Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1550/26 (Evropski univerzitet "Kallos" Tuzla)
Odluka donesena 02. 07. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1550/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
02. 07. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine, u predmetu broj AP-1550/26, rješavajući zahtjev Evropskog univerziteta „Kallos“ Tuzla za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Evropskog univerziteta „Kallos“ Tuzla za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Evropski univerzitet „Kallos“ Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Mirnes Ajanović, advokat iz Tuzle, podnio je 24. aprila 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 025031 25 Uvp 2 od 8. aprila 2026. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene te predložio, pored ostalog, da Ustavni sud odredi privremenu mjeru kojom će se odgoditi izvršenje rješenja Ministarstva obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 10/1-34-010766/24 od 29. aprila 2024. godine koje je predmet ove apelacije, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. Dalje, apelant je predložio da se privremenom mjerom zabrani pozivanje na to rješenje kao pravni osnov za donošenje novih akata ili preduzimanje bilo kakvih radnji, imajući u vidu da je njegovo pravno dejstvo vremenski ograničeno i da je prestalo istekom roka. Apelacija je registrirana pod brojem AP-1550/26 .
2. Apelant, koga zastupa Predrag Krsmanović, advokat iz Tuzle, podnio je 28. aprila 2026. godine još jednu apelaciju Ustavnom sudu protiv presuda Kantonalnog suda br. 03 0 U 025031 25 Uvp 2 od 8. aprila 2026. godine i 03 0 U 025031 24 U od 16. juna 2025. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere te predložio da Ustavni sud, radi sprečavanja nastupanja nenadoknadive štete, odredi privremenu mjeru kojom će, privremeno, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda, obustaviti pravno dejstvo tačke 2. navedenog rješenja Ministarstva od 29. aprila 2024. godine kojim je apelantu zabranjen upis studenata u prvu godinu studija. Dalje, apelant je, u suštini, predložio da se privremenom mjerom obustavi provođenje svih radnji i pravnih posljedica koje iz te zabrane neposredno proizlaze. Apelacija je registrirana pod brojem AP-1606/26.
Spajanje predmeta
3. Budući da se apelacijama pokreće isto činjenično i pravno pitanje, te da ih je podnio isti apelant, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta AP-1550/26 i AP-1606/26 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku o privremenoj mjeri pod brojem AP-1550/26.
Činjenice
4. Ministarstvo je, u postupku periodičnog utvrđivanja ispunjenosti uslova za rad apelanta, donijelo rješenje broj 10/1-34-010766/24 od 29. aprila 2024. godine kojim je utvrđeno da apelant ne ispunjava kadrovske i prostorne uslove za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja na području Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: TK), te mu je utvrđen rok od jedne godine za otklanjanje utvrđenih nedostataka (tačka 1. izreke). Također, utvrđeno je da se u roku iz tačke 1. ovog rješenja na visokoškolskoj ustanovi-apelantu, ne može vršiti upis studenata u prvu godinu studija (tačka 2. izreke). U obrazloženju rješenja Ministarstvo je navelo da je ministar donio rješenje od 22. marta 2024. godine o imenovanju Komisije za vršenje nadzora i provjeru ispunjenosti uslova za rad apelanta, sa zadatkom da o izvršenom nadzoru dostavi Izvještaj ministru na razmatranje i dalje postupanje. Komisija je 19. aprila 2024. godine sačinila i ministru dostavila Izvještaj. Dalje, Ministarstvo je ukazalo da je svoje utvrđenje da apelant ne ispunjava kadrovske i prostorne uslove za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja zasnovalo na činjenici da je apelant promijenio sjedište i da se sada nalazi u prostoru za koji nije osigurao upotrebnu dozvolu propisanu Zakonom o prostornom uređenju i građenju TK, bez koje dokumentacije se taj prostor ne smije koristiti. Naime, Ministarstvo je obrazložilo da je utvrđeno da apelant, kao visokoškolska ustanova u cjelini, nema upotrebnu dozvolu za obavljanje djelatnosti u tom prostoru. Navedeno, kako je obrazloženo, podrazumijeva da niti jedan fakultet, kao apelantova organizaciona jedinica, ne ispunjava prostorne uslove za obavljanje djelatnosti, budući da se nastava na svim fakultetima obavlja na istoj adresi. Dakle, Ministarstvo je ukazalo da je zbog toga, zajedno sa ostalim utvrđenim propustima, cijenilo da apelant ne ispunjava prostorne uslove za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, te je slijedom toga, primjenom odredbe člana 26. Zakona o visokom obrazovanju TK, zabranilo apelantu da vrši upis studenata u prvu godinu studija.
5. Komisija za drugostepeno upravno rješavanje Vlade TK (u daljnjem tekstu: Komisija) je donijela rješenje broj UP2-02/10-34-000143-24 od 28. juna 2024. godine kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva od 29. aprila 2024. godine. U obrazloženju rješenja Komisija je, pored ostalog, ukazala da relevantne zakonske odredbe daju ovlaštenje ministru kao rukovodiocu organa uprave za donošenje pojedinačnih akata, dok mu odredbe podzakonskih akata daju ovlaštenje za formiranje Komisije za vršenje nadzora i provjeru ispunjenosti uslova za rad apelanta, te određivanje njenog sastava i zadataka koje će obaviti.
6. Kantonalni sud je presudom broj 03 0 U 025031 24 U od 16. juna 2025. godine odbio apelantovu tužbu podnesenu protiv rješenja Komisije od 28. juna 2024. godine. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, pored ostalog, naveo da je suprotno odredbi čl. 9. i 10. Standarda i normativa visokog obrazovanja utvrđeno da apelant nije obezbijedio minimalnu površinu po jednom studentu za određeni broj studenata u zavisnosti od naučne oblasti. Dalje, Kantonalni sud je istakao da apelant ne ispunjava ni kadrovske uslove jer nije obezbijedio ½ nastavnika u radnom odnosu sa punim radnim vremenom, u odnosu na ukupan broj sati predavanja na svim studijskim godinama studijskog programa (član 17. st. 2. i 3. Standarda i normativa visokog obrazovanja). Također, Kantonalni sud je ukazao da apelant nije dostavio ni dokaz da je obezbijedio stručno bibliotečko osoblje, što je suprotno odredbi člana 13. stav 2. navedenih Standarda, kao i što suprotno odredbi člana 27. tih Standarda apelant nije obezbijedio dovoljan broj zaposlenika na održavanju higijene objekata i opreme. Shodno tome, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni organ pravilno postupio kada je uz primjenu čl. 25. i
26. Zakona o visokom obrazovanju TK, odlučio kao u izreci rješenja.
7. Kantonalni sud je presudom broj 03 0 U 025031 25 Uvp 2 od 8. aprila 2026. godine odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 16. juna 2025. godine. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da donošenjem pobijane presude sud nije povrijedio kantonalni zakon, niti je učinio povredu federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari, zbog čega je navedeni zahtjev neosnovan. Dalje, Kantonalni sud je, pored ostalog, obrazložio da je apelantu pružena mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima važnim za donošenje rješenja, kao i mogućnost da dostavi sve relevantne dokaze budući da mu je, u prvostepenom postupku i prije donošenja rješenja, ostavljen rok za dostavu određene dokumentacije. Dakle, Kantonalni sud je ukazao da se apelant tada mogao izjasniti o svim činjenicama i okolnostima, te mogao dostaviti svu dokumentaciju radi dokazivanja ispunjavanja uslova za obavljanje djelatnosti. Pored toga, istakao je da je apelant imao mogućnost i da u žalbi na prvostepeno rješenje iznese sve činjenice i predloži sve dokaze kojima osporava navode iz prvostepenog rješenja, što je apelant i učinio i u pogledu kojih činjenica se raspravljalo u drugostepenom rješenju, pa se stoga ne može smatrati da mu je onemogućeno učešće u postupku. Kantonalni sud je odlučio kao u izreci presude primjenom člana 46 stav 1. Zakona o upravnim sporovima.
8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelant navodi da su organi uprave i Kantonalni sud proizvoljno utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo, te da osporene odluke nisu dovoljno obrazložene, pri čemu je došlo do uskraćivanja djelotvorne sudske kontrole u upravnom sporu. Dalje, apelant ukazuje da već duže vrijeme trpi štetne posljedice u pogledu velikog pada broja upisanih studenata, kao i prihoda, te da bez hitne intervencije Ustavnog suda postoji realna opasnost daljeg urušavanja apelantove djelatnosti i imovine. Pri tome navodi da se bliže upisni junski rokovi za upis studenata u prvu godinu studija i da postoji mogućnost i da dođe do prestanka rada apelanta zbog teškog finansijskog stanja izazvanog dosadašnjim štetnim posljedicama, pa smatra da su ispunjeni uslovi da Ustavni sud donese predloženu privremenu mjeru. Također, apelant tvrdi da je šteta, prouzrokovana navedenom zabranom, već nastupila i nastavlja da nastaje, te da ima kontinuiran i progresivan karakter, kao i da je po svojoj prirodi nenadoknadiva, pa je zbog toga ispunjen ključni uslov za donošenje privremene mjere-postojanje opasnosti od nastupanja nepopravljive štete, a što zahtijeva hitnu intervenciju Ustavnog suda.
9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelant donošenje privremene mjere vezuje za apelacione navode o meritumu predmeta. Dakle, Ustavni sud zapaža da apelant u zahtjevu za privremenu mjeru iznosi argumente kojim se osporava zakonitost osporenih odluka te tvrdnjama da će se to odraziti na broj upisanih studenata i njegovo poslovanje. Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelant takvom argumentacijom u datim okolnostima nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman