Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1201/24 (R. V. i drugi)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Kolektivni ugovor
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1201/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine, u predmetu broj AP-1201/24, rješavajući apelacije koje su podnijeli Refik Vatreš i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Refik Vatreš protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 615455 20 Rsž od 25. januara 2024. godine;

Nusret Duraković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 645050 19 Rsž od 25. januara 2024. godine;

Kemo Ramić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 545416 23 Rsž 2 od 6. februara 2024. godine;

Mirza Hajdarević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 621512 19 Rsž od 29. januara 2024. godine;

Mahir Bužo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 631043 19 Rsž od 17. januara 2024. godine;

Asif Mehanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 650952 20 Rsž od 23. januara 2024. godine;

Osman Rašidović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 553088 24 Rsž 2 od 17. septembra 2024. godine;

Safet Žigović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 608945 19 Rsž od 19. avgusta 2024. godine; Sead Krdžalić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 778881 21 Rsž od 3. decembra 2024. godine;

Sead Krdžalić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 589453 19 Rsž od 7. novembra 2023. godine;

Hidajet Hamidović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 693916 20 Rsž od 11. decembra 2024. godine;

Arif Fatić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 689441 20 Rsž od 16. decembra 2024. godine;

Zoran Gajić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 778149 21 Rsž od 20. decembra 2024. godine;

Bajro Durić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 778002 21 Rsž od 26. novembra 2024. godine;

Senida Spahić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 689435 21 Rsž od 20. januara 2025. godine;

Aida Džebo, Nermina Nevesinjac i Mevlida Nevesinjac protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 557510 24 Rsž 2 od 23. januara 2025. godine;

Muamer Podgorica, Sadeta Mujagić, Elma Podgorica-

Kadrić i Ramiz Džaferović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 552311 24 Rsž 2 od 21. januara 2025. godine;

Samir Slipac protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 546177 24 Rsž 2 od 22. januara 2025. godine;

Alija Kadrić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 841809 21 Rsž od 27. januara 2025. godine; Edvin Hodo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 527789 25 Rev od 20. februara 2025. godine;

Senada Demirović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 731870 21 Rsž od 10. marta 2025. godine;

Mevla Popovac, Merhidžana Popovac i Mersudin Popovac protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 563952 24 Rev od 11. marta 2025. godine;

Muhamed Agić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 533518 25 Rsž 2 od 28. maja 2025. godine;

Samid Popara protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 713071 25 Rsž 2 od 8. jula 2025. godine;

Nuradin Šabanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 544685 23 Rsž 2 od 23. januara 2025. godine i

Amela Pašić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 626252 25 Rsž 2 od 9. jula 2025. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJ E

1. Apelanti koji su navedeni u izreci ove odluke podnijeli su posredstvom ovlaštenog punomoćnika Asifa Plećana, advokata iz Sarajeva, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavnom sudu) protiv presudâ Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnem tekstu: Kantonalni sud) kako slijedi:

Red. br.Broj apelacije

Osporena odluka

1. AP-1201/24Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 615455 20 Rsž od 25. januara 2024. godine

2. AP-1203/24Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 645050 19 Rsž od 25. januara 2024. godine

3. AP-1204/24Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 545416 23 Rsž 2 od 6. februara 2024. godine

4. AP-1205/24Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 621512 19 Rsž od 29. januara 2024. godine

5. AP-1210/24Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 631043 19 Rsž od 17. januara 2024. godine

6. AP-1211/24Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 650952 20 Rsž od 23. januara 2024. godine

7. AP-4250/24Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 553088 24 Rsž 2 od 17. septembra 2024. godine

8. AP-4251/24Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 608945 19 Rsž od 19. avgusta 2024. godine

9. AP-204/25Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 778881 21 Rsž od 3. decembra 2024. godine

10. AP-274/25Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 589453 19 Rsž od 7. novembra 2023. godine

11. AP-600/25Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 693916 20 Rsž od 11. decembra 2024. godine

12. AP-601/25Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 689441 20 Rsž od 16. decembra 2024. godine

13. AP-604/25Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 778149 21 Rsž od 20. decembra 2024. godine

14. AP-606/25Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 778002 21 Rsž od 26. novembra 2024. godine

15. AP-870/25Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 689435 21 Rsž od 20. januara 2025. godine

16. AP-871/25Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 557510 24 Rsž 2 od 23. januara 2025. godine

17. AP-872/25Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 552311 24 Rsž 2 od 21. januara 2025. godine

18. AP-1263/25Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 546177 24 Rsž 2 od 22. januara 2025. godine

19. AP-1264/25Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 841809 21 Rsž od 27. januara 2025. godine

20. AP-1527/25Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 527789 25 Rev od 20. februara 2025. godine

21. AP-2126/25Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 731870 21 Rsž od 10. marta 2025. godine

22. AP-2214/25Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 563952 24 Rev od 11. marta 2025. godine

23. AP-2987/25Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 533518 25 Rsž 2 od 28. maja 2025. godine

24. AP-3740/25Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 713071 25 Rsž 2 od 8. jula 2025. godine

25. AP-3755/25Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 544685 23 Rsž 2 od 23. januara 2025. godine

26. AP-4135/25Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 626252 25 Rsž 2 od 9. jula 2025. godine

2. U pojedinim predmetima apelanti su izjavili izjavili revizije Vrhovnom sudu, koje su rješenjima Vrhovnog suda odbačene kao nedopuštene. Imajući u vidu da su rješenjima Vrhovnog suda revizije apelanata odbačene kao nedopuštene, te da ne predstavljaju djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da su i u tim predmetima drugostepene presude navedene u tački 1. ove odluke (tabela) konačne odluke u tim postupcima.

Spajanje predmeta

3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1201/24.

Činjenice

4. U konkretnim slučajevima, obavezan je tuženi (KJKP „Gradski saobraćaj“ d.o.o. Sarajevo) da apelantima, na ime potraživanja iz radnog odnosa, isplati novčane iznose i/ili da uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, dok su u preostalom dijelu tužbeni zahtjevi odbijeni, sve preciznije navedeno u izrekama presuda.

5. U obrazloženju pojedinih odluka sudovi su naveli, između ostalog, da su apelanti u spornim periodima bili zaposlenici tuženog, te da je tuženi pristupio Kolektivnom ugovoru o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti komunalne privrede Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: GKU). Dalje, navedeno je da su odredbama člana 43. GKU utvrđeni najniži koeficijenti grupa složenosti poslova, pa tako poslovi koje obavljaju apelanti spadaju u određenu grupu složenosti poslova kojima pripadaju koeficijenti u određenom rasponu. Zatim, ukazano je da apelanti tokom postupaka nisu dokazali da im u okviru grupe u koju su razvrstani pripadaju veći koeficijenti (od koeficijenata na osnovu kojih je vještak finansijske struke izvršio obračun potraživanja), odnosno da su obavljali složenije poslove i da ti poslovi zbog svoje složenosti spadaju u drugu, po apelante povoljniju grupu složenosti. Takođe, navedeno je da primjena povoljnijeg prava, u skladu sa odredbama člana 3. stav 3. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju F BiH, podrazumijeva da zaposlenik ima pravo na obračun plaće u skladu s najnižim koeficijentom predviđenim odredbama GKU za tu grupu poslova, dok ovo načelo ne podrazumijeva i primjenu najpovoljnijeg koeficijenta predviđenog za tu vrstu složenosti poslova, koji bi se imao primijeniti samo ukoliko je to utvrđeno ugovorom o radu ili internim aktima poslodavca. Isto tako, navedeno je da se neki od apelanata neosnovano pozivaju na odredbe Pravilnika tuženog od 7. aprila 2009. godine, s obzirom da je taj Pravilnik stavljen van snage.

6. Nadalje, u obrazloženju pojedinih odluka sudovi su naveli, između ostalog, da je u prvostepenim postupcima utvrđeno da je između tuženog i Sindikalnog odbora radnika Komunalne privrede KJKP GRAS zaključen Sporazum od 12. novembra 2015. godine, na osnovu člana 105. GKU. Utvrđeno je da su navedenim sporazumom ugovorne strane regulisale prava i obaveze u primjeni GKU, u cilju finansijske stabilizacije tuženog. Takođe, utvrđeno je da je navedenim sporazumom propisana korekcija vrijednosti najnižeg koeficijenta složenosti poslova (član 2. st. 1. i 2.), određena je naknada za ishranu u toku rada u visini od 12,00 KM po danu (stav 3.), određeno da isplata regresa zavisi od materijalnih mogućnosti preduzeća, te da se, u slučaju nedostataka finansijskih sredstava, regres neće isplaćivati (stav 6.). Osim toga, utvrđeno je da je članom 3. stav 1. Sporazuma propisano da se taj sporazum primjenjuje od prvog obračuna plate, tj. od 1 juna 2015. godine. Sudovi su naveli da su neosnovani navodi apelanata, izneseni u pojedinim predmetima, da Sindikalni odbor radnika Komunalne privrede KJKP GRAS, koji nije ugovorna strana iz GKU, nije bio ovlašten da potpiše Sporazum. Naime, ukazali su da je Sporazum rezultat dogovora Sindikalne podružnice tuženog i tuženog kao poslodavca, kojim su regulisani njihovi međusobni odnosi, što je u skladu sa čl. 2 i 3. Konvencije Međunarodne organizacije rada o kolektivnom pregovaranju broj 154. iz 1981. godine, na koju kao prioritetnu upućuje član 1. Zakona o radu. Nadalje, sudovi su ukazali da je prvostepeni sud pravilno odbio tužbene zahtjeva apelanata za isplatu razlike plata za sporni period, tj. počev od 1. juna 2015. godine pa nadalje, budući da se u tom periodu na obračun plata primjenjivao Sporazum. Pri tome, ukazali su da su se ugovorne strane u članu 3. stav 1. Sporazuma dogovorile da će se sporazum primjenjivati od ,,prvog obračuna plata”, što znači da su se ugovorne strane saglasile o retroaktivnoj primjeni tog sporazuma. Takođe, ukazali su da je tuženi kasnio sa isplatom plata pet mjeseci, te da je stoga prvostepeni sud pravilno zaključio da se Sporazum primjenjuje od 1. juna 2015. godine. Zatim, sudovi su ukazali da je prvostepeni sud pravilno odbio zahtjeve za isplatu regresa za 2015. godinu, kao i za naredne godine, imajući u vidu da je Sporazumom određeno da je isplata regresa uslovljena pozitivnim poslovanjem tuženog, a da je tuženi u navedenom periodu poslovao sa gubitkom. Pri tome, u pojedinim predmetima, ukazali su da su osnovani zahtjevi apelanata za isplatu regresa za 2015. godinu, jer je u tim predmetima utvrđeno da su apelanti koristili godišnji odmor u prvom dijelu godine, tj. prije stupanja na snagu Sporazuma. Takođe, u pojedinim predmetima, u odnosu na zahtjev apelanata za isplatu razlike naknade za ishranu (topli obrok) od 1. juna 2015. godine pa nadalje, ukazali su da je građansko odjeljenje tog suda na sjednici održanoj 2. marta 2022. godine zauzelo stav da se navedeni sporazum primjenjuje i na isplatu naknade za ishranu. Imajući u vidu da je apelantima isplaćena naknada za topli obrok u skladu sa Sporazumom naveli suda je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio zahtjeve apelanata u tom dijelu.

Apelacioni navodi

7. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu apelacione navode, apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili relevantne propise. Apelanti, u pojedinim predmetima, navode da su sudovi pogrešno utvrdili da poslovi koje apelanti obavljaju spadaju u određenu grupu složenosti poslova kojima pripadaju koeficijenti u određenom rasponu. Pored toga, u pojedinim predmetima, apelanti navode da sindikat, u smislu člana 105. GKU, može dati saglasnost samo na umanjenje vrijednosti koeficijenta plata, ali ne u odnosu na topli obrok i regres, te da saglasnost može dati samo ugovorna strana iz GKU. Pri tome, navode da Sindikalni odbor radnika Komunalne privrede KJKP GRAS nije bio ugovorna strana, te da stoga nije bio ovlašten da potpiše navedeni Sporazum. Stoga, smatraju da je Sporazum nevažeći i da se nije mogao primjenjivati od 1. juna 2015. godine.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32godine, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-

156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

10. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi ustavnih prava odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritum broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. s daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba

11. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da su Vrhovni sud i Kantonalni sud u obrazloženju osporenih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije utvrdio kršenje navedenih ustavnih prava (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-399/18 od 10. aprila 2018. godine, AP-

2309/18 od 6. juna 2018. godine i AP-1978/23 od 24. oktobra 2025. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

12. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1201/24 (R. V. i drugi) | Sudska praksa | Aktio