Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-387/23 (F. V.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-387/23

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-387/23, rješavajući apelaciju Ferida Veljovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ferida Veljovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 608808 25 Rsž 2 od 2. septembra 2025. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ferid Veljović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića podnio je 23. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne dužine postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 608808 20 Rsž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 31. januara 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju, koji su dostavljeni apelantu na izjašnjenje 23. februara 2023. godine. Apelant je 28. februara 2023. godine dostavio izjašnjenje.

4. Ustavni sud je 30. oktobra 2024. i 1. aprila 2026. godine od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatražio informacije o statusu predmeta. Informacije o statusu predmeta dostavljene su 8. novembra 2024. godine odnosno 9. aprila 2026. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelaciji navedene su kako slijedi.

6. Apelant je 31. oktobra 2016. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženih (KJKP „Gras“ d.o.o. Sarajevo i Federacija BiH, Ministarstvo finansija, Porezna uprava FBiH) radi uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i naknadu nematerijalne štete. Tužba je više puta vraćana apelantu na uređenje, te je konačno uređena tužba dostavljena prvostepenom sudu 24. oktobra 2018. godine. Općinski sud je 9. decembra 2019. godine donio prvostepenu presudu, protiv koje su žalbe podnijeli prvotuženi i apelant.

7. Kantonalni sud je 10. februara 2020. godine navedeni predmet primio na postupanje po žalbi, a presudu je donio 16. maja 2024. godine. Tom presudom je apelantova žalba djelimično uvažena, te prvostepena presuda u jednom dijelu ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu apelantova žalba odbijena, kao i žalba prvotuženog.

8. Općinski sud je, nakon otvaranja nove faze u konkretnom predmetu, 6. marta 2025. godine donio rješenje kojim se proglasio nenadležnim i ukinuo provedene radnje i odbacio uređenu tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev kojim je traženo da se drugotuženi obaveže da provede postupak prinudne naplate obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Apelant je protiv navedenog rješenja Općinskog suda podnio žalbu, koju je Kantonalni sud rješenjem od 2. septembra 2025. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je zatražio od Ustavnog suda da naloži Kantonalnom sudu da hitno odluči o žalbi.

b) Odgovori na apelaciju

10. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je trajanju postupka pred tim sudom doprinio sam apelant zato što je tužba imala nedostatke, zbog čega mu je sud više puta vraćao tužbu na uređenje.

11. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju opravdava dužinu trajanja postupka tako što se uglavnom poziva na Plan rješavanja starih predmeta koji je obavezan provoditi u skladu s instrukcijama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine te na prevelik broj predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom.

c) Izjašnjenje na odgovore na apelaciju

12. Apelant u izjašnjenju navodi da je Kantonalnom sudu u više navrata podnosio urgencije i da konkretni predmet zahtijeva prioritetno postupanje jer je hitne prirode i od velike važnosti za njega. Također navodi da, nasuprot navodima Općinskog suda, dužini postupka pred tim sudom nije doprinio apelant već česta promjena postupajućeg sudije.

IV.Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

V.Dopustivost

14. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

VI.Meritum

15. Apelant smatra da je dužina konkretnog postupaka nespojiva sa zahtjevom za suđenje u „razumnom roku“. Pozvao se na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

17. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

18. Ustavni sud podsjeća da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (Delić protiv Bosne i Hercegovine , presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18). Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) ukazao je da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je taj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, tačka 51).

19. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut 31. oktobra 2016. godine, te da je nakon podnošenja apelacije okončan rješenjem Kantonalnog suda od 2. septembra 2025. godine. Dakle, ukupna dužina postupka u konkretnom slučaju je više od osam godina. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom trajao oko tri godine, te da je tokom tog postupka taj sud nekoliko puta apelantu vraćao tužbu na uređenje. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da Općinski sud nije neopravdano odugovlačio konkretni postupak. Međutim, ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud ukazuje da je taj sud odlučio o žalbi na prvostepenu presudu nakon četiri godine i tri mjeseca, što predstavlja duži period neaktivnosti u postupanju tog suda. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radilo o postupku hitne prirode. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je presudom Kantonalnog suda djelimično usvojena apelantova žalba i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, odnosno da je konkretni postupak i nakon odluke o žalbi bio još uvijek u toku, te je tek nakon godinu i tri mjeseca od drugostepene presude postupak pravomoćno okončan.

20. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je u nizu svojih odluka već utvrdio kršenje prava na suđenje u razumnom roku u pitanjima sličnim onima koja se postavljaju i u ovoj apelaciji. Osim toga, Ustavni sud je utvrdio i da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta u razumnom roku pred sudovima u Bosni i Hercegovini, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53–66, i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba).

21. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

22. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Međutim, apelant nije tražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da utvrđivanje povrede ovog ustavnog prava samo po sebi predstavlja primjerenu i dovoljnu pravnu zaštitu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1335/20 od 20. maja 2020. godine, tačka 62, dostupna na www.ustavnisud.ba, te Evropski sud, Kožul i ostali protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 22. oktobra 2019. godine, predstavka broj 38695/13, i Kahriman protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 17. oktobra 2017. godine, predstavka broj 4867/16).

VII.Zaključak

23. Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina parničnog postupka pretjerano duga, kojoj je u najvećoj mjeri doprinijela neaktivnost u postupanju Kantonalnog suda.

24. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2), Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-387/23 (F. V.) | Sudska praksa | Aktio