Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-951/26 (A. E.)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Krivični postupak
  • Pritvor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Proceduralne garancije preispitivanja zakonitosti lišenja ili hapšenja
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
  • Habeas corpus – postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-951/26

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-951/26, rješavajući apelaciju Aleksandara Erića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandara Erića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 K 069936 26 Kž od 26. februara 2026. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksandar Erić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, podnio je 17. marta 2026. godine godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 K 069936 26 Kž od 26. februara 2026. godine i Rješenja Osnovnog u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 K 069936 26 Kv 2 od 20. februara 2026. godine. Uvodna napomena

2. Sudija za prethodni postupak Osnovnog suda je Rješenjem broj 83 0 K 069936 26 Kpp od 23. januara 2026. godine apelantu odredio pritvor u trajanju od mjesec dana. Pritvor je određen zbog osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici iz člana 190. st. (1) i (5) Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ), i postojanja posebnih razloga propisanih odredbama člana 197. stav (1) tač. b) i v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS). Postupak u kojem su donesene osporene odluke

3. Rješenjem vijeća Osnovnog suda broj 83 0 K 069936 26 Kv 2 od 20. februara 2026. godine apelantu je produžen pritvor određen rješenjem sudije za prethodni postupak za još dva mjeseca koji može trajati najduže do 22. aprila 2026. godine, zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo iz člana 190. st. (1) i (5) KZ i postojanja koluzione i iteracijske opasnosti. U odnosu na postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo, Osnovni sud je u obrazloženju naveo da osnovana sumnja proizlazi iz materijalnih dokaza koje je taksativno naveo, te iskaza apelantove majke (u daljnjem tekstu: oštećena) i apelantovog iskaza. Ukazano je da iz navedenih dokaza proizlazi da je apelantu rješenjem tog suda izrečena hitna zaštitna mjera – udaljenja iz porodičnog doma. Dalje je ukazano da iz materijalnih dokaza, te iskaza oštećene i apelantovog iskaza proizlazi da je apelant prekršio hitnu zaštitnu mjeru i da je vikao i galamio na oštećenu u njihovom porodičnom domu, te da joj više puta prijetio da će je lišiti života. Osnovni sud je obrazložio da oštećena živi u zajedničkom domaćinstvu sa apelantom, te da iz njenog iskaza proizlazi da živi u stalnoj nesigurnosti i strahu zbog toga što je apelant uznemirava i prijeti. Stoga je zaključeno da bi apelant boravak na slobodi mogao iskoristiti da utiče da oštećenu da promijeni svoj iskaz odnosno da odbije da svjedoči protiv njega. U odnosu na postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav (1) tačka v) ZKP, Osnovni sud je istakao da naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti krivično djelo, za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. Ta opasnost se ogleda u činjenici da je apelant pet puta pravosnažno osuđen za krivično djelo nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, te činjenici da osude nisu uticale na njega da prestane sa činjenjem krivičnog djela. Osnovni sud je ukazao da apelant u dužem periodu čini krivično djelo prema članu svoje porodice, iz čega proizlazi njegova sklonost i upornost u vršenju krivičnog djela prama oštećenoj.

4. Rješenjem Okružnog suda broj 83 0 K 069936 26 Kž od 26. februara 2026. godine odbijena je apelantova žalba i žalba apelantovog branioca izjavljena protiv prvostepenog rješenja. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da nisu osnovani apelantovi prigovori da mu nije dostavljen prijedlog za produženje pritvora jer iz zapisnika sa ročišta za razmatranje prijedloga za produženje pritvora proizlazi suprotno. Naime, Okružni sud je ukazao da iz navedenog zapisnika proizlazi da je konstatovano da je apelantu i njegovoj odbrani dostavljen prijedlog sa dokazima, što oni nisu osporavali, te da su osporili osnovanost prijedloga. Dalje je obrazloženo da je prvostepeni sud analizom materijalnih dokaza izveo pravilan zaključak u pogledu postojanja osnovane sumnje. Vezano za postojanje pritvorskog razloga iz člana 197. stav (1) tačka. b) i ZKPRS tj. opasnosti od uticaja na svjedoke, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pogrešno postupio kad je prihvatio prijedlog tužioca za određivanje pritvora zbog tog pritvorskog razloga . U vezi s tim je obrazložio da je oštećena saslušana u istrazi, te da se njen iskaz može koristiti u skladu sa odredbama ZKP u daljnjem toku postupka. S obzirom na to ocijenio je nepravilnim zaključak prvostepenog suda u pogledu postojanja okolnosti koje opravdaju produženje pritvora zbog koluzione opasnosti. Međutim Okružni sud je u obrazloženju podržao stav prvostepenog suda vezan za postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav (1) tačka v) ZKP (opravdana bojazan od ponovnog učinjenja krivičnog djela). U vezi s tim je ponovio argumente i stavove iz prvostepenog rješenja da je apelant u zadnjih pet puta pet puta osuđivan na zatvorske kazne zbog krivičnog djela nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici koje je u svim slučajevima izvršio na štetu majke te je zaključio da ranije kazne nisu prevaspitno uticale na apelanta. Okružni sud je posebno naglasio da se za osnovni oblik krivičnog djela nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici može izreći novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. Stoga je zaključeno da je, suprotno apelantovim tvrdnjama, ispunjen objektivni uslov za postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav (1) tačka v) ZKP budući da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine.

5. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, apelant ističe da mu nije dostavljen prijedlog za produženje pritvora te da se nije mogao adekvatno braniti. Apelant ističe da ga je oštećena navodila na učinjenje krivičnog djela o čemu je priložio dokaze koji nisu cijenjeni, te da niko nije ispitao motive prijavljivanja. Određivanje pritvora smatra udarom na njega dok „druga strana slobodno šeta“. Takođe ukazuje da redovni sudovi u osporenim odlukama nisu obrazložili postojanje posebnih pritvorskih razloga iz člana 197. stav (1) tačka v) ZKP. Naime apelant ističe da nije sklon vršenju krivičnih djela i da „ima isključivo problem ovakve prirode“. Ističe da u osporenom prvostepenom rješenju nije navedena nijedna konkretna činjenica koja upućuje na postojanje naročitih okolnosti u vezi sa opasnošću od ponavljanja djela. Smatra da su redovni sudovi pogrešno kvalifikovali krivično djelo, te da stoga nije ni ispunjen uslov iz člana 197. stav (1) tačka v) ZKP da se ne radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije. S obzirom da se apelantovi navodi odnose na zakonitost njegovog lišenja slobode-produženje pritvora, odnosno osiguranje procesnih garancija u vezi sa lišenjem slobode, Ustavni sud će shodno principu iura novit curia navode iz apelacije ispitati s aspekta garancija prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4973/23 od 25. septembra 2025. godine, tačka 13., dostupna na www.ustavnisud.ba).

8. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

9. U konkretnom slučaju, apelant problematiza zakonitost njegovog pritvora. U svjetlu primjene člana 5. stav 1. tačka c) i st. 3. i 4. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje na opšte principe iz prakse Evropskog suda u predmetima Merabishvili protiv Gruzije (presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181-186, sa daljnjim referencama), Moldoveanu protiv Moldavije (presuda od 14. septembra 2021. godine, predstavka broj 53660/15, tačka 51. sa daljnjim referencama), te Bigović protiv Crne Gore (presuda od 19. marta 2019. godine, predstavka broj 48343/16, tačka 203, sa daljnjim referencama) i mutatis mutandis Šekerija protiv Hrvatske (presuda od 5. novembra 2020. godine, predstavka broj 3021/14, tačka 85.) kada je u pitanju zakonitost i opravdanje produženog pritvora, odnosno proceduralna i materijalna zaštita pritvorenih osoba i sudska obaveza preispitivanja svih pitanja u vezi sa pritvorom.

10. Imajući u vidu apelantove navode i obrazloženja sadržana u osporenim odlukama, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog predmeta Osnovni sud, prilikom produžavnja apelantu mjere pritvora, jasno obrazložio na osnovu kojih dokaza je izveo zaključak o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo za koje se tereti (vidi tačku 3. ove odluke). Drugostepeni sud, takođe nije doveo u pitanje argumentaciju i zaključke prvostepenog suda u pogledu osnovane sumnje. Dakle, obrazloženja osporenih odluka sadrže razloge koji bi, u smislu relevantnih standarda Evropskog suda, mogli uvjeriti objektivnog posmatrača da je apelant mogao počiniti krivična djela u relevantno vrijeme (vidi npr. Evropski sud, Selahattin Demirtaš protiv Turske (broj 2), presuda od 22. decembra 2020. godine, predstavka broj 14305/17, tačka 314. sa referiranjem na drugu relevantnu praksu Evropskog suda). U kontekstu apelantovih prigovora koji se odnose na primjenu odredbe člana 197. stav (1) tačka v) ZKP, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi prilikom produženja pritvora apelantu imali u vidu zakonske uslove od kojih se prvi odnosi na zaprijećenu kaznu, a drugi na postojanje naročitih okolnosti za ponavljanje krivičnog djela (vidi, tač.3. i 4. ove odluke). Posebno Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, u drugostepenom rješenju, obrazložio da se za krivično djelo, koje se apelantu stavlja na teret može izreći kazna zatvora u trajanju od tri godine, što je prvi uslov za utvrđivanje postojanja posebnog uslova za određivanje pritvora zbog iteracijske opasnosti. Osim toga, iz obrazloženja drugostepenog rješenja jasno proizlazi da apelantu nije bila uskraćena mogućnost da se izjasni o navodima i dokazima koji ga terete u konkretnom slučaju (vidi tačku 4. ove odluke). Stoga, Ustavni sud smatra da, u smislu garancija obuhvaćenih članom 5. stav 4. Evropske konvencije, apelantu nije onemogućena djelotvorna odbrana u odnosu na osporavanje postojanja razloga za pritvor (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3773/22 od 23. marta 2023. godine, tačka 26., dostupna na www.ustavnisud.ba).

11. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-951/26 (A. E.) | Sudska praksa | Aktio