Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1958/26 (Evropski univerzitet „Kallos“ Tuzla)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1958/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine, u predmetu broj AP-1958/26, rješavajući zahtjev Evropskog univerziteta „Kallos“ Tuzla za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Evropskog univerziteta „Kallos“ Tuzla za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Evropski univerzitet „Kallos“ Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupaju Mirnes Ajanović i Predrag Krsmanović, advokati iz Tuzle, podnio je 26. maja 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 03 0 U 024589 25 Uvp 2 od 12. marta 2026. godine i 03 0 U 024589 U od 30. septembra 2024. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, te predložio, pored ostalog, da Ustavni sud odredi privremenu mjeru kojom će se privremeno obustaviti pravno dejstvo rješenja Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Tuzlanskog kantona, Kantonalnog inspektora za visoko obrazovanje i nauku (u daljnjem tekstu: Kantonalni inspektor) broj 17/4-VI-34-009530/23 od 3. januara 2024. godine i rješenja Ministarstva obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP2-10/1-34-000022-

24 od 12. februara 2024. godine u dijelu u kojem proizvode pravne posljedice prema apelantu, studentima i trećim licima. Dalje, apelant je predložio da se privremenom mjerom privremeno obustavi svako dalje korištenje navedenih upravnih akata kao osnova za preduzimanje novih radnji ili za izvođenje pravnih posljedica prema apelantu, studentima i trećim licima, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

2. Kantonalni inspektor je, u postupku vršenja inspekcijskog nadzora nad izvršavanjem propisa iz oblasti obrazovanja, donio rješenje broj 17/4-VI-34-009530/23 od 3. januara 2024. godine kojim je naređeno apelantu kao pravnom licu i rektoru K. B. kao odgovornom licu u pravnom licu, da poništi upis studenata u prvu godinu integrisanog prvog i drugog ciklusa studija Studijski program Medicina za akademsku 2022/23. godinu i upis studenata u prvu godinu trećeg ciklusa studija Studijski program Biomedicina i zdravstvo za akademsku 2022/23. godinu. U obrazloženju rješenja, Kantonalni inspektor je naveo da je tokom inspekcijskog nadzora apelanta obavljenog 9. novembra 2023. godine, po službenoj dužnosti, prilikom uvida u matične knjige trećeg ciklusa studija Studijski program Biomedicina i zdravstvo za akademsku 2022/23. godinu uočio prekršaj. Naime, umjesto tri kandidata, koliko je odobreno Odlukom Vlade Tuzlanskog kantona o prethodnoj saglasnosti od 28. juna 2022. godine, upisano je ukupno osam kandidata. Dalje, Kantonalni inspektor je naveo da je 19. decembra 2023. godine, ponovo obavio inspekcijski nadzor kod apelanta, i uvidom u matičnu knjigu integrisanog prvog i drugog ciklusa studija Studijski program Medicina za akademsku 2022/23. godinu, utvrdio da je upisano devet kandidata. Shodno navedenom, Kantonalni inspektor je ukazao da je Medicinski fakultet izvršio upis studenata u prvu godinu integrisanog prvog i drugog ciklusa studija Studijski program Medicina, te trećeg ciklusa studija Studijski program Biomedicina i zdravstvo za akademsku 2022/23. godinu, iako nije imao validne licence za upis studenata na navedene studijske programe, što je suprotno članu 27. Zakona o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon). Kantonalni inspektor je citirao relevantne odredbe Zakona i Zakona o inspekcijama Tuzlanskog kantona, te odlučio kao u izreci rješenja.

3. Rješenjem Ministarstva broj UP2-10/1-34-000022-24 od 12. februara 2024. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja od 3. januara 2024. godine, kao neosnovana. U obrazloženju rješenja, Ministarstvo je navelo da je odredbama člana 149. stav (2) tačka e) Zakona propisano da kada nadležna inspekcija za obrazovanje utvrdi nepravilnosti u radu visokoškolske ustanove ili njene organizacione jedinice, shodno utvrđenom činjeničnom stanju poništava upis studenata izvršen suprotno zakonu. Dakle, Ministarstvo je obrazložilo da je shodno utvrđeno činjeničnom stanju apelant izvršio upis studenata na naprijed navedene studijske programe u 2022/23. godini odnosno akademskoj godini za koju nije imao validne licence za te studijske programe, a što je suprotno odredbi člana 27. stav (10) Zakona. Naime, tom odredbom je propisano da “Na studijske programe kojim tokom trajanja akademske godine ističe licenca za izvođenje studijskog programa ne mogu se upisivati studenti do eventualnog pribavljanja licence sa novim periodom važenja”.

4. Kantonalni sud je presudom broj 03 0 U 024589 24 U od 30. septembra 2024. godine odbio apelantovu tužbu podnesenu protiv rješenja Ministarstva od 12. februara 2024. godine. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da su pravilno postupili organi uprave, jer je upis studenata u prvu godinu navedenih ciklusa studija Studijskog programa Medicina i Biomedicina i zdravstvo za akademsku 2022/23. godinu izvršen suprotno odredbi člana 27. Zakona. Naime, obrazložio je da je Ministarstvo apelantu izdalo licencu 3. maja 2017. godine za izvođenje navedenih studijskih programa, koja je vrijedila počevši od akademske 2017/18. godine, na period od pet godina, u skladu sa odredbama Zakona, što dalje znači da apelant za akademsku 2022/23. godinu nije imao licencu za upis studenata u prvu godinu za izvođenje navedenih studijskih programa. Osim toga, Kantonalni sud je ukazao da apelant ne spori da nije imao licencu za sporne studijske programe, jer je 25. maja 2023. godine podnio zahtjev za relicenciranje navedenih studijskih programa. Shodno navedenom, Kantonalni sud je primjenom odredbi člana 36. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS), odlučio kao u izreci presude.

5. Kantonalni sud je presudom broj 03 0 U 024589 25 Uvp 2 od 12. marta 2026. godine odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 30. septembra 2024. godine. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da donošenjem pobijane presude sud nije povrijedio kantonalni zakon, niti je učinio povredu federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari, zbog čega je navedeni zahtjev neosnovan. Dalje, Kantonalni sud je, pored ostalog, obrazložio da su neosnovani apelantovi navodi da je dobio licencu u kojoj je naznačeno da se izdaje za jedan školski ciklus i da je nesporno da jedan školski ciklus navedenih studija traje šest godina, pa da je shodno tome dobijena licenca iz 2017. godine važila i za akademsku 2022/23. godinu. Naime, Kantonalni sud je ukazao da to ne proizlazi iz sadržaja same licence apelanta za izvođenje studijskih programa izdate od Ministarstva 3. maja 2017. godine, niti iz pozitivnopravne regulative koja je važila u vrijeme izdavanja te licence, odnosno odredbe člana 27. Zakona, te Pravilnika o kriterijima i postupku licenciranja visokoškolskih ustanova i Pravilnika o postupku licenciranja studijskih programa prvog, drugog i trećeg ciklusa studija visokoškolskih ustanova na području Tuzlanskog kantona. Kantonalni sud je odlučio kao u izreci presude primjenom člana 46 stav 1. ZUS.

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelant navodi da su organi uprave i Kantonalni sud proizvoljno utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo, te da osporene odluke nisu dovoljno obrazložene, pri čemu je došlo do uskraćivanja djelotvorne sudske kontrole u upravnom sporu. Dalje, apelant ukazuje da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za donošenje privremene mjere, jer osporeni upravni akti i dalje proizvode pravne i faktičke posljedice koje mogu izazvati teško popravljivu i djelimično neotklonjivu štetu za apelanta, te za sadašnje i buduće studente. Pri tome, apelant tvrdi da šteta nije hipotetička, nego konkretna i već materijalizovana, te da se jednom izgubljena generacija studenata, izgubljeni upisni ciklus, narušeno povjerenje studenata i roditelja i slabljenje nastavnog kadra ne mogu u cijelosti popraviti ni eventualnim kasnijim uspjehom u meritumu. Dakle, apelant smatra da bi privremena obustava pravnog dejstva navedenih akata ili barem obustava njihovog daljeg korištenja kao osnova za proizvodnju novih pravnih posljedica bila nužna do konačne odluke Ustavnog suda.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelant donošenje privremene mjere vezuje za apelacione navode o meritumu predmeta. Dakle, Ustavni sud zapaža da apelant u zahtjevu za privremenu mjeru iznosi argumente kojim se osporava zakonitost osporenih odluka i tvrdi da te odluke i dalje proizvode pravne i faktičke posljedice koje mogu izazvati teško popravljivu i djelimično neotklonjivu štetu za apelanta. Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelant takvom argumentacijom u datim okolnostima nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1958/26 (Evropski univerzitet… | Sudska praksa | Aktio