Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1780/26 (A. M.)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1780/26

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine, u predmetu broj AP-1780/26, rješavajući apelaciju Aleksandra Markovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandra Markovićapodnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 239668 26 Gž od 9. aprila 2026. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandra Markovićapodnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 239668 26 Gž od 9. aprila 2026. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksandar Marković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Goran Pepić advokat iz Banjaluke, podnio je 12. maja 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 239668 26 Gž od 9. aprila 2026. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 239668 17 I 2 od 3. decembra 2025. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Osnovnom sudu da obustavi sve radnje izvršenja u predmetu 71 0 I 239668 17 I 2 do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. Uvodne napomene

2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda od 14. juna 2016. godine, po prijedlogu tražioca izvršenja (JU „ Zavod za zapošljavanje Republike Srpske“) protiv apelanta kao izvršenika, određeno je izvršenje na osnovu izvršne isprave – presude Osnovnog suda u Sokocu od 24. aprila 2015. godine, na apelantovim novčanim sredstvima i pokretnim stvarima. Osporene odluke

3. Rješenjem Osnovnog suda od 20. decembra 2017. godine, po prijedlogu tražioca izvršenja promijenjeno je sredstvo i predmet izvršenja tako što je kao predmet izvršenja označen ½ plate koju apelant ostvaruje kod određenog poslodavca.

4. Rješenjem Osnovnog suda od 3. decembra 2025. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja.

5. Rješenjem Okružnog suda od 9. aprila 2026. godine odbijena je apelantova žalba, te je potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 3. decembra 2025. godine. U obrazloženju osporenog rješenja, Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je tražilac izvršenja tražio ponovnu promjenu predmeta izvršenja i to na ½ plate koju apelant ostvaruje kod poslodavca, te je prvostepeni sud uz podnesak od 17. juna 2025. godine dostavio tom poslodavcu rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 20. decembra 2017. godine. Takođe, naveo je da je apelant 30. juna 2025. godine izjavio prigovor na navedeno rješenje od 20. decembra 2017. godine, navodeći da nije steklo svojstvo izvršnosti zbog neuredne dostave apelantu. Zatim, Okružni sud je naveo da iz sadržaja povratnice proizlazi da je konkretno rješenje dostavljeno apelantu 22. decembra 2017. godine, koji se potpisao kao „Marković Sale“, te je osim potpisa primaoca navedeno da je pismeno uručeno lično i potpis dostavljača. U vezi s tim, naveo je da su protiv rješenja od 20. decembra 2017. godine stranke imale pravo izjaviti prigovor u roku od osam dana od prijema rješenja, shodno članu 12. st. (2) i (3) Zakona o izvršnom postupku. Slijedom navedenog, ukazao je da je apelant 30. juna 2025. godine izjavio prigovor protiv rješenja od 20. decembra 2017. godine, koje mu je dostavljeno 22. decembra 2017. godine, čime je njegov prigovor neblagovremen, te ga je prvostepeni sud trebao odbaciti primjenom odredbe člana 213. stav (1) Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 21. stav (1) Zakona o izvršnom postupku. Konačno, ukazao je da iako je prvostepeni sud apelantov prigovor odbio pobijanim rješenjem od 3. decembra 2025. godine, to u pogledu pravnih posljedica za apelanta ima isto dejstvo.

6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.a)Dopustivost ratione materiae, u odnosu na pravo na pravično suđenje

8. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kog se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02od 26. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

9. U konkretnom postupku, u kojem je donesena osporena odluka, odlučivalo se o ispunjenosti zakonskih uslova da se promijeni predmet i sredstvo izvršenja u postupku prinudnog izvršenja pravosnažne presude protiv apelanta. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana apelantova „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. b)Neiscprljivanje pravnih lijekova mogućih prema zakonu, u odnosu na pravo na imovinu

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. septembra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da postupi u skladu sa odredbom člana 12. stav (3) Zakona o izvršnom postupku, zbog čega je Okružni sud zaključio da je njegov prigovor od 30. juna 2025. godine neblagovremen. Dakle, apelant nije postupio u skladu sa navedenom zakonskom odredbom, čime je propustio iscrpiti djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se, u odnosu na apelacione navode o povredi prava na imovinu, ne može razmatrati.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1780/26 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio