24.

Činjenice

9. U postupcima, koji su okončani osporenim presudama Okružnog ili Vrhovnog suda navedenih u izreci ove odluke, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da im Republika Srpska (u daljnjem tekstu: tužena), na ime duga po osnovu troškova za izvršena vještačenja, isplati određene novčane iznose zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

10. U obrazloženjima osporenih presuda, Okružni i Vrhovni sud su naveli da su apelanti kao sudski vještaci različitih struka, izvršili određena vještačenja u sudskim postupcima koji su vođeni pred osnovnim sudovima u Republici Srpskoj. Zatim, ukazali su da je apelantima, naknada na ime obavljenih vještačenja, utvrđena rješenjima tih osnovnih sudova. Dalje, istakli su da su apelanti podnosili zahtjeve za isplatu tih naknada iz sredstava koja su uplaćena na depozitni račun koji se vodio kod „Banke Srpske“ a.d. Banjaluka nad kojom je otvoren stečajni postupak, ali im navedene naknade nisu isplaćene jer je depozitni račun kod te banke blokiran. U vezi s tim, Okružni i Vrhovni sud su naveli da se tužena u konkretnim slučajevima nije neosnovano obogatila u smislu odredbe člana 210. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Pri tome, ukazali su da sredstva uplaćena na depozitni račun suda za potrebe vještačenja nisu prešla u imovinu tužene. Također, istakli su da ni odredbama Zakona o vanparničnom postupku nije propisano da će predmet depozita deponiranjem postati vlasništvo tužene. Vrhovni i Okružni sud su ukazali da se deponovanje sredstava vrši na račun posebnih namjena, shodno odredbi člana 2. stav (1) tačka k) Zakona o trezoru. Pri tome, naveli su da tužena ne može raspolagati tim računom, pa tako ta sredstva nisu prešla u njenu imovinu. Osim toga, sudovi su naveli da u konkretnim slučajevima, u radnjama organa tužene, nije bilo ni protivpravnosti ni uvjeta za odštetnu odgovornost u smislu odredaba čl. 155. i 172. ZOO. Apelacioni navodi

11. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelant u apelaciji broj AP-

4536/24 ukazuje na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, dok apelanti u apelaciji broj AP-1983/24 ukazuju da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana 49. Ustava Republike Srpske. Apelanti, u suštini, smatraju da im je tužena uskratila isplatu sredstava koja im pripadaju zbog izvršenih vještačenja. U vezi s tim, naveli su da im je država ostala dužna za rad koji su obavili, dok se redovni sudovi proizvoljno primjenjivali relevantne propise i apelante lišili njihove imovine. Osim toga, apelanti ukazuju na praksu Ustavnog suda u predmetu broj AP-2914/21 od 13. jula 2023. godine .

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

16. Naime, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje kao u ovom slučaju (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2548/21 od 29. maja 2025. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u toj odluci zaključio da nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju budući da apelanti nisu imali „legitimno očekivanje“ iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju da će i pored postojanja rješenja o isplati troškova vještačenja, koja u smislu relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku predstavljaju izvršnu ispravu, u konkretnim parničnim postupcima biti udovoljeno njihovim tužbenim zahtjevima koji se odnose na isto potraživanje. Također, Ustavni sud je u toj odluci zaključio i da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u situaciji kada su apelanti bespotrebno pokrenuli parnične postupke, a imali su na raspolaganju izvršne isprave podobne za namirenje potraživanja u izvršnim postupcima. Slijedom toga, Ustavni sud smatra da nema razloga da u konkretnom slučaju promijeni stav koji je o spornom pitanju zauzeo u svojoj praksi, pa se umjesto posebnog obrazloženja poziva na obrazloženje u navedenoj odluci. U odnosu na pozivanje apelanata na odluku Ustavnog suda broj AP-2914/21 od 13. jula 2023. godine, Ustavni sud podsjeća da je u citiranoj odluci broj AP-

2548/21 ukazao na razlike između navedenih predmeta, te je zaključio da se ne radi o istom činjeničnom i pravnom pitanju (ibid. AP-2548/21, tač 35. i 36.). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje i prava na imovinu, te su stoga navodi apelanata očigledno (prima facie) neosnovani.

17. U pogledu apelantovih navoda (u predmetu AP-4536/24) da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da apelant nije eksplicitno naveo u vezi sa kojim pravom smatra da postoji kršenje ovog prava, ali da se iz apelacije može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu sa pravom na pravično suđenje i pravom, na imovinu. S obzirom na zaključak da su navodi o povredi prava na pravično suđenje i pravo na imovinu očigledno (prima facie) neosnovani, Ustavni sud ukazuje da su samim tim i apelantovi navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek u vezi sa navedenim pravima očigledno (prima facie) neosnovani (vidi Evropski sud, Rodić i tri ostala protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 27. maja 2008. godine, tač. 81. i 82., predstavka broj 22893/05 i Bevza protiv Ukrajine, odluka od 23. marta 2023. godine, predstavka broj 45323/20, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-

2511/09 od 6. decembra 2012. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

18. Također, apelanti u apelaciji broj AP-1983/24 ukazuju na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da član

14. Evropske konvencije nije nezavisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredaba Evropske konvencije i njenih protokola (vidi, Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelanti nisu dostavili bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerojatnim da su u postupku diskriminisani po nekom od zabranjenih osnova u vezi s uživanjem prava iz Evropske konvencije, niti da to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud ove navode neće razmatrati.

19. Konačno, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan za odlučivanje o navodnoj povredi prava iz Ustava Republike Srpske, te stoga neće ispitivati navode apelanata iznesene u tom pravcu u apelaciji broj AP-1983/24.

20. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja se pozivaju, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-818/24 (Z. G.) | Sudska praksa | Aktio