Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1737/26 (Udruženje „Resursni Aarhus centar u BiH“)
Odluka donesena 02. 07. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1737/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
02. 07. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine, u predmetu broj AP-1737/26, rješavajući zahtjev Udruženja „Resursni Aarhus centar u BiH“ za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Udruženja „Resursni Aarhus centar u BiH“ za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Udruženje „Resursni Aarhus centar u BiH“ iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 8. maja 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 034450 25 Uvp od 5. februara 2026. godine. Istovremeno, apelant je podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio privremenu „zabranu rada HE „Dabar“ na rijeci Zalomci kojom upravlja „Hidroelektrana Dabar” d.o.o. Trebinje“ (u daljnjem tekstu: zainteresovano lice), do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
2. Rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 15.04-96-127/22 od 10. oktobra 2022. godine, obnovljeno je rješenje Ministarstva od 27. novembra 2017. godine, kojim je izdata ekološka dozvola za HE „Dabar“, sa rokom važenja do 27. novembra 2027. godine, pod uslovima pobliže opisanim u tač. od 2. do 13. dispozitiva rješenja.
3. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 034450 23 U od 30. aprila 2024. godine, odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja Ministarstva.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 034450 25 Uvp od 5. februara 2026. godine, odbijen je zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. U obrazloženju, Vrhovni sud je istakao da je Okružni sud odbijanje apelantove tužbe obrazložio pozivanjem na odredbe člana 2. stav 5. i člana 9. stav 2. Aarhuske konvencije, člana 14. stav 1. i člana 94. Zakona o zaštiti živome sredine (u daljnjem tekstu: Zakon). Vrhovni sud je naveo da je zainteresovano lice podnijelo zahtjev za izdavanje obnovljene ekološke dozvole uz izmijenjene uslove. Dalje je istakao da je Ministarstvo, nakon analize priloženih dokaza i pribavljenog mišljenja ovlaštenog pravnog lica za davanje stručnog mišljenja iz oblasti zaštite životne sredine, izdalo obnovljenu ekološku dozvolu i o tome dalo argumentovane i potpune razloge. Naime, prema navedenom stručnom mišljenju, izmjena ranije projektovanog kanala kroz Dabarsko polje, u okviru HE „Dabar“, neće dovesti do značajnih negativnih uticaja na životnu sredinu u odnosu na projektno rješenje za koje je izdata postojeća ekološka dozvola. Također je konstatovano, da će izgradnja zahtijevati angažman i prisustvo većeg broja građevinskih mašina, kao i izvođenje složenijih građevinskih radova, što će dovesti do određenog uticaja na kvalilet vazduha i emisije buke na konkretnoj mikrolokaciji. Međutim, kako je obrazloženo, ovi će uticaji biti znatno manji u odnosu na ranije projektovano rješenje, s obzirom na smanjenu površinu zauzimanja zemljišta na kojoj će se izvoditi radovi. Vrhovni sud je istakao da s obzirom na to da su ovi uticaji privremeni, kratkotrajni i vezani samo za lokaciju izvođenja radova, da se ne mogu smatrali značajnim, budući i da planirana izmjena trase kanala ne utiče na mjere propisane ekološkom dozvolom u smislu neispunjavanja uslova i ciljeva koji su naloženi ovim mjerama. Shodno navedenom, Vrhovni sud je zaključio da je Ministarstvo u osporenom aktu, na osnovu svih dokaza koji su priloženi uz zahtjev, kao i stručnog mišljenja, zaključio da predložene promjene u zahtjevu za izdavanje obnovljene ekološke dozvole nisu značajne promjene, pa se u toj situaciji i ne provodi postupak izdavanja ekološke dozvole, a ni postupak procjene uticaja na životnu sredinu u smislu člana 14 stav 1. tačka m) Zakona.
5. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i odredbe člana II/6. i III/2.c) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant u suštini smatra da je u osporenoj odluci pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su proizvoljno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Apelant je istakao, između ostalog, da Vrhovni sud nije donio pravičnu i nepristrasnu presudu. Naime, u svom obrazloženju, Vrhovni sud je primarno cijenio obrazloženja odluka Ministarstva i Okružnog suda, dok su zanemareni apelantovi navodi, odnosno nije pruženo adekvatno obrazloženje zašto su ti navodi „odbačeni“. Apelant je istakao da prilikom donošenja prvostepenog rješenja nisu adekvatno razmatrani razlozi odbacivanja komentara uključene javnost, da je navedeno rješenje izdato bez da su apelant i šira javnost bili adekvatno uključeni, a što je bilo dužno učiniti. Apelant je ukazao da je navedeno regulisano, između ostalog i odredbama Konvencije o pristupu informacijama, učešću javnosti i pristupu pravdi u pitanjima okoliša, poznata kao Aarhuska konvencija. Prema tome, apelant smatra da je Vrhovni sud bio dužan primijeniti Aarhusku konvenciju, koja se direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini i ima prioritet nad ostalim zakonima. Međutim, apelant smatra da mu je Vrhovni sud, protivno navedenom, svojim nedostatnim obrazloženjem, potpunim zanemarivanjem apelantovih navoda, te samim donošenjem osporene presude uskratio pravo na pravičnu i nepristrasnu presudu. Apelant je istakao da je kao udruženje usmjereno na promovisanje zaštite okoliša u BiH, kao i na promociju adekvatne implementacije Aarhuske konvencije na teritoriji BiH, tužbu podnio u cilju zaštite okoliša te zaštite zdravlja i sigurnosti mještana naselja Hercegovine. U vezi s tim apelant navodi da ni kao stranka ni kao zainteresovana javnost nije bio uključen pravovremeno u proces donošenja prvostepenog rješenja, odnosno nije mu bilo pravovremeno dostavljeno. Također, u ovaj proces nisu bili pravovremeno uključeni ni mještani naselja koji žive uz postrojenje HE „Dabar“. Apelant je istakao i da je osporenim odlukama redovnih sudova teret dokazivanja prebačen na javnosti koju se predmet tiče (poput apelanta) da dokaže da pojedini projekat ima značajan negativan uticaj na ljudsko zdravlje i/ili životnu sredinu u odnosu na postrojenja u okolišu/životnoj sredini, a što je suprotno Zakonu. S obzirom na navedeno apelant je predložio da se apelacija usvoji kao i da Ustavni sud donese predloženu privremenu mjeru.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je za Ustavni sud neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom traži da se naloži privremena zabranu rada HE „Dabar“. Stoga proizlazi da apelant taj zahtjev vezuje za navode koji se tiču merituma predmeta o čemu Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da argumentacijom koju je apelant naveo nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
13. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman