Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4355/25 (A. H.)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4355/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine, u predmetu broj AP-4355/25, rješavajući zahtjev Admira Hadžipašića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Admira Hadžipašića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Admir Hadžipašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, podnio je 29. septembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 K 015030 24 Kž 20 od 20. februara 2025. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 K 015030 24 Kv 21 od 11. oktobra 2024. godine.

2. Apelant je 16. oktobra 2025. godine dopunio apelaciju na način da je osporio rješenje Kantonalnog suda broj 01 0 K 015030 25 Kpp 56 od 10. oktobra 2025. godine. Osim toga, apelant je u dopuni tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi Ustavni sud naložio Kantonalnom sudu da do okončanja ovog postupka obustavi primjenu mjera zabrane raspolaganja imovinom apelanta. Apelant je dopunio apelaciju 11. oktobra 2025. godine. U dopuni je apelant ponovno osporio navedena rješenja Vrhovnog suda i Kantonalnog suda. Također, apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti sudu da obustavi primjenu osporenih mjera i izvrši povrat zadržanih sredstava do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

Uvodne napomene

3. Pred Kantonalnim sudom je u tijeku kazneni postupak protiv apelanta, po potvrđenoj optužnici Kantonalnog tužiteljstva u Bihaću (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) za kazneno djelo organiziranog kriminala, u vezi sa kaznenim djelima zloupotrebe položaja ili ovlaštenja, primanja nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem, primanja nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem, pranja novca i krivotvorenja službene isprave.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 K 015030 20 Kpp 46 od 30. juna 2021. godine određeno je da se produžavaju privremene mjere osiguranja imovinske koristi zbog osnovane sumnje da su novčana sredstva stečena izvršenjem kaznenog djela organiziranog kriminala, za koje se vodi istraga protiv apelanta. Određeno je da se privremene mjere, shodno odredbi člana 17. stav (3) Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom FBiH, izriču na rok od dvije godine, te da će nakon proteka tog roka sud odlučiti o njihovom daljnjem trajanju.

5. Apelant je protiv ovog rješenja podnio žalbu, koja je odbijena rješenjem Vrhovnog suda broj 01 0 K 015030 21 Kž 14 od 13. juna 2022. godine.

6. Apelant je protiv navedenih rješenja podnio apelaciju Ustavnom sudu, koja je odlukom broj AP-1828/22 djelomično usvojena, pa je utvrđena povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01 0 K 015030 21 Kž 14 od 13. juna 2022. godine.

7. Tužiteljstvo je u optužnici broj T01 0 KTOV 0033523 21 od 22. juna 2023. godine predložio da sud produži privremenu mjeru osiguranja imovinske koristi prema apelantu. Nakon što je sudac za prethodno saslušanje Kantonalnog suda potvrdio optužnicu, rješenjem od 12. jula 2023. godine produžene su privremene mjere osiguranja imovinske koristi prema apelantu.

8. Rješenjem Vrhovnog suda broj 01 0 K 015030 23 Kž 16 od 12. septembra 2023. godine ukinuto je rješenje Kantonalnog suda od 12. jula 2023. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

9. U ponovnom postupku Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 K 015030 23 Kv 20 od 7. marta 2024. godine, produžene su privremene mjere osiguranja imovinske koristi prema apelantu.

10. Rješenjem Vrhovnog suda broj 01 0 K 015030 24 Kž 19 od 5. augusta 2024. godine djelomičnim uvažavanjem apelantove žalbe, ukinuto je rješenje Kantonalnog suda od 7. marta 2024. godine i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Osporena rješenja

11. U ponovnom postupku, rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 K 015030 24 Kv 21 od 11. oktobra 2024. godine, produžene su privremene mjere osiguranja imovinske koristi prema apelantu.

12. Rješenjem Vrhovnog suda broj 01 0 K 015030 24 Kž 20 od 20. februara 2025. godine djelomičnim uvažavanjem apelantove žalbe, ukinuto je rješenje Kantonalnog suda od 11. oktobra 2024. godine i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

13. U ponovnom postupku, Kantonalni sud je donio rješenje broj 01 0 K 015030 25 Kv 22 od 24. oktobra 2025. godine, kojim su produžene privremene mjere osiguranja imovinske koristi protiv apelantu.

14. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđeni pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Europske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je naveo da Kantonalni sud ni nakon višemjesečnog perioda nije odlučio o privremenim mjerama osiguranja. Naveo je, također, da postupak traje od 2019. godine s čestim vraćanjima predmeta i promjenama sudskih vijeća bez konačne odluke. Dalje, apelant je naveo da sudovi nisu obrazložili razmjernost između navodne koristi i oduzete imovine, kao i da Kantonalni sud nije ispoštovao upute Vrhovnog suda dane u rješenju od 5. augusta 2024. godine, uključujući nejasnoće u vezi s visinom imovinske koristi i načinom njenog utvrđivanja. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je naveo da je u apelaciji ukazao na ozbiljna kršenja njegovih prava i da je, imajući u vidu sve navode iz apelacije, važno da Ustavni sud naloži Kantonalnom sudu da do okončanja ovog postupka obustavi primjenu mjera zabrane raspolaganja imovinom apelanta, jer bi njihovo dalje zadržavanje prouzrokovalo tešku i nepopravljivu štetu u dodatno produbilo povredu prava na imovinu, te da istu vrati apelantu.

15. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

16. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

18. Ustavni sud, razmatrajući apelantove navode koji se tiču izrečene privremene mjere osiguranja imovinske koristi, primjećuje da apelant tvrdi da izvršenje te mjere ima negativne posljedice i da bi daljnje zadržavanje njegove imovine prouzrokovalo tešku i nepopravljivu štetu u dodatno produbilo povredu prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud zapaža da se radi o navodima koji se tiču merituma predmeta koji nije okončan pred redovnim sudovima. Također, apelant te navode nije potkrijepio konkretnim činjenicama ili dokazima iz kojih bi proizlazilo da bi izvršenje privremene mjere osiguranja prije donošenja odluke o apelaciji dovelo do štete koja se kasnije ne bi mogla otkloniti ili nadoknaditi. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je protiv apelanta u tijeku kazneni postupak zbog niza teških, koruptivnih kaznenih djela. U takvim okolnostima, Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju je apelant naveo nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Iz navedenog proizlazi da apelant nije ponudio razloge koji bi ukazivali da su u takvim okolnostima ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

19. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen.

20. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

21. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4355/25 (A. H.) | Sudska praksa | Aktio