Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5289/23 (CENTROTRANS d.d. za prijevoz putnika, turizam i trgovinu Sarajevo)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5289/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-5289/23, rješavajući apelaciju CENTROTRANS - dioničko društvo za prijevoz putnika, turizam i trgovinu (pravni sljednik Centotrans-Eurolines d.d. Sarajevo), na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija CENTROTRANS d.d. za prijevoz putnika, turizam i trgovinu (pravni slijednik Centrotrans

– Eurolines d.d. Sarajevo), u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 I 628174 17 I, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. CENTROTRANS d.d. za prijevoz putnika, turizam i trgovinu (pravni slijednik Centrotrans – Eurolines d.d. Sarajevo) (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Jasmin Starčević iz Ilidže, podnio je 20. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne dužine izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 I 628174 I.

2. Apelant je kao tražilac izvršenja 9. februara 2017. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv UG KOŠARKAŠKI KLUB KK PLAY OFF, kao izvršenika na osnovu izvršne isprave, pravosnažne presude Općinskog suda od 8. aprila 2015. godine, radi naplate duga. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava na računu kod Raiffeisen bank dd Sarajevo i njihov prijenos na apelantov račun kod banke kako je detaljno navedeno u prijedlogu za izvršenje.

3. Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 628174 17 Ip od 27. februara 2017. godine dozvolio predloženo izvršenje. Navedeno rješenje je postalo pravosnažno 20. marta 2017. godine, te je Općinski sud u prilogu zaključka od 24. marta 2017. godine, dostavio rješenje o izvršenju od 27. februara 2017. godine, Raiffeisen bank dd Sarajevo, radi provođenja izvršenja.

4. Raiffeisen bank dd Sarajevo je dopisom od 6. aprila 2017. godine obavijestila sud da postoje smetnje za realizaciju rješenja o izvršenju zbog nedostatka sredstava na izvršenikovom računu, te da je račun od 10. maja 2016. godine blokiran.

5. Općinski sud je dopisom od 18. marta 2024. godine pozvao Raiffeisen bank dd Sarajevo da obavijesti sud da li je rješenje o izvršenju od 27. februara 2017. godine provedeno. Banka je podneskom od 9. avgusta 2024. godine obavijestila sud da navedeno rješenje o izvršenju nije provedeno zbog nedostatka sredstava na izvršenikovom računu i blokade računa od 10. maja 2016. godine.

6. Iz odgovora Općinskog suda od 6. maja 2026. godine proizlazi da apelant nije predložio drugo sredstvo ili predmet izvršenja, te da je izvršni postupak još u toku.

7. Apelant smatra da mu je zbog prekomjerne dužine izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da konkretni izvršni postupak, traje prekomjerno dugo, te predlaže da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da okonča postupak. Apelant potražuje iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. Član 18. stav (4). Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

12. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, opravdanost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38, i Delić protiv Bosne i Hercegovine, predstavka broj 59181/18 od 2. marta 2021. godine, stav 18).

13. U vezi s konkretnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Zagrebačka banka d.d. protiv Hrvatske, presuda od 12. decembra 2013. godine, predstavka broj 39544/05, stav 199). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije ni vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, predstavka broj 71186/01, presuda od 7. juna 2005. Predmet broj AP-5068/22 6 Odluka o dopustivosti i meritumu godine, st. 84–86). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

14. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku, koji je po zakonu hitne prirode (član 5. stav 1. ZIP-a). U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud u relativno kratkom roku donio rješenje o izvršenju i naložio Raiffeisen bank dd Sarajevo, provođenje tog rješenja. Također, taj sud je u toku postupka tražio informacije od navedene banke o provođenju rješenja, koja ga je obavještavala da nije u mogućnosti provesti rješenje o izvršenju zbog nedostatka novčanih sredstava na izvršenikovom računu i da je račun izvršenika blokiran. Osim toga, Ustavni sud ima u vidu da u izvršnom postupku tražitelj izvršenja disponira svojim zahtjevom i tako utiče na tok i dinamiku postupka. Pri tome, apelant je ima mogućnost da predloži drugi predmet i sredstvo izvršenja u smislu odredbe člana 8. stav (3) Zakona o izvršnom postupku, ukoliko nije bio zadovoljan dinamikom naplate potraživanja. Imajući u vidu navedeno, iako se radi o izvršnom postupku, koji je po zakonu hitne prirode, Ustavni sud smatra da nema odgovornosti Općinskog suda u smislu postojanja neopravdane neaktivnosti i odugovlačenje postupka. Naime, kako je već navedeno, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje ili blagovremeno namirenje potraživanja tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje izvršnog postupka.

15. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nema elemenata koji ukazuju da je Općinski sud bezrazložno odugovlačio postupak, zbog čega u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

16. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

17. Apelant također navodi da mu je zbog dužine trajanja navedenog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koje je iznio u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da ih nema potrebe posebno ispitivati u odnosu na navedena prava.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5289/23 (CENTROTRANS d.d. za prijevoz… | Sudska praksa | Aktio