Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1463/26 (M.H.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Pritvor
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1463/26

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-1463/26, rješavajući apelaciju M. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. c) i m) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. H. podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 181487 26 Kž 2 od 19. marta 2026. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. H. podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 184811 26 Kv od 29. aprila 2026. godine i Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 181487 26 Kž 3 od 14. maja 2026. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. H. podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 181487 26 Kv 5 od 30. jula 2026. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. M. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ d.o.o. Travnik, Haris Kaniža advokat iz Travnika, podnio je 17. aprila 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 K 181487 26 Kž 2 od 19. marta 2026. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 K 098571 26 Kv 3 od 6. marta 2026. godine. Apelant je 7. avgusta 2026. godine dopunio apelaciju tako što je osporio Rješenje Okružnog suda broj 80 0 K 181487 26 Kž 3 od 14. maja 2026. godine, Rješenje Osnovnog suda broj 80 0 K 181487 26 Kv 4 od 6. maja 2026. godine, te rješenja Osnovog suda br. 80 0 K 184811 26 Kv od 29. aprila 2026. godine, 80 0 K 184811 26 Kpp od 23. aprila 2026. godine i 80 0 K 181487 26 Kv 5 od 30. jula 2026. godine.

Uvodna napomena

2. Sudija za prethodni postupak Osnovnog suda odredio je rješenjem apelantu pritvor u trajanju od mjesec dana. Pritvor je određen zbog osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo iskorištavanje djece za pornografiju iz člana 175. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ), i postojanja posebnih razloga propisanih odredbama člana 197. stav 1. tač. b) i

v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP).

3. Osnovni sud je nakon toga 20. februara 2026. godine, postupajući po prijedlogu Tužilaštva, donio rješenje kojim se pritvor produžava za dva mjeseca, ali je to rješenje ukinuto rješenjem Okružnog suda i predmet je vraćen na ponovni odlučivanje Postupak produženja pritvora u istrazi u predmetu broj 80 0 K 181487 26 Kv 3

4. Rješenjem vijeća Osnovnog suda broj 80 0 K 181487 26 Kv 3 od 6. marta 2026. godine, koje je doneseno nakon održanog ročišta, apelantu je produžen pritvor određen rješenjem sudije za prethodni postupak za još dva mjeseca koji može trajati najduže do 21. aprila 2026. godine, zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo iz člana 175. stav 1. KZ i postojanja koluzione i iteracijske opasnosti. U odnosu na postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo, Osnovni sud je u obrazloženju naveo da osnovana sumnja proizlazi iz materijalnih dokaza i to izvještaja o počinjenom krivičnom djelu, dopune izvještaja, zapisnika o pretresu stana i ostalih prostorija i pokretnih stvari, zapisnika o pretresu vozila, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, iskaza maloljetnika, CD snimaka sa pornografskim sadržajem i drugih materijalnih dokaza. Ukazano je da iz navedenih dokaza proizlazi da je apelant putem društvene mreže stupio o kontakt sa maloljetnikom kojem predaje vjeronauku u osnovnoj školi, te da mu je distribuirao vlastiti pornografski sadržaj. Imajući u vidu navedeno, te sadržaj njihove komunikacije odnosno apelantova pitanja i zahtjeve upućene maloljetniku Osnovni sud je zaključio da je apelant navodio maloljetnika na snimanje dječije pornografije. Pri tome je ukazano da iz iskaza drugog maloljetnika i njegove majke proizlazi da je apelant stupio u kontakt i sa tim maloljetnikom i da ga je navodio na snimanje pornografije. Dalje je istaknuto da da se prema podacima Nacionalnog centra za nestalu i eksploatisanu djecu SAD „CyberTipline Report“, koji su policijskom organu dostavljeni elektornskim putem, jedan od telefonskih brojeva koje koristi apelant pojavljuje u bazi podataka tog centra, kao i apelantovi profili kreirani na više različitih društvenih mreža. Istaknuto je da se na dva CD na kojima se nalazi više od 10 snimaka eksplicitnog sadržaja koji predstavljaju dječiju pornografiju i video zapisa seksualnog odnosa odraslih osoba sa maloljetnicima, koje je, prema podacima navedenog centra, apelant koristeći kreirane profile na društvenim mrežama u više navrata dijelio te pribavljao za sebe.

5. U odnosu na postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKP, Osnovni sud je naveo da postoji osnovana bojazan da će apelant uništiti, sakriti ili izmijeniti tragove važne za krivični postupak. U tom kontekstu je obrazloženo da je apelant kontinuirano posjećivao Internet stranice na kojima je dječija pornografija, te da je sa njih koristeći više profila sa različitim imenima na društvenim mrežama i e-mail adresa u više navrata uvozio i izvozio dječiju pornografiju. Posebno je cijenjeno da je apelant brisao poruke koje je slao maloljetnicima. Sve navedeno je ocijenjeno kao opravdana bojazan da bi apelant boravak na slobodi iskoristio da uništi, izmijeni ili sakrije tragove važne za krivični postupak. Vezano za postojanje iteracijske opasnosti, Osnovni sud je pored zaprijećene kazne za krivično djelo cijenio kontinuitet apelantovog postupanja i brojnost radnji. Cijeneći prirodu krivičnog djela koje se apelantu stavlja na teret, Osnovni sud je ocijenio da u datoj situaciji nijedna mjera nije prikladna da se spriječi apelantovo postupanje u smislu koluzione i iteracijske opasnosti. U konačnici je istaknuto da apelant u pritvoru ima pravo da koristi zdravstvenu zaštitu, te da navodi o njegovom zdravstvenom stanju ne predstavljaju razlog da se pusti na slobodu.

6. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 K 181487 26 Kž 2 od 19. marta 2026. godine odbijena je žalba apelantovog branioca podnesena protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju rješenja, Okružni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda u pogledu postojanja osnovane sumnje za krivična djela koja se apelantu stavljaju na teret. Okružni sud je naveo da iz priloženih dokaza, koje je prvostepeni sud pravilno analizirao i doveo u međusobnu vezu, proizlazi osnovana sumnja da je apelant navodio maloljetnika na učestvovanje u snimanju dječije pornografije, te da je pristupao i posjedovao dječiju pornografiju. Istaknuto je da apelantove paušalne tvrdnje o montiranom procesu ne samo da nisu dokazane nego su i demantovane sadržinom dokaza prikupljenih tokom istrage iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo za koje se tereti. Okružni sud je naveo da u potpunosti prihvata razloge prvostepenog suda u pogledu postojanja koluzione opasnosti, naročito imajuću u vidu da je apelant brisao poruke koje je slao maloljetniku iz čega proizlazi njegova svijest o zabranjenosti takvih radnji. Navedenu okolnost sud je doveo u vezu sa činjenicom da je prema pribavljenim dokazama u proširenoj istrazi, apelant slao poruke i drugom djetetu. Stoga, je zaključeno da navedene okolnosti ukazuju na bojazan da bi apelant boravak na slobodi mogao iskoristititi za brisanje odnosno uklanjanje inkriminišućih podataka i tragova, a takva opasnost postoji sve do momenta okončanja postupka vještačenja oduzetih kompjutera i mobilnih telefonskih podataka, te kreiranja njihovih forenzičkih kopija. Vezano za postojanje iteracijske opasnosti Okružni sud je naveo da je apelant, kako se osnovano sumnja, u dužem vremenskom periodu (1. januara 2021. godine do 23. decembra 2025. godine) kontinuirano putem računarske mreže svjesno pristupao sadržajima dječije pornografije i da je posjedovao dječiju pornografiju, a potom i navodio dijete na učestvovanje u njenom snimanju. Navedenu oklolnost sud je doveo u vezu sa činjenicom da je protiv apelanta proširena istraga zbog polnog uznemiravanja drugog djeteta. Sve navedeno po ocjeni Okružnog suda ukazuje na apealntovu upornost kroz obrazac nedozvoljenog ponašanja. Pri tome je ukazano da je apelant nastavnik u osnovnoj školi, te da, stoga po prirodi posla dolazi u stalan kontakt sa djecom. Sve navedeno u svojoj ukupnosti ukazuje na opsanost od izvršenja istog ili istovrsnog krivičnog djela, za koje se može izreći kazna zatvora tri godine. Imajući u vidu navedno sud je istakao da se, suprotno navodima apelantove odbrane, svrha koja se postiže mjerom pritvora ne može postući određivanjem mjera zabrane. U konačnici je istaknuto da apelantovi navodi o porodičnim, zdravstvenim i vjerskim razlozima ne mogu uticati na odluku o pritvoru. Postupak produženja pritvora nakon potvrđivanja optužnice

7. Rješenjem Vijeća Osnovnog suda broj 80 0 K 181487 26 Kv 4 od 6. maja 2026. godine apelantu je, nakon potvrđivanja optužnice produžen pritvor koji može trajati do izricanja prvostepene presude, a najduže jednu godinu i šest mjeseci, koji rok se računa od 6. maja 2026. godine. Pritvor je produžen zbog postojanja osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo iz člana 175. st. 1. i 2. KZ i postojanja posebnih pritvorskih razloga iz člana 197. stav 1. tač. b) i v).

8. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 K 181487 26 Kž 3 od 14. maja 2026. godine odbijena je žalba apelantovog branioca izjavljana protiv prvostepenog rješenja. Postupak dvomjesečne kontrole opravdanosti pritvora nakon potvrđivanja optužnice

9. Rješenjem Vijeća Osnovnog suda broj 80 0 K 181487 26 Kv 5 od 30. jula 2026. godine utvrđeno je da nisu prestali razlozi za pritvor produžen rješenjem tog suda od 6. maja 2026. godine. U pouci o pravnom lijeku, Vijeće je navelo da je protiv tog rješenja dopušteno izjaviti žalbu Okružnom sudu u roku od tri dana od dana prijema rješenja. Postupak određivanja pritvora u istrazi u predmetu broj 80 0 K 184811 26 Kpp

10. Rješenjem sudije za prethodni posupak Osnovnog suda broj 80 0 K 184811 26 Kpp od 23. aprila 2026. godine apelantu je određen pritvor u trajanju od 15 dana počev od 21. aprila 2026. godine u 11:45 h, koji po navedenom rješenju može trajati najduže do 6. maja 2026. godine do 11:45h. Pritvor je određen zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo iskorištavanje djece za pornografiju iz člana 175. stav 1. KZ i postojanja iteracijske i koluzione opasnosti.

11. Rješenjem Vijeća Osnovnog suda broj 80 0 K 184811 26 Kv od 29. aprila 2026. godine odbijena je žalba apelantovog branioca izjavljena protiv rješenja sudije za prethodni postupak. Apelacioni navodi

12. Apelant se pozvao na kršenje prava iz čl. II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim apelant navodi da osporena rješenja nisu obrazložena, da sud nije cijenio materijalnu dokumentaciju na potpun i pravilan načina. Apelant navodi da živi u mirnoj i čestitoj porodici, da je porodičan čovjek bez bilo kakvih prekršajnih ili krivičnih djela. Navodi da i on i članovi njegove porodice imaju određene zdravstvene probleme, da produženje pritvora nije opravdano jer bi moglo pogoršati apelantovo zdravstveno stanje. S obzirom na to smatra da se ista svrha mogla postići određivanjem mjera zabrane. Apelant tvrdi da iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovana sumnja da je počinio krivično djelo. Posebno ističe da u svijetu tehnologije može dogoditi pristup pornografskom sadržaju bez svijesti i namjere da se počini krivično djelo. Tvrdi da se odluka o osnovanoj sumnji zasniva na dokazima koji su pribavljeni bez naredbe suda odnosno prikupljeni na internetu, te su kao takvi nezakoniti. U konačnici ističe da sud nije obrazložio posebne pritvorske razloge odnosno postojanje iteracijske i koluzione opasnosti.

13. Apelant u dopuni apelacije navodi da ne postoje razlozi za produžavanje pritvora nakon potvrđivanja optužnice, niti su konkretizovani razlozi u pogledu postojanja iteracijske i koluzione opasnosti. Takođe ističe da Osnovni sud u roku od dva mjeseca nije izvršio kontrolu opravdanosti pritvora, što je bila njegova zakonska obaveza, nego je rješenje broj 80 0 K 181487 26 Kv 5 od 30. jula 2026. godine donio nakon tri mjeseca od dana donošenja rješenja kojim mu je produžen pritvor nakon potvrđivanja optužnice. Osim toga apelant navodi da mu je, nakon što je pušten na slobodu iz pritvora u istrazi, Rješenjem broj 80 0 K 184811 26 Kpp od 23. aprila 2026. godine određen pritvor u trajanju od 15 dana. Stoga smatra da je u istrazi u pritvoru proveo tri mjeseca i 15 dana.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. c) i m) u stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. c) i m) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao rok za podnošenje apelacije;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu; (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Protek roka-u odnosu na Rješenje Osnovnog suda broj 80 0 K 184811 26 Kv od 29. aprila 2026. godine i Rješenje Okružnog suda 80 0 K 181487 26 Kž 3 od 14. maja 2026. godine

15. Ustavni sud zapaža da je apelant osporio Rješenje Okružnog suda 80 0 K 181487 26 Kž 3 od 14. maja 2026. godine, kojim je odbijena žalba njegovog branioca izjavljena protiv prvostepenog rješenja kojim je apelantu produžen pritvor nakon potvrđivanja optužnice (vidi tač. 7. i 8. ove odluke). Prema stanju spisa proizlazi da je apelant navedeno rješenje primio 19. maja 2026. godine. Takođe, apelant je sporio Rješenje Osnovnog suda broj 80 0 K 184811 26 Kv od 29. aprila 2026. godine, kojim je odbijena žalba apelantovog branioca izjavljena protiv rješenja sudije za prethodni postupak kojim je apelantu određen pritvor (vidi tač. 10. i 11. ove odluke) . U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz dostavnice u spisu proizlazi da je apelant osporeno rješenje primio 30. aprila 2026. godine odnosno njegov branilac 7. maja 2026. godine. S obzirom da je dopuna apelacije u kojoj je apelant osporio navedene odluke podnesena 7. avgusta 2026. godine, proizlazi da je, u odnosu na navedene odluke, apelacija podnesena nakon što je protekao rok za njeno podnošenje predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

16. Imajući to u vidu, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno odnosno nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Neiscpljivanje pravnih lijekova mogućih prema zakonu-u odnosu na Rješenje Osnovnog suda broj 80 0 K 181487 26 Kv 5 od 30. jula 2026. godine

17. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

18. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta i prema stanju spisa, apelant nije u ostavljenom roku, shodno pouci o pravnom lijeku koju je rješenje sadržavalo, podnio žalbu protiv Rješenja Osnovnog broj 80 0 K 181487 26 Kv 5 od 30. jula 2026. godine. Dakle, apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodio konačnu odluku u postupku koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja u postupku pred Ustavnim sudom (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5568/17 od 13. marta 2018. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te da se stoga apelacija u ovom dijelu ne može razmatrati.

19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je, u ovom dijelu, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost prima facie -u odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 80 0 K 181487 26 Kž 2 od 19. marta 2026. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 95 0 K 098571 26 Kv 3 od 6. marta 2026. godine

20. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije. S obzirom da se apelantovi navodi odnose na zakonitost njegovog lišenja slobode-produženje pritvora, odnosno osiguranje procesnih garancija u vezi sa lišenjem slobode, Ustavni sud će shodno principu iura novit curia navode iz apelacije ispitati s aspekta garancija prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4973/23 od 25. septembra 2025. godine, tačka 13., dostupna na www.ustavnisud.ba).

21. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

22. U konkretnom slučaju, apelant problematiza zakonitost njegovog pritvora. U svjetlu primjene člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje na opšte principe iz prakse Evropskog suda u predmetima Merabishvili protiv Gruzije (presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181-186, sa daljnjim referencama), Moldoveanu protiv Moldavije (presuda od 14. septembra 2021. godine, predstavka broj 53660/15, tačka 51. sa daljnjim referencama), te Bigović protiv Crne Gore (presuda od 19. marta 2019. godine, predstavka broj 48343/16, tačka 203, sa daljnjim referencama) kada je u pitanju zakonitost i opravdanje produženog pritvora, odnosno proceduralna i materijalna zaštita pritvorenih osoba i sudska obaveza preispitivanja svih pitanja u vezi sa pritvorom. Iz navedene prakse Evropskog suda proizilazi da je kompatibilnost pritvora sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije određena ispunjenjem tri uvjeta. Prvo, pritvor mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji“ da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast“ – što treba razmotriti nezavisno od toga je li ta svrha postignuta. Treće, pritvor, prema tački (c), mora, kao i svako lišenje slobode, prema članu 5. stav 1. Evropske konvencije, biti „zakonito“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (ibid Merabishvili protiv Gruzije, tač.183 -186.). Osim toga prema stavu Evropskog suda, pitanje da li je period pritvora razuman ne može biti procijenjeno in abstracto. Da li je razumno da optuženi ostane u pritvoru mora biti procijenjeno u svakom predmetu u skladu sa njegovim posebnim karakteristikama. Kontinuirani pritvor može biti opravdan samo ako postoje konkretni pokazatelji zahtjeva od javnog interesa koji će, bez obzira na pretpostavku nevinosti, prevagnuti nad pravilom poštovanja slobode pojedinca (ibid Bigović protiv Crne Gore, tačka 203.).

23. Imajući u vidu apelantove navode i obrazloženja sadržana u osporenim odlukama, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog predmeta Osnovni sud, prilikom produžavnja mjere pritvora apelantu, jasno obrazložio na osnovu kojih dokaza je izveo zaključak o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo za koje se tereti (vidi tačku 4. ove odluke). Okružni sud, povodom apelantove žalbe, nije doveo u pitanje argumentaciju i zaključke prvostepenog suda u pogledu osnovane sumnje (vidi tačku 6. ove odluke). Dakle, obrazloženja osporenih odluka sadrže razloge koji bi, u smislu relevantnih standarda Evropskog suda, mogli uvjeriti objektivnog posmatrača da je apelant mogao počiniti krivična djela u relevantno vrijeme (vidi npr. Evropski sud, Selahattin Demirtaš protiv Turske (broj 2), presuda od 22. decembra 2020. godine, predstavka broj 14305/17, tačka 314. sa referiranjem na drugu relevantnu praksu Evropskog suda). U kontekstu apelantovih prigovora kojima osporava zakonitost dokaza na kojima je redovni sud zasnovao zaključak o postojanju osnovane sumnje, Ustavni sud ukazuje na svoju dosadašnju praksu prema kojoj pitanje zakonitosti ili nezakonitosti pribavljanja dokaza na kojima je zasnovana osnovana sumnja nije pitanje koje potpada pod član 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, te da to pitanje može biti predmet ispitivanja u eventualno daljnjem toku krivičnog postupka ukoliko do njega dođe, ali nikako u ovoj fazi postupka (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP- 2450/20 od 14. oktobra 2020. godine, tačka 30., i Odluka o dopustivosti broj AP-3115/22 od 1. i 2. decembra 2022. godine, tačka 18, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zapaža da su se redovni sudovi dali razloge zašto apelantovi navodi ne mogu uticati na drugačiju odluku, koji, Ustavnom sudu, imajući u vidu obrazloženja koja su redovni sudovi dali u pogledu postojanja osnovane sumnje, bez drugih konkretnih dokaza koji bi ukazivali na suprotno, nisu proizvoljni.

24. U odnosu na apelantove prigovora kojima osporava postojanje posebnih pritvorskih razloga iz člana 197. stav 1. tačka b) i v) ZKP, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi prilikom produženja pritvora apelantu detaljno obrazložili postojanje naročitih okolnosti koje ukazuje da postoji koluziona i iteracijska opasnost. Redovni sudovi su obrazložili zašto smatraju da bi apelant mogao izbrisati odnosno sakriti podatke i tragove važne za krivični postupak, posebno cijeneći da istaga nije okončana i da je njeno proširenje dovelo do podataka o drugoj djeci sa kojim je apelant stupio u kontakt sa namjerom navođenja na snimanje dječije pornografije, te da svi dokazi nisu obezbijeđeni. Takođe su redovni sudovi prilikom ocjene iteracijske opasnosti imali u vidu prirodu apelantovog zanimanja, kontinuitet i način preduzimanja inkriminišućih radnji (vidi tač. 5. i 6. ove odluke). Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali relevantne i dovoljne razloge za lišavanje slobode, pogotovo u ovoj fazi postupka, kada je, kako je rečeno, istraga u toku i tužilaštvo prikuplja dokaze u cilju rasvjetljenja svih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja. Pritom je u konkretnom slučaju, suprotno apelantovim navodima, razmotreno i može li se svrha pritvora ostvariti nekom drugom blažom mjerom za uspješno vođenje krivičnog postupka protiv njega. U odnosu na apelantove navode o zdravstvenom stanju, Ustavni sud zapaža da se redovni sud izjasnio o ovim apelantovim navodima (vidi 6. tačku), te da apelant nije dostavio nikakav dokaz o tome niti je ukazao da pritvoru nije imao adekvatnu medicinsku njegu. Osim toga, apelant nije dostavio ni dokaze da se obraćao nadležnim osobama/organima kojima bi ukazao na navodno uskraćivanje adekvatne medicinske njege, što je nesporno mogao u skladu sa odredbama ZKP i Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-

1787/24 od 14. novembra 2024. godine, tačka 45., dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga i ove navode ocjenjuje neosnovanim.

25. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i m) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, te ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu i ukoliko je očigledno (prima facie ) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1463/26 (M.H.) | Sudska praksa | Aktio