Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1193/23 (Z. P.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1193/23

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1193/23, rješavajući apelaciju koju je podnio Zoran Pervan, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, dopredsjednica

Angelika Nußberger, dopredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudac

Marin Vukoja, sudac

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 20. listopada 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Zoran Pervan.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinske službe za društvene djelatnosti, opću upravu i branitelje Općine Čitluk broj 04-01-37-721/23-2 od 27. svibnja 2025. godine.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da Zoranu Pervanu isplati iznos od 1.300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zoran Pervan (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Darislav Paponja, odvjetnik iz Mostara, podnio je 10. ožujka 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne duljine postupka u predmetu priznavanja prava na osobnu invalidninu, koji je u trenutku podnošenja apelacije Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 016641 21 Uvp od 16. kolovoza 2022. godine vraćen Općinskoj službi za društvenu djelatnost, opću upravu, branitelje i civilnu zaštitu Općine Čitluk (u daljnjem tekstu: Služba) na ponovni postupak.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Službe zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud je 9. siječnja 2025. godine dostavio odgovor na apelaciju, Kantonalni sud 22. svibnja 2025. godine, a Ministarstvo 30. svibnja 2025. godine. Služba nije dostavila odgovor na apelaciju.

4. Odgovori na apelaciju su 4. srpnja 2025. godine i 10. lipnja 2026. godine dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja, ali on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

5. Ustavni sud je 31. ožujka 2026. godine zatražio od Službe dostavljanje informacija o stanju postupka. Služba je 13. travnja 2026. godine dostavila tražene informacije.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelaciji navedene su kako slijedi.

Uvodne napomene

7. Rješenjem Službe broj 04-43-171/06 od 6. prosinca 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI) V. grupe sa 70 % vojnog invaliditeta, po osnovi povreda i oboljenja koje je zadobio kao pripadnik HVO-a.

Osporeni postupak

8. Služba je, rješavajući po službenoj dužnosti, donijela rješenje od 8. veljače 2010. godine kojim je ukinuto rješenje Službe od 6. prosinca 2006. godine i riješeno da apelantu prestaje svojstvo RVI-ja i pravo na ratnu vojnu invalidninu s 31. prosinca 2009. godine.

9. Rješenjem Ministarstva od 15. lipnja 2010. godine odbijena je apelantova žalba i prvostupanjsko rješenje je izmijenjeno tako što apelantu prestaje svojstvo RVI-ja zaključno s 30. lipnja 2009. godine.

10. Presudom Kantonalnog suda od 9. ožujka 2011. godine odbijena je apelantova tužba.

11. Presudom Vrhovnog suda od 1. studenog 2012. godine uvažen je apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke, preinačena je navedena presuda Kantonalnog suda i riješeno tako što je uvažena apelantova tužba, poništeno rješenje Ministarstva i predmet vraćen tom organu na ponovno rješavanje.

12. Ministarstvo je 24. srpnja 2013. i 7. rujna 2016. godine donijelo rješenja kojima je odbilo apelantove žalbe, a Kantonalni sud je presudama od 13. listopada 2014. i 4. travnja 2019. godine uvažio apelantove tužbe i predmet vratio Ministarstvu na ponovno odlučivanje.

13. Kantonalni sud je donio presudu od 16. lipnja 2021. godine kojom je uvažio apelantovu tužbu, poništio rješenje Ministarstva od 24. travnja 2019. godine i prvostupanjsko rješenje Službe od 8. veljače 2010. godine.

14. Presudom Vrhovnog suda od 16. kolovoza 2022. godine uvažen je zahtjev Ministarstva za izvanredno preispitivanje sudske odluke, te je presuda Kantonalnog suda od 16. lipnja 2021. godine preinačena tako što je poništeno rješenje Ministarstva od 24. travnja 2019. godine i prvostupanjsko rješenje Službe od 8. veljače 2010. godine, te predmet vraćen Službi na ponovno rješavanje.

15. Iz informacija koje je dostavila Služba proizlazi da je rješenjem Službe od 27. svibnja 2025. godine postupak obustavljen, te odlučeno da rješenje Službe od 6. prosinca 2006. godine, na koje je dana suglasnost Uprave za pitanja boraca Mostar od 13. travnja 2007. godine, ostaje na pravnoj snazi.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da su mu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant u apelaciji ukazuje da obnova postupka priznavanja svojstva RVI-ja traje više od 13 godina te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

17. Vrhovni sud je naveo da nakon donošenja presude tog suda u predmetu nema nikakvog inicijalnog akta za postupanje suda te da je predmet arhiviran.

18. Kantonalni sud je naveo da smatra da u predmetnom slučaju nije došlo do povrede apelantovih prava.

19. Ministarstvo je navelo kronologiju postupka, te je navelo da nije došlo do povrede apelantovih prava u rješavanju konkretne upravne stvari budući da je apelantu omogućen pristup sudu i organima uprave te da je sudjelovao u upravnom postupku.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 48/99 i 61/22)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

14. Ekonomičnost postupka

Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. [...]

21. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) relevantna odredba glasi:

5. Ostale odredbe postupka

Članak 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

22. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

23. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

25. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

26. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

27. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, duljina trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, točka 38., i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).

28. Ustavni sud će u okolnostima konkretnog predmeta kao relevantno razdoblje ispitati razdoblje od kada je Služba po službenoj dužnosti donijela rješenje od 8. veljače 2010. godine pa do donošenja rješenja Službe od 27. svibnja 2025. godine. Iz navedenog proizlazi da je relevantno razdoblje od više od 15 godina. Potom, Ustavni sud smatra da se radilo o relativno složenom predmetu jer je trebalo vršiti reviziju relevantne dokumentacije i provoditi medicinsko vještačenje, što je u izvjesnoj mjeri utjecalo na duljinu postupka, te da se radilo o predmetu koji je od većeg značaja za apelanta. Osim toga, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima doprinio duljini trajanja postupka.

29. Analizirajući postupanje organa uprave i redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom postupku donesen veći broj odluka, te da su redovni sudovi u više navrata vraćali predmet na ponovno odlučivanje. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud tri puta poništio rješenja Ministarstva, te dva puta vratio na ponovni postupak, dok je Vrhovni sud dva puta uvažio zahtjev za izvanredno preispitivanje i predmet vratio na ponovno rješavanje. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stajalište Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do de facto lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4843/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 38., dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud zapaža da su Ministarstvo i Vrhovni sud u relativno kratkim rokovima donosili svoje odluke, za razliku od Kantonalnog suda kojem je u dva navrata trebalo više od dvije godine odnosno dvije i pol godine da odluči o tužbama, dok je u dva navrata odlučio o tužbama u relativno kratkim rokovima. Također, Ustavni sud zapaža da je Služba, kojoj je trebalo oko dvije godine i osam mjeseci za donošenje odluke u ponovnom postupku, nesporno doprinijela duljini trajanja postupka. Međutim, imajući u vidu da je postupak trajao više od 15 godina, činjenicu da je Kantonalni sud tri puta poništio rješenja organa uprave, te imajući u vidu rokove u kojima je postupao, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u odlučujućoj mjeri doprinio sveukupnoj duljini trajanja postupka.

30. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

31. Apelant navodi da mu je zbog duljine trajanja postupka povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. S obzirom na to da povredu tih prava temelji na identičnim navodima koje je iznio u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati te navode u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32–34.), Ustavni sud smatra da apelantu, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 1.300,00 KM.

33. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na pretežnu odgovornost Kantonalnog suda za duljinu trajanja postupka, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije s obzirom na to da je postupak kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu, koji je značajan za apelanta, trajao više od 15 godina.

35. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka

74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1193/23 (Z. P.) | Sudska praksa | Aktio