Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-29/22 (B. A.)
Odluka donesena 02. 07. 2026.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Kontrola korištenja
- Istraga
- Krivični postupak
- Oduzimanje imovine
- Proporcionalnost
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 391
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-29/22
Apelacija
Odluka o meritumu
02. 07. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-29/22, rješavajući apelaciju Bege Agića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 3. jula 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Bege Agića.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku u kojem su donesena rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 2 K 034162 21 Kv 11 od 28. decembra 2021. godine i S1 2 K 034162 22 Kv 12 od 12. augusta 2022. godine, rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 2K 034162 22 Kv 12 od 12. augusta 2022. godine i S1 2K 034162 22 Krn 22 od 26. jula 2022. godine, te rješenja Općinskog suda u Sarajevu br. 65 0 K 395044 24 Kv 4 od 15. jula 2024. godine i 65 0 K 395044 13 Kpp od 25. marta 2024. godine.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Begi Agiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Bego Agić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 4. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 034162 21 Kv 11 od 28. decembra 2021. godine. Apelant je Ustavnom sudu 18. januara 2022. godine, 19. augusta 2022. godine, 27. marta 2024. godine, 4. maja 2024. godine, 21. maja 2024. godine, 18. jula 2024. godine i 1. novembra 2024. godine dostavljao dopune apelacije i urgencije.
2. U dopuni apelacije od 19. augusta 2022. godine apelant je osporio rješenja Suda BiH broj S1 2K 034162 22 Kv 12 od 12. augusta 2022. godine i broj S1 2K 034162 22 Krn 22 od 26. jula 2022. godine.
3. U dopuni apelacije od 4. maja 2024. godine apelant je osporio Rješenje Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 395044 13 Kpp od 25. marta 2024. godine, dok je u dopuni apelacije od 18. jula 2024. godine osporio Rješenje Općinskog suda broj 65 0 K 395044 24 Kv 4 od 15. jula 2024. godine kojim je odbijena žalba koju je podnio protiv rješenja Općinskog suda od 25. marta 2024. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 11. i 14. septembra 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju. Sud BiH je odgovor na apelaciju dostavio 20. septembra 2023. godine, a Tužilaštvo BiH 21. septembra 2023. godine. Pozvani su dostavili tražene odgovore.
5. Odgovori učesnika u postupku su 16. i 17. novembra 2023. godine dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant je dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
6. S obzirom na to da je apelant dostavio dopune apelacije, Ustavni sud je od Općinskog suda 11. maja 2026. godine i Suda BiH 13. maja 2026. godine zatražio da dostave odgovore na apelaciju. Sud BiH je odgovor dostavio 25. maja 2026. godine. Odgovor Suda BiH je 26. maja 2026. godine dostavljen apelantu radi izjašnjenja. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju. Apelant je dostavio izjašnjenje na odgovor Suda BiH 2. juna 2026. godine.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Pred Tužilaštvom BiH se vodila istraga protiv apelanta zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo udruživanja radi činjenja krivičnih djela iz člana 249. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH), u vezi s krivičnim djelima prevare, krivotvorenja isprave, neovlaštenog pristupa zaštićenom sistemu i mreži elektronske obrade podataka i pranja novca. Tužilaštvo BiH je 13. septembra 2023. godine obavijestilo Sud BiH da je donesena naredba o obustavi istrage u vezi s krivičnim djelima iz nadležnosti Tužilaštva BiH, te da je 26. septembra 2023. godine istražni spis u pogledu krivičnih djela iz nadležnosti entitetskih tužilaštava proslijeđen Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo).
9. Iz sadržaja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-2131/22 od 14. maja 2026. godine (tačka 20, dostupna na www.ustavnisud.ba) proizlazi da je Kantonalno tužilaštvo, u skladu sa Zakonom o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala u Federaciji Bosne i Hercegovine, 21. augusta 2025. godine cjelokupni spis dostavilo na nadležno postupanje Posebnom odjelu Federalnog tužilaštva Federacije BiH za suzbijanje korupcije, organiziranog i međukantonalnog kriminala.a)Postupak u kojem je doneseno Rješenje Suda BiH broj S1 2 K 034162 21 Kv 11 od 28. decembra 2021. godine
10. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za povrat privremeno oduzetih predmeta, Sud BiH je donio rješenje od 8. novembra 2021. godine kojim je naložio Tužilaštvu BiH da apelantu vrati tri mobilna telefona s pripadajućim SIM karticama. Apelant je podnio žalbu protiv tog rješenja ukazavši da je sud u prvostepenom rješenju zanemario dio njegovog zahtjeva koji se odnosio na povrat oduzetih računara – centralnih jedinica. Apelantova žalba je rješenjem Suda BiH od 24. novembra 2021. godine usvojena, prvostepeno rješenje je ukinuto i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.
11. Postupajući po uputama vanraspravnog vijeća, Sud BiH je 15. decembra 2021. godine donio rješenje kojim je djelimično usvojen apelantov zahtjev. Tim rješenjem naloženo je Tužilaštvu da apelantu vrati tri mobilna telefona s pripadajućim SIM karticama. Dio apelantovog zahtjeva koji se odnosio na ostale privremeno oduzete predmete odbijen je kao neosnovan. Sud je u odnosu na odbijajući dio rješenja naveo da je odbijen apelantov zahtjev za vraćanje privremeno oduzetih predmeta prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu (u daljnjem tekstu: SIPA) br. 16-16/112/20, 16-16-1-13/20 i 16-16/1-17/20. Sud je obrazložio da se radi o računarima marke HP i Omen, za koje iz izvještaja SIPA-e od 10. septembra i 8. oktobra 2020. godine proizlazi da se na njima nalaze podaci koji se mogu dovesti u direktnu vezu s izvršenjem krivičnih djela. Radi se, također, o mobilnom telefonu marke „Iphone“ za koji apelant nije predao pristupne šifre, pa Tužilaštvo nije bilo u mogućnosti izvršiti analizu podataka u navedenom uređaju. S obzirom na navedeno, sud se pozvao na odredbu člana 65. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPBiH). Obrazloženo je da je, s obzirom na samu prirodu oduzetih predmeta i navode iz izjašnjenja Tužilaštva, očigledno da postoji osnovana sumnja da se u konkretnom slučaju radi o predmetima koji su upotrijebljeni za izvršenje krivičnog djela koje se apelantu stavlja na teret.
12. Osporenim rješenjem Suda BiH odbijena je apelantova žalba. Pozivajući se na odredbe čl. 65. i 74. ZKPBiH, vanraspravno vijeće je utvrdilo da se predmeti koji su apelantu privremeno oduzeti mogu dovesti u vezu s načinom izvršenja krivičnih djela za koja se apelant sumnjiči. Vanraspravno vijeće je navelo da su u prvostepenom rješenju na pravilan način ocijenjene okolnosti navedene u izjašnjenju Tužilaštva. Naime, u izjašnjenju je jasno naznačeno da je nakon analize podataka dobivenih pretresom računara koji su predmet zahtjeva za povrat konstatirano da se ti podaci mogu dovesti u vezu s izvršenjem krivičnih djela koja se apelantu stavljaju na teret. Pri tome je vanraspravno vijeće imalo u vidu da je ovaj krivični postupak u fazi istrage i da je potrebno istražiti sve okolnosti u vezi s krivičnim djelima za koja se apelant sumnjiči. S obzirom na to da te radnje još uvijek nisu dovršene, vanraspravno vijeće je zaključilo da u tom procesnom trenutku nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za vraćanje privremeno oduzetih predmeta. U pogledu apelantovih navoda koji su se odnosili na mobilni aparat „Iphone“, vanraspravno vijeće je ukazalo da apelant nije postupio u skladu s odredbom člana 51. stav 2. ZKPBiH, odnosno da nije omogućio pristup podacima koji se nalaze u mobilnom telefonu. Stoga je privremeno oduzimanje navedenog telefona u tom procesnom trenutku ocijenjeno opravdanim, uz obrazloženje da Tužilaštvo radi na pronalaženju načina pristupa podacima koji se u njemu nalaze jer postoji osnovana sumnja da bi mogli biti u vezi s izvršenjem krivičnog djela.b)Postupak u kojem je doneseno Rješenje Suda BiH broj S1 2 K 034162 22 Kv 12 od 12. augusta 2022. godine
13. Rješenjem Suda BiH broj S1 2K 034162 22 Km 22 od 26. jula 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za povrat privremeno oduzetih predmeta – novčanih sredstava u iznosu od 1.450,00 KM i 5.500,00 eura, koja su mu privremeno oduzeta prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Federalne uprave policije br. 11/5-555/13 i 11/5-549/13 od 5. decembra 2013. godine.
14. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant u zahtjevu naveo da se novčana sredstva koja su mu oduzeta čuvaju u sudu već devet godina, pri čemu u predmetu još uvijek nije donesena nikakva tužilačka odluka. Zbog toga je smatrao da više nema zakonskog osnova za zadržavanje novca. Razmotrivši apelantov zahtjev i izjašnjenje Tužilaštva, sud je zaključio da je apelantov zahtjev neosnovan. Pozivajući se na član 65. stav 1. ZKPBiH, sud je, imajući u vidu sve okolnosti u konkretnom slučaju, utvrdio da se nisu stekli uvjeti za povrat traženih novčanih sredstava. Naime, sud je utvrdio da postoji osnovana sumnja da se radi o novčanim sredstvima pribavljenim vršenjem krivičnih djela, koja mogu biti predmet oduzimanja. Osim toga, ta novčana sredstva mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. Sud je imao u vidu navode Tužilaštva da se provode istražne radnje koje uključuju i prevod dokumentacije sa stranog jezika, što iziskuje duži vremenski period. Stoga je sud zaključio da Tužilaštvo aktivno vodi istragu i preduzima radnje koje će u narednom periodu dovesti do tužilačke odluke.
15. Osporenim rješenjem Suda BiH od 12. augusta 2022. godine odbijena je apelantova žalba. Pozivajući se na odredbe čl. 65. i 74. ZKPBiH, vanraspravno vijeće je utvrdilo da se predmeti koji su apelantu privremeno oduzeti mogu dovesti u vezu s načinom izvršenja krivičnih djela za koja se apelant sumnjiči. Vanraspravno vijeće je ocijenilo da su u prvostepenom rješenju na pravilan način ocijenjene okolnosti navedene u izjašnjenju Tužilaštva. Naime, Tužilaštvo je ukazalo na iskaz koji je apelant dao u svojstvu osumnjičenog 22. jula 2022. godine, u kojem je detaljno opisao način stjecanja protivpravne imovinske koristi prevarnim radnjama. Te okolnosti impliciraju postojanje osnovane sumnje da privremeno oduzeta novčana sredstva potječu iz činjenja krivičnih djela. Vanraspravno vijeće je ocijenilo paušalnim apelantove navode da taj novac potječe iz njegove zakonite poslovne djelatnosti imajući u vidu da, osim tih tvrdnji, apelant nije dostavio nikakav materijalni dokaz kojim bi potkrijepio te tvrdnje. Pri tome je vanraspravno vijeće imalo u vidu činjenicu da je ovaj krivični postupak u fazi istrage, kao i činjenicu postojanja međunarodnog elementa u izvršenju krivičnog djela, te stoga potrebe prevoda obimne materijalne dokumentacije. U postupku se i dalje provode istražne radnje, te je potrebno istražiti sve okolnosti u vezi s krivičnim djelima za koja se apelant sumnjiči. S obzirom na navedeno, vanraspravno vijeće je zaključilo da u tom procesnom trenutku nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za vraćanje privremeno oduzetih predmeta. U pogledu apelantovih navoda o tome da istraga u ovom predmetu traje neopravdano dugo, vanraspravno vijeće je, pozivajući se na član 225. ZKPBiH, ukazalo da je provođenje istrage u isključivoj nadležnosti Tužilaštva i da sud ne može utjecati na način i dinamiku provođenja istrage niti na njeno vremensko trajanje. c)Postupak u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda broj 65 0 K 395044 24 Kv 4 od 15. jula 2024. godine
16. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 K 395044 13 Kpp od 25. marta 2024. godine odbijen je apelantov zahtjev za povrat privremeno oduzetih predmeta – novčanih sredstava u iznosu od 1.450,00 KM i 5.500,00 eura koja su privremeno oduzeta prema potvrdama Federalne uprave policije br. 11/5-
555/13 i 11/5-549/13, kao i povrat mobilnog telefona (Iphone 5) navedenog u potvrdi broj 11/5-
554/13.
17. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantov zahtjev za povrat privremeno oduzetih predmeta dostavio Tužilaštvu na izjašnjenje. Tužilaštvo je u izjašnjenju navelo da ovaj krivični predmet nije okončan i da u ovoj fazi postupka ne postoje osnovani razlozi za vraćanje privremeno oduzetih predmeta. Općinski sud je naveo da je odredbom člana 88. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) propisano da će se predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti vratiti vlasniku kada tokom postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu sa članom 79. ZKPFBiH, a ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje na osnovu člana 412. ZKPFBiH. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, protivljenje Tužilaštva za vraćanje oduzetih predmeta, kao i činjenicu da je predmet u toku, Općinski sud je odbio apelantov zahtjev.
18. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 K 395044 24 Kv 4 od 15. jula 2024. godine odbijena je žalba koju je podnio protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je apelantov zahtjev odbio s obzirom na to da je nesumnjivo utvrđeno da postupak nije okončan i da u ovoj fazi postupka ne postoje osnovani razlozi za vraćanje privremeno oduzetih predmeta.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
19. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da je rješenje Suda BiH od 28. decembra 2021. godine nezakonito i neodrživo zbog toga što se sud nije upustio u utvrđivanje činjenica i time riješio zahtjev u meritumu, nego je postupio na osnovu protivljenja Tužilaštva i na tom protivljenju zasnovao odluku. Na taj način je, navodi apelant, sud „propustio ispitati okvir prava države da kontrolira upotrebu imovine u skladu s općim interesima, u smislu stava 2. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju“. Nadalje, apelant tvrdi da je oduzimanjem imovine na njega stavljen pretjeran teret, ukazujući da mu je oduzimanjem imovine ugrožena egzistencija budući da je firma Flex-Rent d.o.o. bila njegov jedini izvor prihoda.
20. U dopuni apelacije od 18. januara 2022. godine apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Osporio je postupak pretresa po usmenoj Naredbi Općinskog suda u Sarajevu broj 11/5-546/13/SP 1 od 5. decembra 2013. godine, koju je u pisanom obliku sačinio policijski službenik, a koju je izdao sudija za prethodni postupak Općinskog suda. Apelant tvrdi da je ta usmena naredba pribavljena uz bitne povrede odredbi krivičnog postupka iz čl. 70. i 71. stav 1. ZKPFBiH. Smatra da je bilo dovoljno vremena da se pribavi obrazložena sudska odluka protiv koje bi mogao podnijeti žalbu. Nadalje, osporavajući postupak pretresa po Naredbi Suda BiH broj S1 2 K 034162 20 Krn 3 od 12. juna 2020. godine, apelant je naveo da je ta naredba u jednom dijelu „potpuno nediferencirana i neograničena“ jer nije jasno na kojim se činjeničnim događajima zasniva optužba protiv njega.
21. U dopuni apelacije od 18. januara 2022. godine apelant je, osporivši rješenja Suda BiH broj S1 2 K 034162 21 Kv 11 od 28. decembra 2021. godine i broj S1 2 K 034162 21 Krn 17 od 15. decembra 2021. godine, ukazao da mu je zbog toga što je utvrđeno da se nisu stekli uvjeti za povrat privremeno oduzetih stvari povrijeđeno pravo na imovinu. Pozivajući se Odluku Ustavnog suda broj AP-3329/10, ukazao je da Sud BiH, osim uopćenih konstatacija, nije dao konkretne činjenice zbog kojih smatra da postoje opravdani razlozi za daljnje zadržavanje oduzetih predmeta i da je propustio ispitati proporcionalnost između javnog i apelantovog interesa, stavljajući pretjeran teret na apelanta.
22. U dopuni apelacije od 18. augusta 2022. godine apelant je osporio rješenja Suda BiH donesena po njegovom zahtjevu za vraćanje privremeno oduzetih stvari. Naime, osporenim rješenjima Suda BiH broj S1 2K 034162 22 Kv 12 od 12. augusta 2022. godine i broj S1 2K 034162 22 Krn 22 od 26. jula 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za vraćanje privremeno oduzetih predmeta – novčanih sredstava koja su privremeno oduzeta prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Federalne uprave policije br. 11/5-555/13 i 11/5-549/13 od 5. decembra 2013. godine. Apelant se pozvao na predmet Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) Calin protiv Rumunije i ukazao da je „njegova imovina predugo oduzeta“, čime se krši njegovo pravo na mirno korištenje imovine zbog vođenja neadekvatne istrage pred Kantonalnim tužilaštvom. Nadalje, apelant je naveo da Sud BiH u obrazloženjima osporenih rješenja nije ponudio konkretne razloge zbog kojih smatra da postoje valjani razlozi za daljnje zadržavanje oduzetih predmeta. Stoga je predložio da Ustavni sud ukine osporena rješenja Suda BiH i utvrdi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
23. Apelant je Ustavnom sudu dostavio niz podnesaka (27. marta 2024. godine, 4. maja 2024. godine, 21. maja 2024. godine, 18. jula 2024. godine te 1. novembra 2024. godine) u kojima je obavještavao sud o radnjama koje preduzima pred redovnim sudovima.b)Odgovori na apelaciju
24. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju od 20. septembra 2023. godine naveo da su u osporenom rješenju navedeni jasni i argumentirani razlozi kojima se sud rukovodio prilikom njegovog donošenja, te da u konkretnom nije došlo do kršenja domaćih i međunarodnih pravnih standarda na koje se apelant poziva. Također, sud je napomenuo da je istraga u isključivoj nadležnosti tužioca koji pokreće, provodi, obustavlja ili okončava istragu. U pogledu ostalih apelantovih prigovora ukazano je da su isti prigovori već bili istaknuti u žalbi i da se sud o njima očitovao.
25. Tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju od 20. septembra 2023. godine navelo da su navodi apelacije neosnovani i zasnovani na paušalnim tvrdnjama da apelantu nije data mogućnost osporavati navedene odluke jer naredbe o pretresu navodno nisu obrazložene. Ukazano je da su oba pretresa provedena na osnovu zakonitih i obrazloženih sudskih odluka, na koje je apelant imao pravo uložiti djelotvoran pravni lijek, što posebno proizlazi iz uvida u pouku o pravnom lijeku naredbe od 12. juna 2020. godine.
26. U opširnom izjašnjenju na odgovore na apelaciju od 22. novembra 2023. godine apelant je, u suštini, ostao pri navodima iz apelacije i dopuna apelacije predlažući Ustavnom sudu da ih usvoji i utvrdi povredu prava na koja se pozvao.
27. U odgovoru na apelaciju od 25. maja 2026. godine Sud BiH je opisao tok postupka u ovom predmetu. Opisano je da se pred sudom vodio krivični postupak protiv tada osumnjičenog apelanta i drugih. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 034162 21 Krn 17 od 15. decembra 2021. godine djelimično je usvojen apelantov zahtjev za vraćanje privremeno oduzetih predmeta, tako da su vraćeni predmeti koji su apelantu privremeno oduzeti po potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta SIPA-e br. 16-16/112/20, 16-16-1-13/20 i 16-16/1-17/20 sve od 17. juna 2020. godine. Istim rješenjem djelimično je odbijen apelantov zahtjev za vraćanje privremeno oduzetih predmeta navedenih u zahtjevu, koji nisu vraćeni tim rješenjem, također privremeno oduzetih po istim potvrdama. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 034162 21 Kv 11 od 28. decembra 2021. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja. Nadalje, Sud BiH je naveo da je 13. septembra 2023. godine Tužilaštvo BiH obavijestilo sud da je donesena naredba o obustavi istrage u vezi s krivičnim djelima iz nadležnosti Tužilaštva BiH, te da je istražni spis u pogledu krivičnih djela iz nadležnosti entitetskih tužilaštava proslijeđen Kantonalnom tužilaštvu 26. septembra 2023. godine. Sud BiH je ocijenio da nisu osnovani apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu imajući u vidu da je u apelacijom osporenom rješenju vanraspravno vijeće pravilno ocijenilo apelantovu žalbu neosnovanom. To vijeće je utvrdilo da je sudija za prethodni postupak ispravno ocijenio da postoji osnovana sumnja da su predmeti koji su bili predmet apelantovog zahtjeva, a nisu vraćeni, upotrijebljeni za vršenje krivičnih djela, te da kao takvi mogu poslužiti kao dokaz u postupku koji je vođen. Pri tome je prvostepeni sud za taj svoj zaključak dao pravilno i dovoljno obrazloženje. Ukazano je da nisu osnovani apelantovi navodi u vezi s neobrazloženošću razloga za donošenje odluke budući da je vanraspravno vijeće u apelacijom osporenom rješenju pravilno ukazalo da se nevraćeni privremeno oduzeti predmeti mogu dovesti u vezu s načinom izvršenja krivičnih djela za koja se tada sumnjičio. U tom rješenju je naglašeno da je Tužilaštvo BiH u izjašnjenju na apelantov zahtjev za vraćanje naznačilo da je nakon izvršene analize konstatirano da se podaci prikupljeni iz privremeno oduzetih računara mogu direktno dovesti u vezu s izvršenjem krivičnih djela za koja se tada sumnjičio. Nadalje, povodom privremeno oduzetog mobilnog telefona marke „Iphone“, Sud BiH je naglasio da je u apelacijom osporenom rješenju jasno ukazano da je daljnje zadržavanje opravdano imajući u vidu da onemogućavanjem pristupa navedenom uređaju apelant nije postupio u skladu s obavezom propisanom članom 51. stav 2. ZKP-a, uslijed čega je Tužilaštvo i dalje radilo na pronalaženju alternativnog načina pristupa. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je ocijenio da su u osporenom rješenju dati jasni razlozi za njegovo donošenje. Nadalje, Sud BiH je, u pogledu navoda podnesene apelacije u vezi s nedostatkom konkretizacije djela za koje su privremeno oduzeti predmeti koji nisu vraćeni upotrijebljeni, ukazao da je pravna kvalifikacija pojedinih krivičnih djela tokom istrage na dispoziciji tužilaštva i podložna promjenama u odnosu na prikupljene dokaze. U vezi s tim je u apelacijom osporenom rješenju naglašeno da se u momentu donošenja odluke konkretni krivični postupak nalazio u fazi istrage, tokom koje su se i dalje provodile istražne radnje s ciljem dokumentiranja događaja povodom kojih je istraga vođena, koje dakle nisu bile dovršene. Na koncu, u pogledu apelantovih navoda da je u osporenom rješenju propušteno da se ispita postojanje ravnoteže između javnog i apelantovog ličnog interesa, Sud BiH je naglasio da apelant protiv prvostepenog rješenja nije izjavio žalbu u tom smjeru, kao i da je vanraspravno vijeće, odlučujući o žalbi, postupilo u skladu s odredbom člana 306. ZKPBiH u vezi sa članom 322. ZKPBiH. Osim toga, sud je ukazao da vođenje krivičnog postupka samo po sebi, imajući u vidu brojne odredbe ZKPBiH kojim se ograničavaju prava osumnjičenih i optuženih, podrazumijeva određene restrikcije, pri čemu je jedan od vidova tih ograničenja prava, odnosno stavljanja javnog interesa ispred privatnog, i privremeno oduzimanje predmeta tokom istrage, pri čemu je zaštita od proizvoljnosti uspostavljena samim zakonskim uvjetima propisanim u čl. 65. i 74. KZBiH. Stoga je Sud BiH zaključio da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te da su u obrazloženju dati jasni i argumentirani razlozi kojima se vanraspravno vijeće rukovodilo prilikom njihovog donošenja, te da nije došlo do kršenja prava na koje se apelant poziva.
28. Apelant je u izjašnjenju na odgovor Suda BiH od 25. maja 2026. godine ponovio navode koje je iznosio u apelaciji i dopunama apelacije. Apelant je posebno ukazao na dužinu trajanja ovog postupka i činjenicu da mu predmeti još uvijek nisu vraćeni. Osim toga, apelant je tražio da mu se dosudi pravična novčana naknada zbog višegodišnjeg i nesrazmjernog zadržavanja njegove imovine. V.Relevantni propisi
29. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH” br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 51. stav (2)
Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari (2) Pretresanje pokretnih stvari, u smislu odredbe stava 1. ovog člana, obuhvata i pretresanje kompjutera i sličnih uređaja za automatsku obradu podataka koji su s njima povezani. Na zahtjev Suda, osobe koje se koriste ovim uređajima dužne su omogućiti pristup, predati diskete, trake ili neki drugi oblik na kome su pohranjeni podaci, kao i pružiti potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja. Osoba koja odbije njihovu predaju, iako za to ne postoje razlozi iz člana 84. ovog zakona, može se kazniti prema odredbi člana 65. stav 5. ovog zakona.
Član 65. stav (1)
Naredba za oduzimanje predmeta (1) Predmeti koji se po KZ BiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se obezbijediti njihovo čuvanje.
Član 73. stav (1)
Privremeno oduzimanje imovine radi obezbjeđenja (1) Sud može u bilo koje vrijeme u toku postupka donijeti na prijedlog Tužitelja privremenu mjeru oduzimanja imovine koja se ima oduzeti po KZ BiH, mjeru zaplijene ili drugu neophodnu privremenu mjeru kako bi se spriječilo korištenje, otuđenje ili raspolaganje tom imovinom.
Član 74.
Vraćanje privremeno oduzetih predmeta Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti vratit će se vlasniku, odnosno držatelju, kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s članom 65. ovog zakona, a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje (član 391).
30. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 ispravke, 56/03 ispravke, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20)
U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 ispravke, 56/03 ispravke, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10 i 8/13) sačinjen u Ustavnom sudu, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 79.
Naredba za oduzimanje predmeta (1) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje. (2) Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud, na prijedlog tužitelja ili na prijedlog ovlaštene službene osobe koja je dobila odobrenje od tužitelja. (3) Naredba za privremeno oduzimanje predmeta sadrži: naziv suda, pravni osnov za privremeno oduzimanje predmeta, naznaka predmeta koji podliježu oduzimanju, ime osobe od koje se oduzimaju predmeti, mjesto oduzimanja predmeta i rok u kojem se predmeti trebaju oduzeti. (4) Oduzimanje predmeta vrši ovlaštena službena osoba na osnovu izdate naredbe. (5) Ko drži takve predmete, dužan ih je predati po naredbi suda. Osoba koja ih odbije predati može se kazniti do 50.000 KM, a u slučaju daljnjeg odbijanja - može se zatvoriti. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka, a najduže 90 dana. Na isti način postupit će se prema službenoj ili odgovornoj osobi u državnom organu ili pravnoj osobi. (6) Odredbe stava 5. ovog člana odnose se i na podatke pohranjene u kompjuteru ili sličnim uređajima za automatsku obradu podataka. Pri njihovom pribavljanju posebno će se voditi računa o propisima koji se odnose na čuvanje tajnosti određenih podataka. (7) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće. Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja. (8) Pri oduzimanju predmeta naznačit će se gdje su pronađeni i opisat će se, a, po potrebi, i na drugi način osigurati utvrđivanje njihove istovjetnosti. Za oduzete predmete izdat će se potvrda. (9) Mjere iz st. 5. i 6. ovog člana ne mogu se primijeniti prema osumnjičenom, odnosno optuženom niti osobama koje su oslobođene dužnosti svjedočenja.
Član 83. st. (1) i (2)
Pravo žalbe (1) Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe. (2) Žalba iz stava 1. ovog člana ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije.
Član 88. stav 1.
Vraćanje privremeno oduzetih predmeta (1) Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti vratit će se vlasniku, odnosno držatelju kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s članom 79. ovog zakona, a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje (član 412.).
Član 412.
Oduzimanje predmeta (1) Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti oduzet će se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi proglašava krivim, ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i interesi morala o čemu se donosi posebno rješenje. (2) Rješenje iz stava 1. ovog člana donosi sudija, odnosno vijeće u momentu kada je postupak završen, odnosno kad je obustavljen. (3) Rješenje o oduzimanju predmeta iz stava 1. ovog člana donosi sudija, odnosno vijeće i kad je u presudi kojom je optuženi proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka. (4) Ovjereni prijepis rješenja o oduzimanju predmeta dostavit će se vlasniku predmeta ako je vlasnik poznat. (5) Protiv rješenja iz st. od 1. do 3. ovog člana vlasnik predmeta ima pravo na žalbu zbog nepostojanja zakonskog osnova za oduzimanje predmeta.
VI.Dopustivost i meritum
31. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
32. Imajući u vidu suštinu apelantovih navoda, Ustavni sud će prvenstveno razmotriti navode da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.a)Pravo na imovinu
33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
34. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
35. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadrži tri različita pravila. Naime, svako miješanje u pravo na imovinu mora biti predviđeno zakonom, mora služiti legitimnom cilju, mora uspostavljati pravičnu ravnotežu između prava nosioca prava i javnog i općeg interesa – načelo proporcionalnosti (vidi Evropski sud, Vaskrsić protiv Slovenije, presuda od 25. aprila 2017. godine, predstavka broj 31371/12, tač. 73–78).
36. Ustavni sud zapaža da iz spisa proizlazi da je apelant vlasnik predmeta koji su mu privremeno oduzeti. Dakle, s obzirom na to da se nesporno radi o apelantovoj imovini, Ustavni sud smatra da je član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju primjenjiv. Nadalje, Ustavni sud uočava da je u konkretnom slučaju osporenim rješenjima došlo do miješanja u apelantovu imovinu i da je miješanje bilo u skladu sa čl. 65. i 73. ZKPBiH, te članom 79, članom 88. stav 1. i članom 412. ZKPFBiH, kao i da je nesporno bilo u javnom interesu jer se radi o predmetima za koje se osnovano sumnja da sadrže podatke u vezi s izvršenjem krivičnih djela koja se apelantu stavljaju na teret, odnosno da se radi o imovini za koju se sumnja da je nezakonito stečena vršenjem krivičnih djela.
37. Imajući u vidu navedeno, potrebno je odgovoriti na pitanje da li je kontrola apelantove imovine proporcionalna legitimnom cilju koji se želi postići, odnosno da li uspostavlja pravičnu ravnotežu između apelantovog prava da mu privremeno oduzeti predmeti budu vraćeni u nekom razumnom roku i općeg interesa – valjanog provođenja istrage.
38. Ustavni sud zapaža da apelant u konkretnom slučaju nije lišen svoje imovine (u smislu konačnog oduzimanja, bez izgleda da mu bude vraćena), ali je lišen njenog posjeda i onemogućen je u mirnom uživanju. Dakle, izrečena privremena mjera, koja nije uključivala prenos vlasništva, predstavlja kontrolu korištenja imovine u smislu drugog stava člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da svako oduzimanje imovine neizbježno uzrokuje štetu. Iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne proizlazi da oslobađajuća presuda ili obustava krivičnog postupka sama po sebi daje pravo na naknadu za bilo kakav gubitak koji je navodno pretrpljen zbog privremenog oduzimanja pokretne imovine tokom istrage. Međutim, nužno pretrpljena šteta ne smije biti nepotrebno pretjerana.
39. Apelant je u apelaciji naveo da je privremeno oduzimanje njegove imovine bilo nesrazmjerno, da je tim oduzimanjem na njega stavljen pretjeran teret i da mu je ugrožena egzistencija budući da je firma Flex-Rent d.o.o. bila njegov jedini izvor prihoda. Ukazao je i da je njegova imovina predugo oduzeta, čime se krši njegovo pravo na mirno korištenje imovine zbog vođenja neadekvatne istrage pred Kantonalnim tužilaštvom. Ustavni sud zapaža da se apelant u više navrata obraćao Sudu BiH i Općinskom sudu tražeći da mu se oduzeta imovina vrati. Ti njegovi zahtjevi su odbijeni, uz obrazloženje da se oduzeti predmeti mogu dovesti u vezu s počinjenjem krivičnog djela.
40. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud u predmetu Hábenczius protiv Mađarske (presuda od 21. oktobra 2014. godine, predstavka broj 44473/06) razmatrao predstavku aplikantice, protiv koje se vodio krivični postupak zbog optužbi za krijumčarenje. Nakon što je postupak protiv nje obustavljen, aplikantica je pozvana da preuzme svoj računar, koji je ostao pod zapljenom. Budući da je u međuvremenu postao tehnički zastario, odlučila ga je vratiti u Sjedinjene Američke Države umjesto da ga preuzme i plati carinu. Aplikantica se, između ostalog, žalila da je zapljena njenog računara bila protivna članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Evropski sud je utvrdio da zadržavanje aplikanticinog računara u periodu od pet godina predstavlja individualni teret i prevelik teret za podnosioca, narušavajući „pravednu ravnotežu“ koju treba postići između zaštite prava na imovinu i zahtjeva općeg interesa, te da je došlo do kršenja člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
41. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi, u predmetu AP-3329/10 (Odluka o dopustivosti i meritumu od 9. oktobra 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), razmatrao apelaciju apelanta od kojeg su privremeno oduzeti predmeti koji su bili potrebni kao dokaz u istrazi koja se vodi protiv apelanta i ostalih osumnjičenih zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 250. stav 2. u vezi s krivičnim djelom zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 3. KZBiH. U navedenoj odluci Ustavni sud je ukazao da Sud BiH, osim uopćene konstatacije da će privremeno oduzeti predmeti poslužiti kao dokaz tokom istrage i da nije mogao zanemariti procjenu Tužilaštva da su privremeno oduzeti predmeti relevantni za krivični postupak, nije dao konkretne činjenice zbog kojih smatra da postoje opravdani razlozi za daljnje zadržavanje oduzetih predmeta. Nadalje, Ustavni sud je konstatirao da je apelant onemogućen raspolagati predmetima pet godina, što predstavlja veoma dug period. Ustavni sud je, također, konstatirao da je Sud BiH u drugostepenom rješenju naveo da se predmet još nalazi u fazi istrage u kojoj Tužilaštvo disponira koje će dokaze koristiti, odnosno koji dokazi mu mogu služiti da bi dokazalo određene činjenice i da se u toj fazi postupka privremeno oduzeti predmeti ne mogu vratiti vlasniku. Međutim, Ustavni sud je ukazao da ta istraga nije okončana i da je neizvjesno kada će biti okončana s obzirom na to da odredbama ZKP-a nije predviđen rok u kojem mora biti okončana. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je zaključio da osporenim rješenjima Suda BiH nije postignuta „pravična ravnoteža“ između općeg interesa i apelantovog prava, odnosno da je stavljen pretjeran teret na apelanta u vidu onemogućavanja da slobodno raspolaže svojom imovinom, te teret neizvjesnosti da li će mu i/ili kada će mu biti vraćena ta imovina, čime je prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
42. Vraćajući se na konkretni predmet, Ustavni sud prvenstveno podsjeća da je imovina koja je predmet ovog postupka apelantu oduzeta prema potvrdama Federalne uprave policije br. 11/5-555/13, 11/5-549/13 i 11/5-554/13 od 5. decembra 2013. godine. Obrazloženje redovnih sudova o tome zašto apelantu nisu vraćeni računari je to da se na njima nalaze podaci koji se mogu dovesti u direktnu vezu s izvršenjem krivičnih djela. U pogledu mobilnog telefona, navedeno je da apelant nije predao pristupne šifre, pa Tužilaštvo nije bilo u mogućnosti izvršiti analizu podataka u navedenom uređaju, kao i da Tužilaštvo radi na pronalaženju načina pristupa podacima. Za oduzeti novac je obrazloženo da postoji osnovana sumnja da je stečen činjenjem krivičnih djela i da može biti predmet oduzimanja, a istraga je još uvijek u toku. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je istraga u ovom predmetu još uvijek u toku i da nema jasnih naznaka kada će biti okončana. Naime, istragu je pokrenulo Kantonalno tužilaštvo, koje je predmet proslijedilo Tužilaštvu BiH. Nakon što je Tužilaštvo BiH obustavilo istragu, predmet je vraćen Kantonalnom tužilaštvu za djela iz nadležnosti entitetskih tužilaštava. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je u predmetu broj AP-2131/22 (op. cit., tačka 58) razmatrao apelaciju istog apelanta, te da je utvrdio da je ta istraga proslijeđena na postupanje Posebnom odjelu Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine za suzbijanje organiziranog i međukantonalnog kriminala. Osim toga, u navedenoj odluci je utvrđeno da je postupak u tom trenutku trajao više od 12 godina i da Kantonalno tužilaštvo nije ponudilo niti jedan razlog ili obrazloženje koji bi se mogli smatrati prihvatljivim i opravdanim za tako dugo trajanje postupka. Stoga je Ustavni sud utvrdio da istraga koja traje toliko dugo nije zadovoljila zahtjev razumnog roka iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
43. Imajući u vidu navedeno, te primjenjujući navedenu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda u konkretnom predmetu, Ustavni sud prvenstveno zapaža da je apelant onemogućen raspolagati oduzetim predmetima već 12 godina i šest mjeseci. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u svakom od rješenja kojima su odbili apelantove zahtjeve za vraćanje oduzetih predmeta ponovili iste razloge koje su navodili i na početku istrage. Pri tome, Ustavni sud naglašava da s protekom vremena razlozi za zadržavanje predmeta moraju biti precizirani i iz njih mora proizlaziti stvarna i nesumnjiva potreba za daljnjim zadržavanjem predmeta, što u ovom predmetu nije bio slučaj, jer iz osporenih odluka ne proizlazi da su u odlukama vršili novu i stvarnu procjenu potrebe za zadržavanjem predmeta. U tom pogledu, Ustavni sud naglašava da činjenica da je privremeno oduzimanje predmeta bilo opravdano u trenutku njegovog određivanja ne znači da ono automatski ostaje opravdano i nakon proteka više od dvanaest godina. Naime, sudovi se uopće nisu referirali na protek vremena, niti su u tom smislu dali bilo kakva obrazloženja zbog čega tokom cijelog perioda postoje razlozi koji upućuju na neophodnost trajanja ove mjere. Pri tome su sudovi, zasnivajući svoju odluku samo na činjenici da istraga još traje, propustili cijeniti činjenicu da se radi o mjeri privremenog oduzimanja predmeta koja je, uslijed svog izuzetno dugog trajanja i neizvjesnosti njenog okončanja, de facto poprimila obilježja trajnog oduzimanja. Prema tome, Ustavni sud smatra da su navedene okolnosti dovoljne da zaključi da zadržavanje apelantovih predmeta u periodu dužem od 12 godina i šest mjeseci predstavlja prekomjeran teret za njega, čime je narušena „pravična ravnoteža” koju treba uspostaviti između zaštite apelantovih vlasničkih prava i zahtjeva općeg interesa.
44. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je onemogućavanjem apelanta da slobodno raspolaže svojom imovinom, kao i neizvjesnošću da li će mu i/ili kada će mu biti vraćena ta imovina na njega stavljen pretjeran teret, čime je prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
45. Imajući u vidu da odluku o daljnjem zadržavanju ili vraćanju privremeno oduzetih predmeta donose nadležni redovni sudovi u okviru krivičnog postupka, te imajući u vidu da je od donošenja posljednje odluke redovnog suda proteklo određeno vrijeme tokom kojeg su se mogle promijeniti okolnosti relevantne za ocjenu potrebe daljnjeg zadržavanja privremeno oduzetih predmeta, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja dovoljno utvrditi povredu apelantovog prava na imovinu. Pri tome, nadležni sudovi su dužni da prilikom svakog narednog odlučivanja o statusu privremeno oduzetih predmeta uzmu u obzir pravne stavove iznesene u ovoj odluci, posebno u pogledu proteka vremena i potrebe postojanja konkretnih i relevantnih razloga koji bi opravdali daljnje zadržavanje predmeta.
Pitanje naknade nematerijalne štete
46. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. S obzirom na odluku u ovom predmetu, Ustavni sud smatra da apelantu, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
47. Tu naknadu dužna je da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke s obzirom na to da je apelantova imovina najduže bila oduzeta u istrazi koju je provodilo Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. b)Pravo na djelotvoran pravni lijek
48. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je osporenim rješenjima povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
VII.Zaključak
49. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je osporenim odlukama, kojima su odbijeni njegovi zahtjevi za vraćanje privremeno oduzete imovine, narušena ravnoteža između javnog i apelantovog interesa, i to pretjeranim teretom koji apelant trpi u vidu onemogućavanja da slobodno raspolaže svojom imovinom.
50. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman