Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1751/26 (A.T.)
Odluka donesena 02. 07. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1751/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
02. 07. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine, u predmetu broj AP-1751/26, rješavajući zahtjev A. T. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbija se kao neosnovan zahtjev A. T. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. A. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Sandi Abdagić advokat iz Cazina, podnio je 8. maja 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 K 061462 26 Kž od 16. februara 2026. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odredio da se odloži izvršenje kazne zatvora po navedenoj osporenoj presudi Kantonalnog suda do okončanja postupka o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 18 0 K 061462 25 K od 14. novembra 2025. godine apelant i još jedno licu su oglašeni krivim za produženo krivično djelo teška krađa iz člana 287. stav 1. tačka a) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ) u vezi sa članom 286. stav 1. KZ, a sve u vezi sa članom 31. i 55. navedenog zakona. Apelantu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca i određeno je da se kazna neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine od pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo. Apelant je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 50,00 KM. U obrazloženju presude, Općinski sud je naveo da je apelant na glavnom pretresu priznao krivicu za krivična djela koja su mu optužnicom stavljena na teret. Općinski sud je dalje naveo dokaze koji su provedeni na glavnom pretresu, te ih je doveo u vezu sa apelantovim priznanjem, te je na osnovu toga zaključio da se u apelantovim radnjama stekla sva obilježja krivičnog djela za koje je optužen. Odlučujući o vrsti i visini krivične sankcije, Općinski sud je cijenio sve okolnosti koje se od uticaja na izbor vrste i visine sankcije, posebno stepen društvene opasnosti djela i učinioca, te okolnosti pod kojim je djelo učinjeno. Od olakšavajućih okolnosti sud je cijenio da je apelant priznao izvršenje djela i da je time doprinio bržem i ekonomičnijem okončaju krivičnog postupka. Općinski sud je kao olakšavajuću okolnost cijenio i iskazano kajanje, te korektno ponašanje tokom krivičnog postupka. S druge strane, kao otežavajuću okolnost Općinski sud je cijenio apelantovu raniju osuđivanost, te izraženu upornost u činjenju krivičnog djela. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da će se uslovnom osudom postići svrha kažnjavanja.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 18 0 K 061462 26 Kž od 16. februara 2026. godine, uvažena je žalba Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona, prvostepena presuda je preinačena u odluci o krivičnopravnoj sankciji tako što je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. U obrazloženju osporene presude, Kantonalni sud je naveo da je u skladu sa odredbama člana 319. stav
1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP) pred tim sudom održana sjednica vijeća, te da je sjednici prisustvovala kantonalna tužiteljica. Dalje je obrazložio da je prvostepeni sud prilikom odlučivanja o krivičnopravnoj sankciji dao prenaglašen značaj olakšavajućim okolnostima, te da nije u dovoljnoj mjeri cijenio otežavajuće okolnosti. U tom kontekstu je ukazao da je apelant ranije osuđivan dva puta i da su mu izricane uslovne osude. Imajući u vidu da ranije izrečene krivičnopravne sankcije nisu uticale na apelanta da prestane sa činjenjem krivičnih djela, Kantonalni sud mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci cijeneći da takva kazna odgovara težini počinjenog djela i stepenu krivične odgovornosti, naglašavajući da je takva kazna neophodno potrebna u cilju postizanja svrhe kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije.
4. Apelant smatra da su mu osporenim presudama prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te ukazuje na kršenje člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelant navodi da je Kantonalni sud po žalbi tužioca postupao u smislu odredbe 319. stav 1. ZKP-a, te da nije apelant nije pozvan na sjednicu vijeća odnosno da nije obaviješten o njenom održavanju pa se stoga pred žalbenim vijećem nije mogao ni izjasniti. Takođe ističe da je Kantonalni sud jedino u apelantovom prisustvu, te na temelju održanog pretresa, mogao izmijeniti zaključke o apelantovom karakteru i njegovoj ličnosti. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava, te da prije donošenje odluke o apelaciji, usvoji predloženu privremenu mjeru. Bez usvajanja privremene mjere, kako je obrazloženo, apelant će na osnovu osporene presude koja je rezultat teškog kršenja konvencijskih prava biti upućen na izdržavanje izrečene kazne budući da mu je uručen uputni akt, dok on kao neuko lice nije podnio zahtjev za odlaganje njenog izvršenja.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud naglašava da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.
9. U konkretnom slučaju, apelant traži od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru o odlaganju izvršenja sudske odluke koja je predmet apelacije. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da su njegovi navodi o kršenju ustavnih i konvencijskih prava dovoljan osnov i razlog za njeno donošenje, te da je ukazao na razloge koji se zapravo tiču merituma predmeta o kojima Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. Ustavni sud podsjeća da je, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-4705/25 od 11. maja 2026. godine, tačka 13., dostupna www.ustavnisud.ba). U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Međutim, Ustavni sud smatra da apelant u datim okolnostima nije dokazao da su ispunjeni uslovi iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere .
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman