Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-195/26 („Fagat Petrol“ d.o.o. Tešanj)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-195/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine godine, u predmetu broj AP-195/26, rješavajući zahtjev „Fagat Petrol“ d.o.o. Tešanj za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „Fagat Petrol“ d.o.o. Tešanj za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „Fagat Petrol“ d.o.o. Tešanj (u daljnjem tekstu: apelant) koga zastupa direktor Jasmin Ćeman, podnio je 17. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) br. 96 0 Ps 133577 25 Rev od 14. oktobra 2025. godine i 96 0 Ps 133577 24 Pž od 1. oktobra 2024. godine i Presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 Ps 133577 20 Ps od 1. decembra 2023. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se obustavilo izvršenje i daljnje pravno dejstvo osporenih odluka do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 Ps 133577 20 Ps od 1. decembra 2023. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je neosnovano potraživanje stečajnog povjerioca Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, Direkcija za finansije, Poreska uprava (u daljnjem tekstu: prvotuženi) prema stečajnom dužniku „Cetanex“ d.o.o. Brčko – u stečaju (u daljnjem tekstu: drugotuženi) u visini od 22.089.738,38 KM koje je priznao stečajni sudija na ispitnom ročištu od 24. septembra 2020. godine, a što je drugotuženi dužan priznati i potraživanje svrstano u red priznatih potraživanja svrstati u red osporenih potraživanja.

3. Presudom Apelacionog suda broj 96 0 Ps 133577 24 Pž od 1. oktobra 2024. godine odbijena je apelantova žalba i prvostepena presuda je potvrđena. U obrazloženju, Apelacioni sud je naveo da je prvotuženom u cijelosti priznato prijavljeno potraživanje u iznosu od 22.089.738,38 KM, te da je i apelantu u cijelosti priznato prijavljeno potraživanje u iznosu od 34.550,00 KM (Tabela priznatih potraživanja). U vezi s tim, sud je naveo da je ključno pitanje po kom je osnovu, u stečajnom postupku, prvotuženi prijavio potraživanje prema drugotuženom. Kako je sud ukazao, odgovor je sadržan u rješenju Poreske uprave od 25. februara 2005. godine i rješenju Apelacione komisije Vlade Brčko distrikta BiH od 29. juna 2005. godine koja su donesena u upravnom postupku provedene kontrole nad drugotuženim. Naime, utvrđeno je da drugotuženi, prema mjestu sjedišta obveznika plaćanja, nije prema prvotuženom izvršio obavezu uplate posebnih poreza na uvoz nafte i naftnih derivata. Apelacioni sud je ukazao da se u parničnom postupku ne može utvrđivati da li su konačna i izvršna rješenja nadležnih organa iz upravnog postupka, u trenutku njihovog donošenja, bila pravilna i zakonita. Kako je sud naveo, sve dok su rješenja na snazi, neoboriva je zakonska pretpostavka da su pravilna, zakonita i da postoji utvrđeno potraživanje, a sud je u parničnom postupku vezan njihovim sadržajem. Dalje, sud je ukazao da je drugotuženi mogao osporavati navedena rješenja i tražiti zaštitu u upravnom sporu pred nadležnim sudom, ali da to nije učinio. Također, na raspolaganju su mu bila i vanredna pravna sredstva poput poništenja i ukidanja rješenja po pravu nadzora, ali dokazi o tome tokom prvostepenog postupka nisu izvedeni. Dalje, sud je naveo da apelant neosnovano ukazuje da je akcizna obaveza legalno i legitimno izmirena prilikom uvoznog carinjenja na graničnom prelazu. Kako je sud naveo, drugotuženi nije platio akciznu obavezu, već ju je platio špediter preko svog jedinstvenog identifikacionog broja (uplata izvršena na jedinstveni račun entiteta Republike Srpske). Pri tome, sud je istakao da je članom 305. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano da ispunjenje mora biti izvršeno povjeriocu ili licu određenom zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između povjerioca i dužnika ili od strane samog povjerioca. Kako je sud pojasnio, povjerilac je prvotuženi, pa u situaciji kada dužnik ispuni obavezu nekoj trećoj osobi koja nije navedena u citiranoj zakonskoj odredbi, dužnikova obaveza prema povjeriocu neće prestati, odnosno potraživanje neće prestati, jer dužnik nije valjano ispunio svoju obavezu.

4. Presudom Apelacionog suda broj 96 0 P 133577 25 Rev od 14. oktobra 2025. godine odbijena je apelantova revizija. U obrazloženju, Apelacioni sud je naveo da apelant revizijom nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost drugostepene presude.

5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hecegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te čl. I/2. i II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. U suštini, apelant je, ukazao na proizvoljnu ocjenu dokaza, proizvoljno utvrđeno činjenično stanje, proizvoljnu primjenu procesnog i materijalnog prava, te kršenje prava na obrazloženu odluku.

6. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se obustavilo izvršenje i pravno dejstvo osporenih odluka u dijelu koji se odnosi na priznanje i realizaciju priznatog potraživanja prvotuženom u stečajnom postupku nad drugotuženim, tj. u Tabeli prijavljenih, priznatih i/ili osporenih potraživanja povjerilaca od 24. septembra 2020. godine u iznosu od 22.089.738,38 KM. Smatra da priznanje potraživanja prvotuženom direktno utiče na raspodjelu stečajne mase i dovodi do nepovratnog umanjenja stečajnog namirenja povjerilaca, uključujući i apelanta, te uzrokuje trajnu promjenu njegove imovinske pozicije koja se ni eventualnim uspjehom apelacije ne bi mogla u potpunosti sanirati. Kako je apelant naveo, jednom izvršena raspodjela stečajne mase ne može se efektivno vratiti u prethodno stanje. Ako bi se prije donošenja odluke Ustavnog suda nastavilo sa izvršenjem osporenih odluka i realizacijom spornog potraživanja u stečajnom postupku, Ustavni sud bi bio doveden pred svršen čin jer bi štetne posljedice već nastupile. Smatra da bi bez privremene mjere bio izložen teškoj i nenadoknadivoj šteti.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. Apelant kao razlog za donošenje privremene mjere ističe da će priznanje potraživanja prvotuženom uticati na raspodjelu stečajne mase i namirenje stečajnih povjerilaca, kao i da će zbog toga on biti izložen teškoj i nenadoknadivoj šteti. Međutim, Ustavni sud ukazuje da takvi navodi sami po sebi ne mogu predstavljati dovoljan razlog za uvažavanje zahtjeva za donošenje privremene mjere.

Shodno tome, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je u datim okolnostima trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelant nije dokazao da su ispunjeni uslovi iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere.

12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-195/26 („Fagat Petrol“ d.o.o. Tešanj) | Sudska praksa | Aktio